Petroglifi Bangucheona (korejski: 반구천의_암각화) su dva prapovijesna nalazišta petroglifa koja se nalaze u području Daegokcheona u okrugu Ulju, metropolitanskog grada Ulsana u Južnoj Koreji. Protežu se oko tri kilometra kroz krajolik slojevitih litica na jugoistočnoj obali potoka Bangucheona (Daegokcheon), ogranku rijeke Taehwa koja se u Ulsanu ulijeva u Japansko more. Sastoji se od dva značajna nalazišta špiljske umjetnosti: petroglife Bangudae u Daegok-riju i petroglife Cheonjeon-rija. Područje je gusto ispunjeno petroglifima koji datiraju od 5000. pr. Kr. do 9. stoljeća, a vjeruje se da su isklesani kamenim ili metalnim alatima.
Godine 2025. ova dva kompleksa petroglifa uvršteni su na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji jer „prikazuju širok raspon slika koje su ugravirale uzastopne generacije lokalnih umjetnika, te odražavaju duge tradicije urezivanja u stijene, koja se proteže od neolitika preko brončanog doba pa sve do razdoblja Silla. Ovi crteži u stijenama su iznimni jer pokazuju složen oblik umjetničkog izražavanja i sažeto ilustriraju kulturnu evoluciju obalnih stanovnika Korejskog poluotoka tijekom tog dugog razdoblja od 6.000 godina.”Petroglifi uz potok Bangucheon na službenim stranicama UNESCO-a Pristupljeno 22. prosinca 2025..
mini|500px|center|Petroglifi Bangudae iz Daegok-rija Odlike
mini|lijevo|Petroglifi Bangudae u Daegok-ri, Ulju. mini|lijevo|Petroglifi u Cheonjeon-riju. Petroglifi Bangucheona s ove dvije skupine petroglifa (Bangudae u Daegok-riju i petroglifi u Cheonjeon-riju) geološki odgovaraju formaciji Daegu (대구층) supergrupe Gyeongsang (경상 분지), sedimentnom sloju stijena iz razdoblja krede i mezozoika. Petroglifi Bangudae u Daegok-riju (蔚州 大谷里 盤龜臺 岩刻畵), otkriveni 1971. godine, prapovijesni su crteži u stijenama uklesani u liticu u obliku slova L visoku 4 metra i široku 10 metara. Njihovih oko 300 gravura prikazuju životinje poput tigrova, divljih svinja, jelena, krava i zečeva, kao i prizore lova, te geometrijske uzorke poput linija i točaka. Petroglifi Cheonjeon-rija (蔚州 川前里 銘文和岩刻畫) sadrže 625 gravura, od neolitskih geometrijskih uzoraka poput koncentričnih krugova i dvostrukih dijamanata do tekstova i crteža iz brončanog doba iz dinastije Silla.“Petroglifi Ulsana Bangucheona proglašeni su UNESCO-vom svjetskom baštinom” Chosun Ilbo, 12. srpnja 2025. Pristupljeno 22. prosinca 2025.
Većina od otprilike 300 petroglifa, urezanih kljucanjem ili ogrebotinama na ravnim površinama škriljevca, prikazuje životinje. One su prikazane dovoljno detaljno kako bi se omogućila laka identifikacija vrsta i njihovih staništa. Raznolike prikazane vrste uključuju kitove, i to sjeverne prave kitove (Eubalaena japonica), grbave kitove, sive kitove i ulješure; morske životinje, poput morskih kornjača, perajare (tuljana itd.), ribe poput lososa i morskih ptica; te kopnene životinje, poput jelena, srna, tigrova, leoparda, vukova, lisica i divljih svinja. Kitovi su najbrojnije životinjske figure. Postavljeni su na lijevoj strani litice, dok su kopnene životinje, poput jelena, grupirane na desnoj. Na ovu razliku između kopna i mora utječe prirodni položaj litica: rijeka ispred nalazišta teče ulijevo, susrećući se s morem, dok je suprotna strana planinska.
Većina isklesanih ljudskih figura je gola i prikazana u profilu. Prikazani su kako love s lukovima ili držeći ruke u zraku, pušući u štapove koji izgledaju kao glazbeni instrumenti. Rezbarije koje prikazuju scene lova na kitove iz brodova vrlo su detaljne, ali nedostatak arheoloških dokaza 1970-ih otežao je njihovo točno datiranje. Nedavna istraživanja koja datiraju nalazište Bangudae sugeriraju da ovi prizori predstavljaju najstarije prikaze lova na kitove na svijetu. Višestruke analize ostataka životinja i kitova otkrivenih u humcima školjki u jugoistočnoj Koreji ukazuju na datiranje nalazišta između 5000. i 1500. godine prije Krista. Osim toga, drveni brod otkriven u grobnici Bibong-ri u Changnyeongu 2005. godine i kitova kost probodena harpunom otkrivena u grobnici Hwangseong-dong u Ulsanu 2010. godine jasan su dokaz lova na kitove u ranom neolitiku, a rezultati analize potvrđuju datiranje između 6000. i 1000. godine prije Krista.
Očuvanje mini|Muzej petroglifa u Ulsanu, nedalako od lokaliteta. Petroglifi Bangudae otkriveni su 1971. godine, ali su već bili potopljeni u jezeru koje je formirala brana Sayeon, izgrađena 1965. godine. Potopljeni više od dva do tri mjeseca godišnje, a ponovljeno izlaganje i potapanje umjetnosti na stijenama izazvalo je zabrinutost zbog mogućeg oštećenja. Međutim, budući da je brana pružala ključni vodni resurs za industrijske aktivnosti u regiji Ulsan i imala značajnu ekonomsku vrijednost, petroglifi Bangudae ostali su nezaštićeni slijedećih 40 godina. Nakon što su 1995. godine proglašeni nacionalnim blagom, rasprave su započele 2000. godine na međunarodnom akademskom simpoziju u spomen na 30. obljetnicu otkrića korejskih petroglifa. Od tada je svijest o potrebi očuvanja petroglifa postala široko rasprostranjena, crpeći primjere poput onih na nalazištu Foz Côa u Portugalu.
Godine 2009. pitanje je dobilo novi obrat kada je, nakon pritužbi lokalnih zastupnika, premijer obećao očuvati lokalitet uvrštavanjem na UNESCO-ov popis svjetske baštine. Iste godine konačno je usvojen plan za postavljanje preusmjerivača na brani Sayeon kako bi se spriječilo potapanje petroglifa. Projekt je pušten u rad 2024. godine, a završetak je planiran za 2030. godinu.
Postoje skupine petroglifa poput Chilpo-rija i Inbi-rija u obližnjem gradu Pohangu, Ansim-rija u gradu Gyeongju i Jisan-dong u okrugu Goryeong. Smatra se kako su se ove skupine petroglifa razvile u području rijeke Hyeongsan i zaljeva Yeongil zajedno s petroglifima u Ulsanu i kako bi trebale biti jednako zaštićene."Petroglifi Pohanga, Gyeongjua i Ulsana zajednički promovirani za registraciju svjetske baštine", Gyeongbuk Ilbo - Dobar dan, dobre vijesti, 10. listopada 2019. Pristupljeno 22. prosinca 2025.
Izvori
Vanjske poveznice
Službene stranice
Kategorija:Svjetska baština u Južnoj Koreji Kategorija:Prapovijesni petroglifi Kategorija:Arheološki lokaliteti u Aziji Kategorija:Povijest Koreje