Marco Tardelli (Careggine, 24. rujna 1954.) bivši je talijanski nogometaš i trener koji je igrao na pozicijama braniča i veznog igrača.
Pet puta je bio prvak Italije s Juventusom, a u crno-bijelom dresu osvojio je i sva tri glavna europska klupska natjecanja, postavši jedan od prva tri igrača – sa suigračima iz kluba i reprezentacije Antonijom Cabrinijem i Gaetanom Scireom – koji su ostvarili taj uspjeh, te prvi vezni igrač kojemu je to pošlo za rukom.
Sa talijanskom reprezentacijom osvojio je Svjetsko prvenstvo 1982., a posebno je ostala upamćena njegova proslava pogotka u finalu protiv Zapadne Njemačke, koja je ušla u kolektivno pamćenje kao Tardellijev krik. Taj je prizor postao jednom od najslavnijih slika u povijesti talijanskog nogometa i jednom od najprepoznatljivijih sportskih trenutaka uopće.
Godine 2004. zauzeo je 37. mjesto u anketi UEFA Golden Jubilee Poll, internetskom izboru koji je UEFA organizirala kako bi obilježila najbolje europske nogometaše prethodnih pedeset godina.
Životopis Rođen je u radničkoj obitelji kao najmlađi od četvorice braće; otac mu je bio zaposlenik ANAS-a. Tijekom godina provedenih u Pisi zarađivao je za život radeći kao konobar u blizini Trga čudesa. Ima dvoje djece: Saru, novinarku, iz prvog braka, i Nicolu, modela, rođenog iz veze s novinarkom Stellom Pende. Od 2016. u vezi je s novinarkom Myrtom Merlino.
Igračke osobine Kao igrač
Bio je dešnjak, ali je kao dječak, slijedeći i oponašajući svojega idola Gigija Rivu, koji je bio ljevak, razvio sposobnost igranja objema nogama.
U Comu je isprva igrao kao lijevi bočni igrač, a u Juventusu se preselio na desnu stranu obrane; njegova konačna afirmacija ipak je došla na poziciji mezzale, na intuiciju Giovannija Trapattonija.
U vremenu kada je talijanski nogomet bio poznat prvenstveno po obrambenim kvalitetama i sustavu catenaccia, Tardelli se isticao kao borben i tehnički snažan vezni igrač, pa je početkom 1980-ih smatran jednim od najboljih interpretera svoje uloge na svijetu.
Nadimak Schizzo dobio je zbog svojega karakterističnog načina igre.
Karijera Igračka karijera Pisa i Como mini|desno|Mladi Tardelli u dresu Pise početkom 1970-ih.
Nogometno je stasao u San Martinu, a na probama su ga odbili Bologna, Fiorentina i Milan zbog njegove građe, prije nego što ga je Pisa dovela za iznos od sedamdeset tisuća lira. Profesionalni debi imao je 1972. na stadionu Porta Elisa u toskanskom derbiju protiv Lucchesea, kluba iz njegove rodne pokrajine. Za nerazzurre je dvije sezone igrao u Serie C i upisao 41 nastup uz 4 pogotka.
Godine 1974., na preporuku Giancarla Beltramija, prešao je u Como, gdje ga je trenirao Pippo Marchioro, s kojim je od početka uspostavio dobar odnos. Za lombardijski je klub u Serie B odigrao 36 utakmica i postigao 2 pogotka.
Juventus
Nakon interesa Fiorentine i posebno Intera – čiji je predsjednik Ivanoe Fraizzoli već bio dogovorio transfer s Comom za 700 milijuna lira – 1975. ga je za 950 milijuna lira doveo Juventus, snažno inzistirajući na njegovu dolasku predsjednik Giampiero Boniperti.
Trener Carlo Parola odmah ga je počeo koristiti kao bočnog braniča, izmjenjujući ga s iskusnijim Lucianom Spinosijem. Debi za torinski klub upisao je 27. kolovoza 1975. u utakmici Coppa Italije protiv Taranta, koju je Juventus dobio 2:0. U početku je imao poteškoća s uklapanjem, ali je ubrzo izborio važnu ulogu i u veznom redu. U Juventusu je ostao do 1985. i uglavnom bio standardni prvotimac, uz iznimku sezone 1979./80., kada je zbog ozljede upisao samo 18 prvenstvenih nastupa.
Posljednju utakmicu u crno-bijelom dresu odigrao je 29. svibnja 1985. u finalu Kupa prvaka, u kojem je Juventus pobijedio Liverpool 1:0, u susretu obilježenom tragedijom na Heyselu. Po završetku boravka u Torinu imao je 259 nastupa i 34 pogotka te bogatu trofejnu zbirku: pet naslova prvaka Italije, dvije Coppe Italije, jedan Kup prvaka, jedan Kup pobjednika kupova i jedan Kup UEFA, čime je postao jedan od rijetkih igrača koji su osvojili sva tri klasična UEFA-ina klupska natjecanja.
Inter i St. Gallen
U ljeto 1985., nezadovoljan ulogom koju mu je namijenio Trapattoni, prešao je u redove velikog rivala Intera, u poslu koji je uključivao i Alda Serenu; Juventus je u cijelom poslu isplatio 6 milijardi lira, a Tardelli je procijenjen na 3,2 milijarde.
Nakon dvije sezone u Milanu, u kojima nije u potpunosti ispunio očekivanja, iako se posebno izdvojila njegova dva pogotka protiv Real Madrida u prvom polufinalnom susretu Kupa UEFA 1985./86., napustio je klub zbog dolaska Trapattonija na klupu Intera i ponovnog otvaranja starih nesuglasica. U ljeto 1987. preselio je u Švicarsku, u St. Gallen, gdje je proveo jednu sezonu prije završetka igračke karijere.
Reprezentacija mini|desno|Tardelli u dresu Italije 1976., slavi pobjedu protiv Engleske zajedno s Bettegom i izbornikom Bearzotom.
Za talijansku reprezentaciju debitirao je 7. travnja 1976., s 21 godinom, u prijateljskoj utakmici u Torinu protiv Portugala (3:1). Ubrzo je postao važan član reprezentacije Enza Bearzota, za koju je nastupio na Svjetskom prvenstvu 1978. u Argentini i Europskom prvenstvu 1980. u Italiji; nakon Eura 1980. uvršten je u idealnu momčad turnira.
Bearzot mu je dao nadimak Coyote, a sa 7 nastupa i 2 pogotka bio je jedan od protagonista talijanskog osvajanja naslova na Mundijalu 1982. u Španjolskoj. Zabio je za 1:0 u utakmici protiv Argentine, koju je Italija dobila 2:1, a potom i slavni pogodak za 2:0 u finalu protiv Zapadne Njemačke, u pobjedi 3:1. Nakon tog gola potrčao je prema sredini igrališta mašući stisnutim šakama, sa suzama na licu i uz povike gol!, u proslavi koja je postala jedan od najslavnijih trenutaka u povijesti svjetskih prvenstava. Goal.com je 2010. tu proslavu uvrstio na 2. mjesto među 50 najboljih slavlja u povijesti Svjetskog prvenstva, a BBC ga je 2014. smjestio na 4. mjesto među 100 najljepših trenutaka u povijesti Mundijala.
Nakon umirovljenja Dina Zoffa u svibnju 1983. naslijedio je kapetansku vrpcu i nosio je u devet utakmica.
Posljednju utakmicu za Italiju odigrao je 25. rujna 1985. u prijateljskom susretu u Lecceu protiv Norveške (1:2). Iako je bio uvršten u sastav za Svjetsko prvenstvo 1986. u Meksiku, nije nastupio ni u jednoj od četiri utakmice koje su Talijani ondje odigrali.
Za reprezentaciju je ukupno upisao 81 nastup i 6 pogodaka.
Trenerska i dužnosnička karijera
Nakon završetka igračke karijere započeo je trenerski rad. Dana 21. rujna 1989. postao je izbornik talijanske reprezentacije do 16 godina. Dana 1. kolovoza 1990. postao je pomoćni trener Cesarea Maldinija u talijanskoj reprezentaciji do 21 godine.
Dana 26. lipnja 1993. napustio je tu dužnost kako bi preuzeo Como u Serie C1, s kojim je na kraju sezone izborio promociju u Serie B kroz doigravanje. Dana 13. lipnja 1995. postao je trener Cesene, ali je smijenjen 25. listopada 1996.
Potom se 16. prosinca iste godine vratio u stožer Cesarea Maldinija, ovaj put kao pomoćni trener A reprezentacije Italije. Dana 27. travnja 1997. imenovan je izbornikom talijanske reprezentacije do 23 godine za Mediteranske igre u Bariju, na kojima je 25. lipnja iste godine osvojio zlatnu medalju. Dana 18. prosinca potom je imenovan izbornikom talijanske reprezentacije do 21 godine, s kojom je 2000. osvojio naslov europskog prvaka.
Dana 7. listopada 2000. postao je trener Intera, a tri dana poslije posljednji je put vodio mladu reprezentaciju. Smijenjen je 19. lipnja 2001., nakon razočaravajuće sezone obilježene teškim porazima poput 0:6 u gradskom derbiju protiv Milana i 1:6 protiv Parme u kupu.
Dana 29. prosinca 2002. preuzeo je Bari u Serie B, odvevši momčad s pretposljednjeg mjesta do završnog 11. mjesta. Potvrđen je i za sljedeću sezonu, ali je smijenjen 11. studenoga 2003.
Dana 25. ožujka 2004. imenovan je izbornikom Egipta, ali je već 11. listopada smijenjen nakon poraza od Libije. Dana 28. veljače 2005. preuzeo je Arezzo, naslijedivši Pasqualea Marina, no 21. travnja i ondje je smijenjen, a upravo ga je Marino zamijenio na klupi.
Dana 14. lipnja 2006. ušao je u upravni odbor Juventusa, ali je točno godinu dana kasnije podnio ostavku zbog neslaganja s klupskim vodstvom.
mini|desno|Tardelli 2013. na klupi Republike Irske kao pomoćni trener Giovannija Trapattonija.
Dana 1. svibnja 2008. njegov nekadašnji trener iz Juventusa i Intera Giovanni Trapattoni pozvao ga je za pomoćnog trenera irske reprezentacije. Kada je 11. kolovoza 2011. Trapattoni operirao abdomen, Tardelli ga je zamijenio na klupi u prijateljskoj utakmici protiv Argentine. Nakon Trapattonijeve ostavke 11. rujna 2013. napustio je i on irsku reprezentaciju.
Nakon igračke karijere Već po završetku igračke karijere povremeno je radio kao sportski komentator i analitičar. U televizijskoj sezoni 1989./90. bio je stalni gost emisije La Domenica Sportiva, a od 2000-ih djeluje kao komentator i u drugim emisijama Rai Sporta, poput 90º minuto te specijala uz svjetska i europska prvenstva i kup-utakmice, kao i na Rai Radio 1.
Godine 2016. s kćeri Sarom objavio je autobiografiju Tutto o niente. La mia storia.
Od 2023. vodi emisiju L'avversario - L'altra faccia del campione na Rai 3, u kojoj intervjuira bivše sportske prvake.
Statistika Nastupi i pogoci u klubovima Sezona Klub Liga Nacionalni kupovi Europski kupovi Ostala natjecanja Ukupno Natjecanje Nastupi Pogoci Natjecanje Nastupi Pogoci Natjecanje Nastupi Pogoci Natjecanje Nastupi Pogoci Nastupi Pogoci 1972./73. Pisa Serie C 8 2 Kup Italije poluprofesionalaca ? ? – – – – – – 8+ 2+ 1973./74. Serie C 33 2 Kup Italije poluprofesionalaca ? ? – – – – – – 33+ 2+ Ukupno za Pisu 41 4 ? ? – – – – 41+ 4+ 1974./75. Como Serie B 36 2 Coppa Italia 4 0 – – – – – – 40 2 1975./76. Juventus Serie A 26 2 Coppa Italia 4 0 Kup prvaka 3 0 – – – 33 2 1976./77. Serie A 28 4 Coppa Italia 4 1 Kup UEFA 12 2 – – – 44 7 1977./78. Serie A 26 4 Coppa Italia 4 1 Kup prvaka 6 1 – – – 36 6 1978./79. Serie A 29 4 Coppa Italia 9 3 Kup prvaka 2 0 – – – 40 7 1979./80. Serie A 18 4 Coppa Italia 2 0 Kup pobjednika kupova 7 0 – – – 27 4 1980./81. Serie A 28 7 Coppa Italia 6 0 Kup UEFA 3 1 Torneo di Capodanno 4 1 41 9 1981./82. Serie A 22 3 Coppa Italia 4 1 Kup prvaka 3 0 – – – 29 4 1982./83. Serie A 26 5 Coppa Italia 10 1 Kup prvaka 8 2 – – – 44 8 1983./84. Serie A 28 0 Coppa Italia 6 1 Kup pobjednika kupova 8 1 – – – 42 2 1984./85. Serie A 28 2 Coppa Italia 6 0 Kup prvaka 8 1 UEFA Superkup 1984. 1 0 43 3 Ukupno za Juventus 259 35 55 8 60 8 5 1 379 52 1985./86. Inter Serie A 19 2 Coppa Italia 7 2 Kup UEFA 8 3 Ljetni turnir 1986. 0 0 34 7 1986./87. Serie A 24 0 Coppa Italia 7 1 Kup UEFA 6 0 – – – 37 1 Ukupno za Inter 43 2 14 3 14 3 0 0 71 8 1987./88. St. Gallen Liga A 31 1 Kup Švicarske 2 0 – – – – – – 33 1 Ukupno u karijeri 410 44 75+ 11+ 74 11 5 1 564+ 67+
Reprezentacija Italija: 81 nastup, 6 pogodaka
Trenerska statistika Klubovi Sezona Klub Natjecanje U P N I Kupovi / Europa / ostalo U P N I Ukupno U Ukupno P Ukupno N Ukupno I % pobjeda Plasman 1993./94. Como Serie C1 + play-off 37 15 13 9 Coppa Italia + Kup Serie C 7 3 2 2 44 18 15 11 40,91 5. mjesto, promocija 1994./95. Serie B 38 7 12 19 Coppa Italia 3 1 0 2 41 8 12 21 19,51 19. mjesto, ispadanje Ukupno za Como 85 26 27 32 30,59 1995./96. Cesena Serie B 38 13 10 15 Coppa Italia + Anglo-talijanski kup 8 1 3 4 46 14 13 19 30,43 10. mjesto srp. – lis. 1996. Serie B 8 1 4 3 Coppa Italia 3 2 0 1 11 3 4 4 27,27 smijenjen Ukupno za Cesenu 57 17 17 23 29,82 lis. 2000. – 2001. Inter Serie A 33 14 9 10 Coppa Italia + Kup UEFA 8 1 5 2 41 15 14 12 36,59 5. mjesto pro. 2002. – 2003. Bari Serie B 22 8 10 4 Coppa Italia 2 0 1 1 24 8 11 5 33,33 11. mjesto kol. – stu. 2003. Serie B 13 2 4 7 Coppa Italia 2 1 0 1 15 3 4 8 20,00 smijenjen Ukupno za Bari 39 11 15 13 28,21 ožu. – tra. 2005. Arezzo Serie B 6 2 1 3 – 0 0 0 0 6 2 1 3 33,33 smijenjen Ukupno u klupskoj karijeri 226 70 74 82 30,97
Reprezentacije