Solfeggio je u glazbenoj pedagogiji skup vježbi namijenjenih razvoju sluha, intonacije, ritma i sposobnosti čitanja nota. Obuhvaća pjevanje melodijskih obrazaca, glazbeni diktat te osnove teorije glazbe. Vježbe se izvode pomoću slogova za solmizaciju (do, re, mi...).Solfeggio, Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 10. lipnja 2026.
Solfeggio je poznat s kraja 16. stoljeća, a osobitu je važnost stekao u Italiji tijekom 18. stoljeća. Iz Italije se proširio u Francusku, gdje je postao sastavnim dijelom glazbenoga obrazovanja. Na pariškom konzervatoriju uveden je 1795. kao obvezni predmet.
Prvi poznati udžbenik solfeggia objavljen je 1772. godine u Parizu pod naslovom Solfèges d’Italie avec la basse chiffrée. Francuska metoda dugo je imala prevladavajući utjecaj u europskom glazbenom obrazovanju, premda su tijekom 20. stoljeća razvijene i brojne nacionalne metode. Među poznatijim autorima i reformatorima bili su Paul Hindemith u Njemačkoj, Zoltán Kodály u Mađarskoj te Heitor Villa-Lobos u Brazilu.
Izvori
Kategorija:Glazbena notacija Kategorija:Umjetni jezici