+Velike lože u Švicarskoj Velike lože Broj ložaVelika loža "Alpina" Švicarske83Veliki orijent Švicarske19Velika ženska loža Švicarske17Švicarska federacija "Le Droit Humain"8Velika mješovita loža Švicarske 7Velika simbolička loža Helvetske3 Federacija Memfisa-Mizraima4 Veliki orijent Francuske2
Slobodno zidarstvo (fran. franc-maçonnerie; njema. freimaurerei; tali. massoneria) se rano ukorijenilo u Švicarskoj. Godine 1736. u Ženevi je osnovana prva loža slobodnih zidara na švicarskom tlu. Daljnje lože osnovane su u godinama koje su uslijedile, uključujući one u Lausannei, Zürichu, Neuchâtelu i Baselu. Godine 1769. deset se devet loža ujedinilo u nacionalnu organizaciju, prvu švicarsku veliku ložu.
Danas u Švicarskoj djeluje regularna Velika loža "Alpina" Švicarske i nekoliko liberalnih, odnosno kontinentalnih, velikih loža. Također, inozemne nadležnosti, poput Velikog orijenta Francuske imaju svoje lože u Švicarskoj.
Povijest Prva dokumentirana slobodnozidarska loža na području današnje Švicarske osnovana je 1736. u Ženevi. Djelovala je pod nazivom "Društvo slobodnih zidara savršenog zadovoljstva" (Société des Maçons Libres du Parfait Contentement), a njezino se osnivanje povezuje s lordom Georgeom Hamiltonom i Velikom ložom Londona. U Lausannei je prva loža osnovana 1739. ili 1740., uz sudjelovanje stranaca. Početno širenje slobodnog zidarstva tako je bilo povezano s međunarodnim vezama i engleskim organizacijskim uzorima. Ubrzo su se pojavile lože i u drugim gradovima: Loža "Sloga" (Loge La Concorde) u Zürichu 1740., Loža "Tri plamteće zvijezde" (Loge Les Trois Étoiles flamboyantes) u Neuchâtelu 1743. te loža u Baselu 1744. Njihovo djelovanje nailazilo je na nepovjerenje vlasti. Ženevske su vlasti 1745. zabranile građanima pristupanje slobodnozidarskim društvima, ponajprije zbog tajnosti njihovih sastanaka, ali zabrana nije trajno zaustavila razvoj loža.
Tijekom druge polovice 18. stoljeća jačalo je organizacijsko osamostaljivanje. Devet ženevskih loža osnovalo je 1769. Veliku ložu Ženeve (Grande Loge de Genève), čime je oslabila njihova neposredna ovisnost o engleskoj velikoj loži. U Baselu je 17. kolovoza 1779. osnovan Neovisni veliki priorat Helvecije (Grand Prieuré Indépendant d'Helvétie), povezan s Rektificiranim škotskim sustavom. Međutim, politički prevrati krajem stoljeća otežavali su rad loža. Ženevska velika loža bila je osobito oslabljena između 1782. i 1786. Razdoblje Francuske revolucije i napoleonskih ratova obilježili su prekidi rada i obnove pojedinih loža, pri čemu su širenju slobodnog zidarstva pridonosile i vojne lože napoleonove vojske.
U prvoj polovici 19. stoljeća nastavljeni su pokušaji povezivanja švicarskih loža. Nakon sporazuma o ujedinjenju sklopljenog 1842. u Le Locleu, u Zürichu je 22. lipnja 1844. osnovana Velika loža "Alpina" Švicarske od strane 14 loža. Njezin prvi veliki majstor bio je povjesničar Johann Jakob Hottinger. Osnivanjem "Alpine" stvorena je zajednička organizacija simboličkih loža.
Usporedno s organiziranjem simboličkih loža razvijala su se tijela viših stupnjeva. Nezavisni veliki priorat Helvecije zadržao je svoju ulogu u Rektificiranom škotskom obredu. Za Drevni i prihvaćeni škotski obred u Lausannei je 1873. osnovano Vrhovno vijeće Švicarske. Taj se obred razvio u sustav od 33 stupnja, pri čemu se rad u višim stupnjevima nadovezuje na stupanj majstora. Lausanne je 1875. bila domaćin međunarodnog konventa vrhovnih vijeća Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda. Raspravljalo se o zajedničkim načelima i međunarodnom uređenju obreda, uključujući tumačenje Velikog arhitekta Svemira kao stvaralačkog načela. Konvent je bio važan pokušaj povezivanja različitih nacionalnih tradicija, ali nije uklonio razlike među njima u odnosu prema religiji i slobodi savjesti.
mini|200px|desno|Nobelovac Élie Ducommun bio je veliki majstor Velike lože "Alpina". U 19. stoljeću dio švicarskih slobodnih zidara sudjelovao je u liberalnim i radikalnim političkim pokretima te filantropskim inicijativama. Prema povjesničaru Olivieru Meuwlyju, slobodnozidarski krugovi bili su jedno od mjesta širenja ideja koje su pridonijele oblikovanju savezne države 1848., nakon građanskog rata. Njihov se utjecaj ostvarivao ponajprije razmjenom ideja i djelovanjem pojedinih članova, a ne jedinstvenim političkim programom svih loža. Među istaknutim članovima bio je novinar i mirovni djelatnik Élie Ducommun, veliki majstor "Alpine" od 1890. do 1895. Kao tajnik Međunarodnog mirovnog ureda sudjelovao je u međunarodnom mirovnom pokretu te je 1902., zajedno s Charlesom Albertom Gobatom, dobio Nobelovu nagradu za mir.
Švicarska je početkom 20. stoljeća postala i središte pokušaja međunarodnog povezivanja velikih loža. Nakon kongresa održanog u Ženevi 1902., sljedeće je godine u Neuchâtelu uspostavljen Međunarodni ured za slobodnozidarske odnose (Bureau international des relations maçonniques; skraćeno BIRM), koji je vodio Édouard Quartier-la-Tente, tadašnjeg velikog majstora Velike lože "Alpina". Njegovu je ulogu 1921. preuzela Međunarodna masonska asocijacija, osnovana na kongresu u Ženevi. Nastojanja da se uspostavi široka međunarodna suradnja ostala su ograničena razlikama među velikim ložama pa je udruga prestala djelovati 1950.
Počeci mješovitoga slobodnog zidarstva, koje u članstvo prima žene i muškarce, povezani su s međunarodnim redom "Le Droit Humain". U Zürichu je 1896. osnovana njegova Loža "Švicarska Konfederacija" (Loge Zu den Eidgenossen), prva loža toga reda izvan Francuske. Djelovala je do početka 20. stoljeća. Novi krug članova osnovan je u Ženevi 1910., a 1913. prerastao je u Ložu "Georges Martin". Godine 1923. osnovane su dodatne lože u kantonu Neuchâtelu i u Lausannei.
Tijekom 1930-ih slobodno zidarstvo postalo je metom švicarskih frontističkih i fašističkih pokreta. Inicijativom povezanom s Arthurom Fonjallazom nastojalo se zabraniti slobodnozidarska društva i srodne organizacije. Na saveznom referendumu 28. studenoga 1937. prijedlog je odbijen s 68,7% glasova protiv. Odbacili su ga svi kantoni osim Fribourga. Slobodnozidarske organizacije time su zadržale mogućnost zakonitog djelovanja, iako su političke prilike uoči Drugoga svjetskog rata i tijekom njega poticale veću diskreciju.
Nakon Drugoga svjetskog rata unutar Velike lože "Alpina" pojačale su se razlike oko odnosa prema liberalnim velikim ložama i uvjetima međunarodnog priznanja. Približavanje pravilima regularnosti povezanima s Ujedinjenom velikom ložom Engleske dovelo je do prekida službenih odnosa s Velikim orijentom Francuske 1955. Dio članova usprotivio se takvu usmjerenju te je sudjelovao u osnivanju novih loža. Dana 24. lipnja 1959. osnovan je Veliki orijent Švicarske. U njegovu su nastanku sudjelovale lože iz Lausanne i Züricha, među njima "Evolucija" (Loge Évolution) i "Anderson". Nova se velika loža odredila kao liberalna i adogmatska, uz naglasak na slobodi savjesti i autonomiji loža. Zadržala je muško članstvo. Veliki orijent je bio 1961. jedna od jedanaest obedijencija osnivačica CLIPSAS-a, međunarodne organizacije nastale potpisivanjem Strasbourškog apela. Godine 1967., u sklopu povezivanja s novim ženevskim ložama, preuzeo je naziv "Velika loža Švicarske" (Grande Loge de Suisse). Godine 1995. vratio se prvotnom nazivu. Ta je organizacija ostala zasebna od Velike lože "Alpina" Švicarske.
Samostalno žensko slobodno zidarstvo počelo se organizirati 1964., kada je u Ženevi, pod okriljem Velike ženske lože Francuske, osnovana prva ženska loža. Godine 1972. osnovane su dvije lože neovisne o francuskoj velikoj loži, u Ženevi i Lausannei, a 1974. pridružila im se još jedna ženevska loža. Te su tri lože 1976. osnovale Veliku žensku ložu Švicarske (Grande Loge Féminine de Suisse). Daljnje ujedinjavanje provedeno je 1985. Četiri lože koje su prethodno pripadale Velikoj ženskoj loži Francuske najprije su osnovale Veliku žensku ložu Helvecije, a potom su se 29. lipnja pridružile zajedničkoj organizaciji švicarskih ženskih loža – Velikoj ženskoj loži Švicarske.
Mješovite lože reda Le Droit Humain također su postupno učvršćivale nacionalnu organizaciju. Pripreme koje je 1958. pokrenula Irène Marti završile su osnivanjem Švicarske federacije 18. listopada 1981.
Krajem 20. i početkom 21. stoljeća švicarsko slobodno zidarstvo obilježava supostojanje više organizacijskih tradicija. Uz "Alpinu", koju Ujedinjena velika loža Engleske priznaje kao regularnu, djeluju liberalne muške, ženske i mješovite obedijencije. Organizacijsku raznolikost dopunjuju lože povezane s inozemnim velikim ložama, neovisne lože te organizacije koje rade po obredu Memfisa-Mizraima.
Pitanje slobodnozidarskog članstva povremeno je ostajalo predmetom političkih rasprava. U kantonu Valaisu 2015. razmatran je prijedlog da zastupnici moraju posebno prijavljivati članstvo u ložama i Rotary/Lions klubovima. Kantonalni parlament 11. rujna prihvatio je drukčije rješenje, s 55 glasova prema 53 i pet suzdržanih, izostavivši izričito navođenje tih organizacija.
Regularna velika loža mini|135px|desno|Velika loža "Alpina" Švicarske, osnovna 1844.
Velika loža "Alpina" Švicarske (nje. Schweizerische Grossloge Alpina; fra. Grande Loge Suisse Alpina; tal. Gran Loggia Svizzera Alpina), skraćeno GLSA, regularna je švicarska slobodnozidarska velika loža osnovana 1844. godine u Zürichu. Njihov veliki majstor od 1890. do 1895. bio je Élie Ducommun dobitnik Nobelove nagrade za mir 1902. godine.
Pod svojim okriljem ima 83 lože i od toga je 12 u Ženevi, po osam u Lausanni i Zürichu, sedam u Baselu, po tri u Renensu i St. Gallenu, po dvije u Aubonneu, Clarensu, Bexu, Bernu i Zuchwilu, kao i po jedna u Luganu, Morgesu, Grand-Saconnexu, Nyonu, Yverdonu, Fribourgu, Veveyu, Aigleu, Saint-Mauriceu, Sionu, Neuchâtelu, Fleurieru, La Chaux-de-Fondsu, Le Locleu, Bielu, Saint-Imieru, Porrentruyu, Könizu, Thunu, Aarauu, Luzernu,Bellinzoni, Locarnu, Chiassou, Chur, Davosu, Schaffhausenu, Winterthuru, Islikonu, Rapperswilu i Berschisu.
Ovu veliku ložu kao regularnu priznaju Ujedinjena velika loža Engleske te druge dvije matične velike lože – Velika loža Irske i Velika loža Škotske.
Liberalne velike lože
U Švicarskoj danas djeluje nekoliko velikih loža koje pripadaju kontinentalnom (liberalanom, adogmatskom) ustroju.
Veliki orijent Švicarske (Grossorient der Schweiz; Grand Orient de Suisse; Grande Orient della Svizzera), skraćeno GOS, je liberalna velika loža. Osnovan je 24. lipnja 1959. kao rezultat protivljenja loža unutar Velike lože Švicarske njezinu podređivanju regularnoj struji Ujedinjene velike lože Engleske, i to od dvije lože iz Lausanne i jedne iz Züricha. Godine 1967. i druge lože proizišle iz Velike lože Švicarske zatražile su pristupanje Velikom orijentu. Pod svojim okriljem danas ima 19 loža, od toga ih je osam u Ženevi, dok se po jedna loža nalazi u: Aigleu, Bellinzoni, Bernu, Clarensu, L'Isleu, Lausanni, Morgesu, Zugu i Zürichu, dok se dvije nalaze u Francuskoj, u Lyonu. Lože rade na njemačkom, francuskom, talijanskom, kao i španjolskom jeziku. Članica je nekoliko međunarodnih saveza velikih loža, i to Alijanse masone Europe, Međunarodne liberalne masonske unije te CLIPSAS-a (od 1961.; suosnivač).
Švicarska federacija "Le Droit Humain" (fran. Fédération suisse du Droit Humain) je švicarska nacionalna federacija istoimenog međunarodnog reda za muškarce i žene. Ovaj međunarodni red u Švicarskoj, kojemu je primarni obred Drevni i prihvaćeni škotski obred, djeluje kao federacija od 1981. godine, dok je prva loža pod njegovim okriljem osnovana još 1895. Danas pod okriljem Švicarske federacije djeluje devet loža, od toga su tri u Ženevi, a po jedna se nalazi u Clarensu, Lausanni, Locarnu, Porrentruyu, Solothurnu i Vallorbeu. Loža "Putevi urara" (Loge Chemins des Horlogers) br. 2034 djeluje u Vallorbeu i u Pontarlieru u Francuskoj.