Ferenc Leopold V. Nádasdy (Radkersburg, Štajerska, 30. rujna 1708. – Karlovac, 22. ožujka 1783.) bio je hrvatski ban i feldmaršal. Imao je istaknutu ulogu u Trećem šleskom ratu.
Životopis Rođen je 30. rujna 1708. u Radkersburgu u Austriji. Bio je sin grofa Ferenca IV. Nádasdyja i grofice Rose von Schrattenbach. Bio je unuk Ferenca III. Nádasdyja. U službu Svetog Rimskog Carstva stupio je u 9. husarskoj pukovniji 1727. godine, sudjelovao je u Korzičkom ratu za neovisnost i Ratu za poljsko nasljeđe. Godine 1735. postao je pukovnik u 8. husarskoj pukovniji. Iste godine borio se u Rusko-turskom ratu, a nakon njega je predvodio 9. husaraku pukovniju. Godine 1745. promaknut je u maršala. Kada je započeo Austrijski nasljedni rat, postavljen je za zapovjednika prethodnice vojske princa Karla Lotaringijskog.
Tijekom početka rata Nàdasdy je zapovijedao konjicom u bitkama u Bohemiji, Bavarskoj i duž rijeke Rajne protiv francuskih, bavarskih i pruskih trupa. Predvodio je uspješan prelazak Rajne od strane princa Karla kod Philipsburga, omogućio je izgradnju mostova kako bi vojska mogla prijeći 2. srpnja 1744. Nádasdyja su Francuzi i Bavarci porazili u bitki kod Wissembourga 5. srpnja. Iako su bili brojčano nadjačani s 40 000 do 10 000 vojnika, Austrijanci su svojim neprijateljima nanijeli 1800 žrtava, a izgubili samo 1100. U bitki kod Hajnica 30. rujna 1745. austrijska vojska je poražena, ali su Nádasdy i njegove lake trupe napali pruski logor i zauzeli ratni sanduk s 85 000 talira i većim djelom neprijateljske prtljage.
Nádasdy je nastavio služiti u Drugom šleskom ratu protiv Pruske, a 1745. promaknut je u podmaršala. Zapovijedao je odredom lakih trupa prije nego što je 1746. otišao u Italiju. Tamo se borio u bitki kod Piacenza i sudjelovao u operacijama protiv Republike Genove. Godine 1754. promaknut je u generala konjice, a 1756. postao je hrvatski ban.
Provodio je politiku prosvjećenog apsolutizma kraljice Marije Terezije. Za njegova banovanja je djelovalo Hrvatsko kraljevsko vijeće sa sjedištem u Varaždinu. Tijekom uprave vijeća vraćeni su Hrvatskoj grad i luka Rijeka 1776. godine, a 1777. gradovi Bakar, Bakarac i Kraljevica. Nádasdy se nije protivio ukidanju vijeća i podvrgavanju trojedne kraljevine ugarskom kraljevskom vijeću, čime je Hrvatska za njegova banovanja izgubila dugo čuvanu državnu individualnost unutar Habsburške Monarhije.
Kad je počeo Treći šleski rat predvodio je hrvatske trupe u potporu feldmaršalu Leopoldu von Daunu. Nádasdy je zapovijedao konjicom na desnom krilu u bitki kod Kolína, te je pridonjeo velikoj pobjedi. Zbog svojih zasluga postao je treći čovjek odlikovan Velikim križem Vojnog reda Marije Terezije. Kao zapovjednik korpusa pobijedio je u bitki kod Moysa i Breslaua.
Početkom 1758. godine Nádasdy je promaknut u feldmaršala, napustio rat i vratio se u Hrvatsku. Tamo je nastavio organizirati graničare. Pozvan je u službu tijekom Rata za bavarsko nasljeđe kako bi zapovjedao vojskom u Galiciji, a zatim se ponovno umirovio. Bio je oženjen dvaput, prvo s Marijom Maximilianom von Rottal s kojom je imao nekoliko djece, a drugi put s Marijom Sussanom von Rabatinsky. Umro je 22. ožujka 1783. u Karlovcu.
Izvori
Kategorija:Životopisi, Austrija Kategorija:Hrvatski banovi Kategorija:Hrvatsko plemstvo Kategorija:Mađarsko plemstvo