Etničko čišćenje u Lašvanskoj dolini, u dijelu literature i sudske građe nazvano i slučaj Lašvanske doline, odnosi se na niz ratnih zločina počinjenih tijekom rata u Bosni i Hercegovini nad bošnjačkim civilima na području Lašvanske doline i susjednih općina središnje Bosne. Prema presudama Međunarodnoga kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), političko i vojno vodstvo Herceg-Bosne i HVO-a provodilo je kampanju progona, zatvaranja, prisilnog premještanja i ubijanja bošnjačkoga stanovništva, osobito na području Viteza, Busovače, Novog Travnika i Kiseljaka.
Kampanja se u literaturi i sudskim izvorima najčešće veže uz razdoblje od svibnja 1992. do travnja 1993., kada su diskriminacija, preuzimanje lokalnih institucija, napadi na sela, logori i pokolji prerasli u organizirani obrazac progona.
Pozadina Tijekom 1992. hrvatske i bošnjačke političke stranke u Bosni i Hercegovini surađivale su u obrani međunarodno priznate države od srpskih snaga. Na terenu su, međutim, od početka postojale odvojene političke i vojne strukture. HDZ BiH i vodstvo Herceg-Bosne tražili su federalno ili konfederalno uređenje sa snažnim hrvatskim teritorijalnim jedinicama.
ICTY je u predmetu Blaškić kao važan politički dokaz naveo zapisnik sa sastanka od 12. studenoga 1991., koji su potpisali Mate Boban i Dario Kordić, a u kojem se govori o potrebi ostvarivanja zajedničke hrvatske države u Bosni i Hercegovini. U proljeće 1992. uslijedile su i mjere kojima je Teritorijalna obrana Republike Bosne i Hercegovine proglašavana nezakonitom na područjima pod hrvatskim nadzorom.
Diskriminacija i preuzimanje vlasti Tijekom 1992. bošnjačke civilne i vojne strukture u Vitezu, Busovači i Kiseljaku bile su izložene sve izraženijoj političkoj i administrativnoj diskriminaciji. Prema presudi u predmetu Blaškić, uvjeti života za bošnjačke civile postupno su postali toliko teški da je dio stanovništva napustio ta područja i preselio se u općine u kojima su Bošnjaci činili većinu.
U travnju 1992. predsjednik lokalnog HDZ-a u Vitezu, Anto Valenta, rekao je bošnjačkim predstavnicima u općini da se moraju ravnati prema odlukama Herceg-Bosne. U lipnju su hrvatske vojne formacije preuzele stožerne zgrade i zgradu općinske skupštine te istaknule zastave Herceg-Bosne i Hrvatske.
Sličan obrazac zabilježen je i u Busovači. Dana 10. svibnja 1992. Dario Kordić i Ivo Brnada opozvali su prethodni sporazum o raspodjeli oružja s Teritorijalnom obranom, a u uredbi od 22. svibnja 1992. Dario Kordić i Florian Glavočević HVO-u su dali široke upravne ovlasti nad općinom.
U Kiseljaku su od proljeća do jeseni 1992. lokalne hrvatske vlasti stvarale paralelni politički i vojni sustav vlasti, uz preuzimanje ključnih institucija. ICTY je te mjere opisao kao dio istoga obrasca kojim se u Vitezu i Busovači postupno uspostavljala puna hrvatska politička i vojna kontrola.
Kampanja U lipnju 1992. težište sukoba premjestilo se i na Novi Travnik, gdje su hrvatski pokušaji preuzimanja pune kontrole naišli na otpor vlasti Republike Bosne i Hercegovine. Dana 18. lipnja 1992. lokalne vlasti i postrojbe pod nadzorom Sarajeva u Novom Travniku dobile su od HVO-a ultimatum kojim se tražilo ukidanje postojećih državnih institucija, prihvaćanje vlasti novouspostavljenih hrvatskih tijela, podvrgavanje njihovih snaga HVO-u i protjerivanje bošnjačkih izbjeglica u roku od 24 sata.
Tijekom kolovoza 1992. hrvatske snage napale su sela Duhri, Potkraj, Radanovići i Topole, pri čemu su bošnjačke kuće paljene, a tvrtke uništavane. U predmetu Kordić i Čerkez ICTY je zaključio da težina dokaza jasno upućuje na progon bošnjačkih civila u nizu srednjobosanskih općina koje su preuzele hrvatske snage, uključujući Busovaču, Novi Travnik, Vareš, Kiseljak, Vitez, Kreševo i Žepče.
Do prosinca 1992. hrvatske su snage preuzele većinu općina u Lašvanskoj dolini, a veći dio središnje Bosne tada se nalazio pod hrvatskim nadzorom.
Ahmići Masakr u Ahmićima bio je vrhunac kampanje etničkoga čišćenja u Lašvanskoj dolini. Napad je počeo 16. travnja 1993., kada je HVO topnički napao bošnjački dio sela, a zatim ušao u naselje i ubijao bošnjačke civile, uključujući žene, djecu i starije osobe. Prema procjenama navedenima u sudskim izvorima, ubijeno je više od stotinu osoba.
Presuda u predmetu Blaškić utvrdila je da je napad bio unaprijed planiran i koordiniran s napadima na druga naselja uz cestu Travnik – Vitez – Busovača. ICTY je zaključio da je cilj bio ubiti ili protjerati bošnjačko stanovništvo.
Vitez
Istoga dana kada i napad na Ahmiće, u ranim jutarnjim satima 16. travnja 1993., topništvo HVO-a napalo je bošnjačka područja Viteza i Kruščice. U cijeloj općini Vitez ubijena su 172 Bošnjaka, a oko 5000 ih je protjerano.
Busovača i Kiseljak U Busovači su tijekom 1993. bošnjački civili zatočavani i prevoženi u logor Kaonik. U Svinjarevu i drugim selima općine Kiseljak napadi su uključivali granatiranje, paljenje kuća i protjerivanje stanovništva; međunarodni promatrači Europske zajednice zaključili su da je na tom području provedeno etničko čišćenje.
Zatočenički objekti ICTY je u predmetu Kordić i Čerkez utvrdio da su Bošnjaci u Lašvanskoj dolini bili sustavno podvrgavani proizvoljnom zatočenju za koje nije postojalo zakonito opravdanje. U više su objekata zatočenici bili izloženi nehumanim uvjetima, premlaćivanju, prisilnom kopanju rovova, korištenju kao talaca i živih štitova te odvođenju na radove pri kojima su neki bili ubijeni ili ranjeni.
Sudski postupci Za zločine povezane s etničkim čišćenjem u Lašvanskoj dolini ICTY je optužio i sudio nizu hrvatskih političkih i vojnih dužnosnika te pripadnika HVO-a. Među optuženima bili su Zlatko Aleksovski, Tihomir Blaškić, Miroslav Bralo, Mario Čerkez, Anto Furundžija, Drago Josipović, Dario Kordić, Zoran Kupreškić, Mirjan Kupreškić, Vlatko Kupreškić, Paško Ljubičić, Zoran Marinić, Dragan Papić, Pero Skopljak, Ivan Šantić i Vladimir Šantić.
Pred Sudom Bosne i Hercegovine vođeni su i domaći postupci povezani s istim obrascem zločina, uključujući predmete protiv Paška Ljubičića i Kreše Lučića.
Izvori
Literatura
Vanjske poveznice Presuda ICTY-a u predmetu Kordić i Čerkez Presuda ICTY-a u predmetu Blaškić Početna optužnica ICTY-a za etničko čišćenje na području Lašvanske doline, I. dio Početna optužnica ICTY-a za etničko čišćenje na području Lašvanske doline, II. dio
Kategorija:Rat u Bosni i Hercegovini Kategorija:Bošnjačko-hrvatski sukob