mini|desno|300px|Sporno područje kojim trenutno upravlja Gvajana, ali pravo polaže Surinam Područje Tigri () ili Trokut Nieuwe Rivier, šumovito je područje u regiji East Berbice-Corentyne u Gvajani koje Surinam osporava od 19. stoljeća. U Surinamu se smatra sastavnim dijelom resorta Coeroeni koje se nalazi u okrugu Sipaliwini.
Područje obuhvaća područje između rijeke Nieuwe Rivier (koju je Surinam preimenovao u Gornji Corentyne) i rijeke Courantyne koja vodi do rijeke Kutari na granici s Brazilom. Rijeka Courantyne bila je prihvaćena kao prirodna granica između ove dvije zemlje sve do 1871. godine kada je Charles Barrington Brown otkrio rijeku Nieuwe Rivier. Spor se temelji na tumačenju prirodne granice, odnosno na tome je li rijeka Kutari ili Nieuwe Rivier izvor rijeke Courantyne, unatoč tome što su obje njeni pritoci. Godine 1969., tri godine nakon neovisnosti, Gvajanske obrambene snage (, GDF) preuzele su puni nadzor nad spornom regijom dok je Surinam još uvijek bio sastavna država Kraljevine Nizozemske.
Povijest mini|lijevo|300px|Karta Gvajana iz 1888., prema surinamskom geodetu Willemu Lodewijku Lothu. Anglo-nizozemski ugovor iz 1814. godine postavio je rijeku Courantyne kao granicu između Britanske Gvajane i Surinama. Ugovor su potpisale i ratificirale obje strane. Robert Schomburgk izmjerio je granice Britanske Gvajane 1840. godine. Uzimajući rijeku Courantyne kao granicu, otplovio je do rijeke Kutari, koju je smatrao njezinim izvorom, kako bi odredio granicu. Međutim, 1871. godine Charles Barrington Brown otkrio je Nieuwe Rivier ili Gornji Corentyne, koju je smatrao izvorom rijeke Courantyne. Tako je nastao spor oko područja Tigri. Južna granica područja Tigri je prema brazilskoj državi Pará, a kako bi uspostavio tu granicu, Brazil je tražio suradnju s Velikom Britanijom jer su smatrali da je područje pod kontrolom Britanske Gvajane, a ne Nizozemske. Kasnije je Sporazum o tromeđi pomogao u uspostavljanju tromeđe između onoga što su danas Brazil, Surinam i Gvajana.
mini|desno|300px|Surinam (oko 1914.) u Enciklopediji nizozemskih Zapadnih Indija, autora surinamskog kartografa Hermana Benjaminsa i nizozemskog etnografa Johannesa Snellemana. Sud koji se bavio venezuelskom krizom iz 1895. godine također je dodijelio ovo područje Britanskoj Gvajani. Nizozemska je, međutim, uložila diplomatski prosvjed, tvrdeći da se Nieuwe Rivier, a ne Kutari, treba smatrati izvorišnim tokom Corentynea, a time i granicom. Britanska vlada odgovorila je da je pitanje već riješeno prihvaćanjem Kutarija kao granice. Godine 1936. Mješovita komisija koju su osnovale britanska i nizozemska vlada složila se dodijeliti Surinamu punu širinu rijeke Corentyne, prema sporazumu iz 1799. godine. Granica teritorijalnog mora smatrana je produžetkom 10° od točke br. 61, 5,6 km od obale. Trokut Nieuwe Riviere, međutim, u potpunosti je dodijeljen Gvajani. Ugovor kojim je ovaj sporazum stupio na snagu nikada nije ratificiran zbog izbijanja Drugog svjetskog rata. Nizozemski predstavnik Conrad Carel Käyser potpisao je sporazum s britanskim i brazilskim predstavnicima, postavljajući tromeđu blizu izvora rijeke Kutari.
mini|lijevo|300px|Surinam ima teritorijalne sporove s Francuskom Gijanom i Gvajanom, zemljovid iz 1920. Želeći riješiti granično pitanje prije nego što Britanska Gvajana stekne neovisnost, britanska vlada ponovno je pokrenula pregovore 1961. Britanski stav tvrdio je "nizozemski suverenitet nad rijekom Corentyne, linijom od 10° koja dijeli teritorijalno more i britansku kontrolu nad Trokutom Nieuwe Rivier." Nizozemska je odgovorila formalnim zahtjevom za Trokut Nove rijeke, ali s dodatnom granicom talvega u rijeci Corentyne (potonji stav nikada nije ponovila nijedna surinamska vlada). Nisu postignuti nikakvi sporazumi i Gvajana je postala neovisna s neriješenim granicama.
mini|desno|300px|Zemljovid iz surinamske perspektive U današnjem selu Kuruni u blizini zračne luke Coeroenie, postavljene su montažne kuće za radnike na planiranoj pregradi. Radovi su također započeli na kampu u blizini rijeke Oronoque . Dana 12. prosinca 1967., četiri naoružana pripadnika gvajanske policije iskrcala su se u Oronoqueu i naredila radnicima da napuste područje. Surinamska vojska je u početku uspostavila četiri vojna položaja, međutim (uglavnom iz financijskih razloga) ostao je samo Kamp Tigri (također poznat kao Kamp Jaguar). Dana 19. kolovoza 1969. došlo je do graničnih sukoba između gvajanskih snaga i surinamskih milicija u Kampu Tigri, koji je Gvajana potom osvojila. Dana 18. ožujka 1970., Eric Williams, premijer Trinidada i Tobaga, ponudio je posredovanje u sukobu. U studenom 1970. surinamska i gvajanska vlada složile su se u Trinidadu i Tobagu da povuku svoje vojne snage iz Trokuta. Gvajana se nije pridržavala ovog sporazuma i nastavlja okupirati područje. Prije neovisnosti Surinama 1975. godine, predsjednik Henck Arron zatražio je od nizozemskog premijera Joopa den Uyla preciznu definiciju granica. Odgovor je uključivao područje Tigri.
Sela Autohtona sela Kasuela i Sakuru plemena Tiriyó nalaze se unutar područja Tigri. Kasuela je najstarije selo Zapadne Trio grupe i nalazi se na otoku usred rijeke Nieuwe Rivier. Selo je poznato i kao Casuela i otok Cashew. Kamp Tigri, poznat u Gvajani kao Kamp Jaguar, nalazi se sjeverno od sela.
Selo Sakuru osnovala je 2008. godine skupina ljudi iz Kwamalasamutua. Nalazi se na .
Povezani članci Guayana Esequiba, još jedan teritorijalni spor koji uključuje Gvajanu
Izvori
Kategorija:Sporni teritoriji Kategorija:Gvajansko-surinamska granica