Koloman Moser (30. ožujka 1868., Beč – 18. listopada 1918., Beč), također poznat i kao Kolo Moser, bio je austrijski grafičar, dizajner, ilustrator, scenograf, kostimograf i slikar; suosnivač Siebener kluba, „Udruženja austrijskih umjetnika secesije” i Wiener Werkstättea.
Život i djelo
Rođen je u obitelji Josefa Mosera, upravitelja internata Theresianum u Beču. Otac je želio da mu sin završi trgovačku akademiju, ali se on 1885., bez znanja roditelja, prijavio na Akademiju likovnih umjetnosti i primljen je u atelje Franza Rumplera. Od 1893.–1895. studirao je u slikarskom ateljeu Franza von Matscha na Školi primijenjenih umjetnosti u Beču. Nakon očeve smrti (1888.) zarađivao je za život ilustrirajući novine i časopise u Beču, a s velikim uspjehom i u Münchenu. Godine 1892. – 1893., na Trenkwaldovu preporuku, zaposlen je kao učitelj crtanja djeci nadvojvode Karla Ludwiga u dvorcu Wartholz u Reichenau an der Raxu. mini|lijevo|Car Franjo Josip I. sa Schönbrunnom i Hofburgom, 1908. Bio je u osnivanju progresivnog umjetničkog udruženja Siebener-Club (1892. – 1897.) i Austrijske secesije (1897. – 1905.) za koje je radio plakate. U listopadu 1896. primljen je u bečki Künstlerhaus, ali ga je napustio nakon šest mjeseci članstva. Godine 1901., zajedno s Josefom Hoffmannom, imenovan je počasnim članom umjetničkog udruženja Wiener Kunst im Hause. Radi ilustracije i grafike za časopise i novine (Wiener Mode, Frühlingsmorgen, Meggendorfer Blätter i Ver Sacrum)
Godine 1899. postao je privremeni učitelj Škole primijenjenih umjetnosti u Beču, a 1900. imenovan je stalnim profesorom Stručne klase dekorativnog crtanja, što je ostao do smrti. Dizajnira tekstila za tvrtku Johann Backhausen und Söhne i namještaj za tvrtke Portois & Fix i Prag-Rudniker Korbwarenfabrikation (npr. namještaj za sjedenje na izložbama u secesijskom paviljonu).
Godine 1903. osnovao je Wiener Werkstätte zajedno s Josefom Hoffmannom i Fritzom Wärndorferom. Dizajne Kolomana Mosera karakterizira jednostavnost rješenja, kojem ipak ne nedostaje elegancije i često profinjenosti. Posebno se ističu nakit, predmeti od perforiranog lima (vaze, košare, žardinjere), srebrni pribor i modni dodaci (zdjele, vaze, tintarnice , kutije za čokolade, staklenke), uvezi knjiga (Oscar Wilde, Salome, Leipzig 1903.), namještaj i igračke. Nakon sporova oko njihovog financiranja, Koloman Moser ih je napustio 1907., a službeno je izbačen iz upravnog odbora tvrtke 1909. Nastavio se uglavnom posvećivati grafici, kostimografiji i povremeno industrijskom dizajnu. Vratio se slikarstvu i 1911. otvorio svoju prvu samostalnu izložbu u Galeriji Miethke .
Godine 1901. dao je sagraditi kuću prema nacrtima Josefa Hoffmanna u novoj četvrti Hohe Warte. Godine 1905. oženio se Dithom Mautner von Markhof, koja je i sama bila umjetnica. U braku su mu se rodila dva sina. Moser je tijekom života mnogo putovao po Europi.
God. 1906. pravi nacrte za izradu poštanskih marki Austro-ugarske monarhije za područje Bosne i Hercegovine, koje se smatraju kao prekretnica u filateliji, jer prvi put prikazuju obične ljude, gradove i mjesta u Bosni i Hercegovini, te prekida sa tadašnjom praksom da se na poštanskim markama prikazuju samo članovi carske i kraljevske obitelji. Njegovi nacrti poslužili su za izradu prvih poštanskih marki Lihtenštajna.
Umro je 1918. od raka grkljana. Rad Kolomana Mosera danas je dio najvažnijih muzeja i galerija na svijetu., a gradska uprava Beča daje naziv jedne ulice u Beču po njemu.
Izvori
Ovaj članak je djelomice preuzet iz članka na engleskoj Wikipediji pod naslovom Koloman Moser (vidi povijest promjena).
Vanjske poveznice Djela Kolomana Mosera Stefan Üner, Koloman Moser kao slikar, video na Youtube
Kategorija:Austrijski likovni umjetnici Kategorija:Secesija Kategorija:Dizajneri