William Holman Hunt (2. travnja 1827. – 7. rujna 1910.), engleski slikar i ilustrator, predstavnik romantizma koji je bio jedan od osnivača Prerafaelitskog bratstva i jedini je ostao vjeran njezinim idejama.Hunt, William Holman, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 15. srpnja 2026.

Životopis

mini|200px|lijevo|William Holman Hunt, fotogliptika iz oko 1885. god. Rođen u londonskoj četvrti Cheapside kao William Hobman Hunt, Hunt je usvojio prezime „Holman” umjesto „Hobman” (majčino djevojačko prezime) kada je otkrio da je činovnik krivo napisao ime prilikom njegovog krštenja u anglikanskoj crkvi u Ewellu. nakon početnog neuspjeha, upisao je Kraljevsku akademiju (Royal Academy of Arts) 1843. godine. Tamo se pobunio protiv utjecaja njezina prvog predsjednika, Sir Joshue Reynoldsa. Godine 1848., nakon susreta s Johnom Everettom Millaisom, osnovao je Prerafaelitsko bratstvo. Zajedno s Danteom Gabrielom Rossettijem nastojali su revitalizirati umjetnost naglašavajući detaljno promatranje prirodnog svijeta, u „odanosti istini”.Hunt, William Holman - (1827.-1910.), Encyclopedia universalis, arhivirano iz izvornika Pristupljeno 15. srpnja 2026.

U siječnju 1854. godine otišao je u Siriju i Palestinu gdje se želio vratiti drevnim izvorima i crpiti inspiraciju iz njih za svoje biblijske scene. Rezultat je bio Žrtveni jarac, usamljena životinja s nogama uhvaćenima u morskoj soli, komplementarnom ljubičastom sjenom, i gorjem Edoma u daljini.William Holman Hunt, Larousse Publishing, www.larousse.fr arhivirano iz izvornika Pristupljeno 15. srpnja 2026.

U Firenci ga je u svojoj vili Medicea di Fiesole ugostio ljubitelj umjetnosti William Blundell Spence. Tamo je naslikao slike Uhvaćena i Toskanka, koristeći vrtlarove kćeri kao modele.

Vratio se u Jeruzalem 1869. i 1875. godine, gdje je dobio narudžbu za naslikavanje velike slike, Trijumf nevinih, koja se smatra njegovim remek-djelom.

William Holman Hunt se ženio dva puta, najprije s Fanny Waugh, koja je preminula 1865., te s Marion Elizabeth Hunt, Fannynom najmlađom sestrom, od 1875. godine.

Godine 1905. objavio je djelo pod naslovom Prerafaelitizam i prerafaeliti. Te godine kralj Eduard VII. odlikovao ga je Ordenom za zasluge Commonwealtha.

Na kraju je morao napustiti slikanje jer zbog slabljenja vida nije mogao postići željenu kvalitetu. Njegovo posljednje veće djelo bila je velika verzija Svjetla svijeta koja visi u katedrali sv. Pavla u Londonu, a koju je dovršio uz pomoć asistenta, Edwarda Roberta Hughesa.

Hunt je živio i imao atelje na adresi Melbury Road 18 u Holland Parku, zapadnom Londonu, od 1903. do svoje smrti. Umro je 7. rujna 1910. i pokopan je u katedrali sv. Pavla u Londonu.W. Sinclair, Spomenici katedrale sv. Pavla, Chapman & Hall, Ltd., London, 1909., str. 469.

Djela

Njegove su slike bile poznate po velikoj pažnji prema detaljima, živim bojama i razrađenoj simbolici. Na te su značajke utjecali spisi Johna Ruskina i Thomasa Carlylea, prema kojima bi „sam svijet trebao biti čitan kao sustav likovnih znakova”. Za Hunta je dužnost umjetnika bila otkriti korespondenciju između znaka i činjenice. Od svih članova Prerafaelitskog bratstva, Hunt je tijekom cijele svoje karijere ostao najvjerniji njihovim idealima. Također, uvijek je želio maksimizirati popularnost i javnu vidljivost svojih djela.Judith Bronkhurst, Hunt, William Holman (1827. – 1910.), Oxford Dictionary of National Biography, Oxford University Press, 2004.

Kronološka galerija odabranih djela

Literatura

George Landow, William Holman Hunt and Typological Symbolism, Yale University Press, 1979. Katharine Lochnan, Holman Hunt and the Pre-Raphaelite Vision, Art Gallery of Toronto, 2008.

Izvori

Kategorija:Britanski likovni umjetnici Kategorija:Životopisi, Engleska Kategorija:Slikari romantizma Kategorija:Slikari simbolizma