Ušišir (; , Ushishiru-tō; Ainuski: ウシシㇼ, zemlja Kraterskog zaljeva) je zajednički naziv za dva nenaseljena vulkanska otoka i nekoliko grebena, koji su svi dijelovi istoimenog djelomično potopljenog vulkana, smještenog u središtu lanca Kurilskih otoka u Ohotskom moru na sjeverozapadu Tihog oceana. Njegovo ime potječe iz ainuskog jezika i znači "vrući izvor".
Geologija mini|lijevo|300px|Kaldera i zaljev Jankiča Ušišir se sastoji od dva otočića gotovo povezana uskom kopnenom prevlakom površine .
Ovi otočići su vrhovi djelomično potopljenog vulkana. Južni otok, Jankiča (), sastoji se od vršne kaldere i ima maksimalnu širinu od 2,5 km. Kaldera ima promjer od 1,6 km i probijena je na jugu, tvoreći Kraterski zaljev s morskom vodom. Procijenjena dubina zaljeva je 30 m, a postoje jaki dokazi o kontinuiranoj podvodnoj vulkanskoj aktivnosti, o čemu svjedoče česti mjehurići, promijenjeni kemijski sastav vode i prisutnost bakterijskih naslaga. Dvije male kupole lave tvore male otoke u središnjoj laguni, a brojne fumarole i topli izvori nalaze se duž jugoistočne obale kaldere. Najviša točka otoka, Mikasayama, visok je 401 m i nalazi se na istočnoj obali. Sjeverni otočić (Riponkiča, ) je manji od dva i sastoji se od dijela vulkanskog boka, s okomitim liticama koje se uzdižu 131 m od mora. Ušišir je aktivni vulkan čija je posljednja poznata erupcija bila 1884. godine.
Fauna U proljeće i ljeto na otoku se nalaze neke od najvećih kolonija ćubastih () i crvenokljunih njorki (Aethia pygmaea) na Kurilskim otocima; ovdje se gnijezde i patuljaste njorke (Aethia pusilla).
Povijest Ušišir nije imao stalno naselje prije kontakta s Europljanima, ali su ga ljeti posjećivala plemena Ainu iz Rasšue, koja su otok smatrala svetom zemljom koju su identificirali kao dom boga groma. Ostaci ainskih koliba pronađeni su na sjevernim obroncima Kraterskog zaljeva na Jankiči. Ušišir, koji je polagalo pravo Rusko Carstvo, prešao je na Japansko Carstvo prema Sanktpeterburškom ugovoru, zajedno s ostatkom Kurilskih otoka. Prilazi otoku su teški zbog čestih magli, brzih oceanskih struja i prisutnosti brojnih malih stijena na moru. Otok je prije bio dio okruga Šimuširo u podprefekturi Nemuro na otoku Hokkaidu. Nakon Drugog svjetskog rata, otok je došao pod kontrolu Sovjetskog Saveza, a sada je dio ruske Sahalinske oblasti.
Povezani članci Dodatak:Popis vulkana u Rusiji
Izvori
Daljnje čitanje Gorshkov, G. S. Volcanism and the Upper Mantle Investigations in the Kurile Island Arc. Monographs in geoscience. New York: Plenum Press, 1970. Krasheninnikov, Stepan Petrovich, and James Greive. The History of Kamtschatka and the Kurilski Islands, with the Countries Adjacent. Chicago: Quadrangle Books, 1963. Rees, David. The Soviet Seizure of the Kuriles. New York: Praeger, 1985. Takahashi, Hideki, and Masahiro Ōhara. Biodiversity and Biogeography of the Kuril Islands and Sakhalin. Bulletin of the Hokkaido University Museum, no. 2-. Sapporo, Japan: Hokkaido University Museum, 2004.
Vanjske poveznice
Sakhalin Oblast
Kategorija:Holocenske kaldere Kategorija:Aktivni vulkani Kategorija:Sveta mjesta u prirodi Kategorija:Otoci Kurilskih otoka