Klement Visković (Opuzen, 20. studenoga 1901. – Beč, 19. travnja 1987.) bio je hrvatski glazbenik i glazbeni pedagog.
Rođen je u Opuzenu, ali su njegovi roditelji preselili u Metković gdje je živio do 1921. godine, kada odlazi na školovanje na Višu glazbenu školu u Ljubljanu, a potom na Glazbenu akademiju u Beč. Zbog bolesti je morao prekidati studiranje i vraćati se na liječenje u Metković. U tom razdoblju 1924. godine bio je učitelj Gradske glazbe, koja je za vrijeme njegovog liječenja organizirala koncert, s kojeg je sav prihod iskorišten je za njegovo liječenje. Diplomirao je 1936. godine izvanrednim uspjehom na Državnoj akademiji za glazbu i izvođačke umjetnosti, na majstorskoj školi za skladanje koju je vodio dvorski savjetnik profesor Max Sphinger, gdje je i ostao živjeti i raditi sve do 1972. godine, najprije kao pratitelj pjevača na klaviru i violini, a poslije Drugog svjetskog rata kao profesor.
Osnovao je prvi tamburaški orkestar u Gradišću, uglazbio je niz koračnica za puhački orkestar, za veliki simfonijski orkestar, za glasovir i tamburaški orkestar, a njegove koračnice su između ostalog "Neretva" i "Gabela", skladao je i operu "Teuta", o slavnoj ilirskoj kraljici, za koju je napisao i libreto. Napisao je skladbu za Veslački klub Gusar iz Splita, a njegovo kazališno djelo "Trinaestorica bi još i danas mogli živjeti", izvedeno 1967. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu nalazi se u fondu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. U jednom dijelu svoga života bavio se i veletrgovinom.
Umro je u Beču 1987. godine i pokopan je na bečkom groblju sa svojom suprugom Bertom, porijeklom iz Salzburga, s kojom je dugo bio u braku, ali nisu imali djece.
Dio ostavštine poklonio je Gradskoj glazbi Metković i ta su sredstva bila ključni poticaj za izgradnju Glazbenog doma u Metkoviću, koji je svečano otvoren 20. srpnja 1993. godine. Gradska glazba Metković nosila je 20-tak godina njegovo ime.
Izvori
Kategorija:Hrvatski glazbenici Kategorija:Životopisi, Metković Kategorija:Životopisi, Opuzen