Neoarytera neoebudensis je stablo ili grm iz porodice sapindovki prirodno rasprostranjeno od Vanuatua do Nove Kaledonije.Kew, pristupljeno 10. srpnja 2026. Ime Epitet neoebudensis odnosi se na Nove Hebride, stariji naziv za otočno područje današnjeg Vanuatua. U Vanuatuu su zabilježeni narodni nazivi Mpan i Nar-vu-vat na Erromangu te Nembangar na Malekuli. Morfologija Neoarytera neoebudensis je vrsta stabla ili grma iz porodice sapindovki. Rasprostranjena je u Vanuatuu i Novoj Kaledoniji. Izvorno je opisana kao Cupaniopsis neoebudensis Guillaumin, zatim premještena u rod Arytera kao Arytera neoebudensis, a u novijoj obradi u rod Neoarytera.
Biljka je grm ili stablo visoko 2–25 m. Krošnja je promjenjiva, ali nije gusta. Potporni korijeni su mali, niski, strmi, zakrivljeni i tanki. Kora je svijetlosivosmeđa, glatka, katkad prošarana smeđim pjegama na bjelkastoj podlozi. Vanjska kora je svijetloružičastosmeđa i vlaknasta, a unutarnja vrlo blijedoružičastosmeđa do bijela; na zraku poprima hrđastosmeđu boju. Bjeljika je bijela, a sržovina tamnocrvenosmeđa, tvrda i trajna.
Površinski pokrov čine kratke, ravne, prilegle dlačice. Žljezdaste ljuske izostaju, a pupovi nisu sjajni ni „lakirani”. Mlade grančice su glatke do malo hrapave i sitno dlakave.
Listovi su naizmjenični i perasto sastavljeni, s dva do četiri para liski. Peteljka je duga 0,8–6 cm, a lisna os 0,8–6 cm. Liske su nasuprotne do gotovo nasuprotne, s peteljčicama dugim 3–13 mm. Plojke su jajolike do eliptične, 2,7–12 cm duge i 1,5–4,2 cm široke, kožaste do papiraste, često točkaste. Osnova im je malo sužena do ušiljena, rub cijel, ravan do malo valovit, a vrh zaobljen do slabo zašiljen, rjeđe izrubljen ili tup. Domacije izostaju. Gornja strana lista je uglavnom gola, a donja gola do slabo dlakava pri osnovi središnje žile.
Cvatovi su pazušni do prividno vršni, dugi 3,1–15 cm, sa spljoštenom osi i postranim ograncima dugim do 8,5 cm. Cime su dihazijalne, s jednim do tri cvijeta. Cvjetne stapke duge su 0,5–2,2 mm, a u plodu se produljuju do 4 mm.
Cvjetovi su široki 1,8–2,2 mm, bjelkastožuti do bijeli. Čaška je visoka 0,8–1,2 mm, sa zupcima visokima 0,4–0,8 mm. Latica je pet; obrnuto jajolike su do romboidne, 0,9–1,9 mm duge, s kratkim noktom. Ljuske latica duge su 0,1–0,5 mm. Cvjetni disk je peterorežnjevit i po rubu slabo dlakav. Muški cvjetovi imaju šest do osam prašnika s dlakavim nitima. Plodnica ženskih cvjetova ima tri, rjeđe dva pretinca, sitno je dlakava, a vrat tučka i njuška su trorežnjeviti ili dvorežnjeviti.
Plod je malo obrnuto srcolik, s jednim ili dvama dobro razvijenim režnjevima, visok 2–3,2 cm i širok 2,4–4,4 cm. Izvana je gol do sitno dlakav, naboran do bradavičast, a iznutra kovrčavo dlakav, osobito uz rubove. Plodna stapka je vitka, duga 2–7,5 mm. Plod je u početku zelen, zatim svijetložutozelen, a pri sazrijevanju smeđ do crnosmeđ. Sjemenka je elipsoidna, tamnosmeđa do crnkastosmeđa, 18–22 × 15 mm. Arilod prekriva polovicu do cijelu sjemenku; mekan je, mesnato-opnast, blijedožut do narančastosmeđ, a u terenskim bilješkama opisan kao crven. Stanište i rasprostranjenost Vrsta raste na kamenitim padinama blizu laguna, na crvenoj glini preko istrošenih vulkanskih stijena, na vulkanskim tlima i u nizinskim primarnim kišnim šumama. Zabilježena je s vrstama kao što su Agathis obtusa, Calophyllum neoebudicum i Hernandia cordigera. Raste na nadmorskim visinama od oko 120 do 300 m. Cvate u svibnju i lipnju, a plodi od kolovoza do studenoga.
Rasprostranjena je u Vanuatuu, na otocima Aneityum, Erromango i Malekula, te u Novoj Kaledoniji, uključujući Île Walpole i Otoke odanosti (Loyalty). Drvo se koristi u gradnji. Cladistic and Biogeographic Analyses of Arytera Blume and Mischarytera gen. nov. (Sapindaceae), pristupljeno 10. srpnja 2026.
Sinonimi Homotipski: Arytera neoebudensis (Guillaumin) H.Turner in Blumea, Suppl. 9: 200 (1995) Cupaniopsis neoebudensis Guillaumin in J. Arnold Arbor. 12: 241 (1931)
Izvori
Kategorija:Neoarytera