Josimar José Évora Dias (Mindelo, 3. lipnja 1986.), poznatiji kao Vozinha, zelenortski je nogometaš koji igra na mjestu vratara za čileanski Colo-Colo i reprezentaciju Zelenortskih Otoka.
Od reprezentativnog debija 2012. postao je jedan od igrača s najviše nastupa u povijesti svoje zemlje. Sudjelovao je na četiri izdanja Afričkoga kupa nacija – 2013., 2015., 2021. i 2023. – te na Svjetskom prvenstvu 2026. Kao kapetan sudjelovao je u prvom uspješnom zelenortskom kvalifikacijskom ciklusu za svjetsku završnicu, a međunarodnu je pozornost stekao obranama protiv Španjolske i Argentine na tom prvenstvu.
Klupska karijera
Početci i igranje u Africi
Nogometom se počeo baviti u Atlânticu na otoku São Vicenteu. U mlađim je uzrastima zatim igrao za Estoril, Académicu do Mindelo i Batuque, dok je seniorsku karijeru započeo u Ribeira Boteu. Nakon Derbyja vratio se u Batuque, a 2011. prešao je gradskom rivalu Mindelenseu.
Prvi angažman izvan domovine dobio je 2012. u angolskom Progressu do Sambizangi, za koji je tijekom tri sezone odigrao 51 prvenstvenu utakmicu. Po isteku ugovora u ožujku 2015. ponovno je potpisao za Mindelense. U osvajanju državnog prvenstva te je godine nastupio u svim utakmicama osim finala jer je već dovršavao transfer u inozemstvo.
Zimbru i Gil Vicente
U srpnju 2015. prešao je u moldavski Zimbru Kišinjev, u kojem je proveo jednu sezonu. Sljedeće je godine karijeru nastavio u Gil Vicenteu, članu portugalske druge lige. U 32 nastupa u svim natjecanjima obranio je pet jedanaesteraca. Po dva je zaustavio u kup-utakmici protiv Casa Pije i u prvenstvenom susretu s Benficom B. Iako mu je ugovor vrijedio još godinu dana, sporazumno ga je raskinuo nakon što je privukao zanimanje klubova s Cipra.
AEL Limassol
U lipnju 2017. potpisao je za AEL Limassol, gdje je doveden kao zamjena za venezuelanskoga vratara Rafaela Roma. Ubrzo se ustalio u početnoj postavi te je branio u kvalifikacijama Europske lige 2017./18. i 2019./20. Najveći klupski uspjeh ostvario je u sezoni 2018./19., kada je AEL osvojio Ciparski kup. Nakon važnih obrana u polufinalu protiv Apollona igrao je i u finalu u kojem je AEL svladao APOEL s 2:0 i osvojio taj trofej prvi put nakon trideset godina.
Nakon osvajanja kupa produljio je ugovor za još dvije godine, a poslije je ostanak dogovorio do 2022. Ciparski su ga mediji 2021. izdvojili kao AEL-ova vratara s najduljim stažem i najviše nastupa u prethodnom desetljeću; u toj je sezoni obranio četiri od osam jedanaesteraca. Klub je napustio u lipnju 2022., nakon pet sezona.
Trenčín i Chaves
Slovačkom Trenčínu priključio se u kolovozu 2022. Potpisao je ugovor na šest mjeseci s mogućnošću produljenja za još godinu, a u momčadi su ga dočekali sunarodnjaci Kelvin Pires i Eynel Soares. Nakon ozljede i duljega razdoblja bez utakmica isprva je bio pričuva Michalu Kukučki, ali se poslije nametnuo kao prvi vratar i jedan od iskusnijih članova sastava. U sezoni 2023./24. trinaest je puta sačuvao mrežu netaknutom te je pomogao klubu u borbi za ostanak. Trenčín je napustio u srpnju 2024. s 39 službenih nastupa.
Istoga je mjeseca potpisao za portugalski Chaves. U prvenstvenoj sezoni 2024./25. imao je jedanaest utakmica bez primljenoga pogotka, što je prema klubu bio najbolji učinak među vratarima lige, pa je u lipnju 2025. produljio ugovor. Odlazak je objavio 1. lipnja 2026., neposredno prije četrdesetoga rođendana i isteka ugovora.
Colo-Colo
Čileanski Colo-Colo najavio je njegov dolazak 24. srpnja 2026. Putovanje u Santiago nekoliko je puta odgođeno zbog dokumentacije i privatnih razloga, a u završnici pregovora pokušao ga je angažirati i marokanski RS Berkane. U Čile je stigao 2. kolovoza, a dan poslije prošao je liječnički pregled i potpisao ugovor do kraja 2026. s mogućnošću produljenja za još jednu godinu. Čileanska udruga profesionalnih klubova (ANFP) prije njegova je dolaska dopustila da na dresu nosi nadimak, iako su dotadašnja pravila nalagala uporabu prezimena. U Colo-Colu dobio je broj 29.
Reprezentativna karijera
Afrički kup nacija
Za reprezentaciju Zelenortskih Otoka debitirao je u rujnu 2012. u domaćoj pobjedi od 2:0 nad Kamerunom u doigravanju kvalifikacija za Afrički kup nacija 2013. Branio je i u uzvratu 14. listopada u Yaoundéu. Iako su Zelenortski Otoci izgubili 1:2, ukupnim su se rezultatom prvi put plasirali na veliko natjecanje. Na završnom su turniru stigli do četvrtfinala, u kojem ih je Gana pobijedila 2:0. Pri kraju utakmice Vozinha je otišao u suparnički kazneni prostor na korner, a Gana je nakon toga postigla drugi pogodak. Po povratku je momčad dočekalo više tisuća ljudi, a igrače i stručni stožer poslije je odlikovao predsjednik Jorge Carlos Fonseca.
Na Afričkom kupu nacija 2015. odigrao je sve tri utakmice u skupini. Reprezentacija je u svakoj remizirala, ali je zbog gol-razlike završila iza DR Konga i ispala. Prema tadašnjoj domaćoj evidenciji, 50. reprezentativni nastup upisao je 7. listopada 2020. u prijateljskoj pobjedi nad Andorom 2:1.
Na Afričkom kupu nacija 2021. dobio je crveni karton u 57. minuti osmine finala protiv Senegala nakon sudara sa Sadiom Manéom. Zelenortski Otoci tada su već imali igrača manje te su naposljetku izgubili 0:2. U reprezentaciju se poslije izbivanja vratio u ožujku 2023., a krajem godine uvršten je na popis za Afrički kup nacija 2023. Zelenortski Otoci ponovno su došli do četvrtfinala: u osmini finala pobijedili su Mauritaniju 1:0, a nakon 0:0 u sljedećoj utakmici Južnoafrička Republika izbacila ih je izvođenjem jedanaesteraca.
Svjetsko prvenstvo 2026.
Tijekom kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2026. bio je kapetan reprezentacije. U zadnjem kolu skupine D, 13. listopada 2025., počeo je utakmicu u kojoj su Zelenortski Otoci pobijedili Esvatini 3:0 i prvi put izborili nastup na Svjetsko prvenstvo. U svibnju 2026. uvršten je na konačan popis za prvenstvo.
U prvoj zelenortskoj utakmici na Svjetskom prvenstvu Vozinha je sa sedam obrana pomogao izboriti 0:0 protiv Španjolske koja je kasnije osvojila to izdanje Svjetskog prvenstva. Proglašen je igračem utakmice. S 40 godina i 12 dana postao je najstariji igrač koji je nastupio u prvoj svjetskoj utakmici neke reprezentacije te deveti najstariji sudionik u povijesti turnira. Ujedno je, iza Petera Shiltona i Dina Zoffa, bio treći najstariji vratar koji je na Svjetskom prvenstvu sačuvao mrežu netaknutom.
U nastavku skupine Zelenortski Otoci remizirali su s Urugvajem 2:2 te sa Saudijskom Arabijom 0:0. Kao neporažena drugoplasirana momčad izborili su šesnaestinu finala. Protiv branitelja naslova Argentine Vozinha je imao osam obrana, među njima i udarac Lionela Messija iz neposredne blizine, ali su Zelenortski Otoci nakon produžetaka izgubili 2:3. Po povratku s prvenstva reprezentaciju su dočekale stotine navijača. Navijači su ga potom izabrali u idealnu momčad prvenstva.
Privatni život
Roditelji su mu prvotno željeli dati ime Valdano, prema argentinskom nogometašu Jorgeu Valdanu, ali vlasti Zelenortskih Otoka nisu ga dopustile. Ime Josimar dobio je u čast brazilskoga bočnog igrača Josimara, koji je nastupio na Svjetskom prvenstvu 1986. Otac mu je bio vojnik, a majka Ana Évora dugo je radila, pa je na São Vicenteu odrastao s djedom i bakom po ocu. Ostao je blizak s majkom i otokom Santo Antão, odakle potječu njegovi roditelji i koji je nastavio posjećivati tijekom odmora.
Kao dječak uglavnom je igrao protiv starijih vršnjaka. Nakon poraza znao se žaliti baki i djedu, zbog čega su ga zadirkivali nadimkom Avó ("baka"); iz toga je nastao oblik Vozinha, približno "bakica". Do odlaska u Angolu nastupao je pod imenom Josimar, a nadimak je počeo profesionalno rabiti jer se ondje susreo s drugim vratarom istoga imena.
Njegov mlađi brat Delmiro također je bio profesionalni nogometaš i reprezentativac Zelenortskih Otoka. Drugi brat Kleidir Dias preselio se u Brazil radi studija teologije, nastanio se u Camaragibeu u Pernambucu i počeo raditi kao privatni instruktor matematike. Među vratarskim uzorima izdvojio je Rogéria Cenija, koji mu je nakon utakmice sa Španjolskom javno čestitao.
Javna prepoznatljivost
Nakon utakmice sa Španjolskom brazilski CazéTV i portugalski LivemodeTV potaknuli su gledatelje da zaprate Vozinhu na Instagramu. Broj pratitelja, koji je prije prvenstva bio manji od 50.000, u nekoliko je dana porastao za više milijuna. Do kraja turnira pridobio je približno 28,8 milijuna pratitelja. U srpnju je s više od 29 milijuna bio najpraćeniji vratar na toj mreži.
U lipnju 2026. u radu biologa Jesúsa Ortee i Ruija Freitasa opisana je crvena vrsta morskoga puža golaća pod imenom Aldisa vozinhai, posvećenim zelenortskom vrataru i njegovu nastupu protiv Španjolske. Općina São Miguel na otoku Santiagu jednu je ulicu nazvala po njemu, a drugu po nadimku reprezentacije, Plavi morski psi.
Statistika karijere
Klupska
Prikazani su ligaški nastupi; za dio ranih zelenortskih klubova cjeloviti podatci nisu dostupni. Podatci su ažurirani 20. kolovoza 2026.
+ Ligaški nastupi i pogodci po klubu Klub Razdoblje Nast. Pog. Ribeira Bote – – – Derby – – – Batuque 2007. – 2011. – – Mindelense 2011. – 2012. – – Progresso do Sambizanga 2012. – 2015. 51 0 Mindelense 2015. – – Zimbru Kišinjev 2015. – 2016. 26 0 Gil Vicente 2016. – 2017. 28 0 AEL Limassol 2017. – 2022. 116 0 AS Trenčín 2022. – 2024. 34 0 Chaves 2024. – 2026. 51 0 Colo-Colo 2026. – 0 0 Ukupno poznatih ligaških nastupa 306 0
Reprezentativna
Podatci su ažurirani 3. srpnja 2026. Broj uključuje 89 utakmica koje National Football Teams vodi kao FIFA-ine i tri neslužbene utakmice.
+ Nastupi i pogodci po reprezentaciji i godini Reprezentacija Godina Nast. Pog. 2012. 3 0 2013. 10 2014. 6 2015. 10 2016. 6 2017. 6 2018. 2 2019. 4 2020. 2 2021. 7 2022. 3 2023. 8 2024. 10 2025. 9 2026. 6 Ukupno 92 0
Trofeji
Mindelense Prvenstvo Zelenortskih Otoka: 2015.
AEL Limassol Ciparski kup: 2018./19.
Pojedinačno Idealna momčad Svjetskoga prvenstva po izboru navijača: 2026.
Izvori
Vanjske poveznice
Vozinha na National Football Teamsu Vozinha na Soccerwayu
Kategorija:Zelenortski nogometaši Kategorija:Nogometni vratari Kategorija:Aktivni nogometaši