Katedrala sv. Martina u Utrechtu, ili Domska crkva (), gotička je crkva posvećena svetom Martinu Tourskom, koja je bila katedrala Utrechtske biskupije tijekom srednjeg vijeka. Jedina je katedrala u zemlji iz razdoblja prije reformacije, ali je protestantska crkva od 1580. godine.

Nekada je bila najveća crkva u Nizozemskoj, ali dio svoda se urušio u oluji 1674. godine i nikada nije obnovljen, ostavljajući toranj izoliranim od istočnog kraja.

Zgrada je jedina crkva u Nizozemskoj koja jako podsjeća na stil klasične gotičke arhitekture kakva se razvila u Francuskoj. Sve ostale gotičke crkve u Nizozemskoj pripadaju jednoj od mnogih regionalnih varijanti. Za razliku od većine svojih francuskih prethodnika, zgrada ima samo jedan toranj, 112 metara visok katedralni toranj, koji je zaštitni znak grada.

Na zajedničkom zasjedanju Odbora za svjetsku baštinu 2021. i 2022. godine, katedrala, Domplein i toranj Domplein uvršteni su na UNESCO-ov popis svjetske baštine kao dio Donjeg germanskog limesa, zbog svojih rimskih arheoloških ostataka unutar trga.

Povijest

Prvu kapelu u Utrechtu osnovalo je oko 630. godine franačko svećenstvo pod pokroviteljstvom merovinških kraljeva, ali je uništena tijekom napada Frizijaca na Utrecht ubrzo nakon toga. Mjesto ove prve kapele u Utrechtu nije poznato. Sveti Willibrord (umro 739.), apostol Frizijaca, osnovao je drugu kapelu posvećenu svetom Martinu na mjestu (ili blizu) sadašnje zgrade. Ovu crkvu uništili su Normani u 9. stoljeću tijekom jednog od svojih mnogih napada na Utrecht,[potreban citat], ali ju je obnovio biskup Balderic u 10. stoljeću. Tijekom tog razdoblja crkva svetog Martina postala je glavna crkva Utrechta, sjedište biskupa.

Crkva je više puta uništavana u požarima, a zatim obnavljana. Crkvu u romaničkom stilu sagradio je biskup Adalbold, a posvećena je 1023. godine. Smatra se da je bila središte konglomerata od pet crkava u obliku križa, nazvanog Kerkenkruis, izgrađenog u spomen na cara Konrada II. Ova građevina, poznata i kao Adalboldov Dom, djelomično je uništena u požaru 1253. koji je opustošio veći dio Utrechta, što je navelo biskupa Henryja van Vianena da započne izgradnju sadašnje gotičke građevine 1254. godine. Izgradnja gotičke katedrale nastavila se u 16. stoljeću. Prvi dio koji je izgrađen bio je kor. Izgradnja tornja Dom započeta je 1321., a završena 1382. godine. Nakon 1515. godine, stalno smanjenje financiranja spriječilo je dovršetak ovog građevinskog projekta, o kojem postoji gotovo potpuni niz građevinskih izvješća Godine 1566. Beeldenstorm tj. Ikonoklastički bijes zahvatio je veći dio Niskih zemalja, opravdan kalvinističkim uvjerenjem da su kipovi u Božjoj kući idolopokloničke slike koje se moraju uništiti. Kao rezultat toga, mnogi ukrasi na vanjskom i unutarnjem dijelu katedrale su uništeni.

Godine 1580. gradska uprava Utrechta prenijela je katedralu iz Utrechtske biskupije lokalnim kalvinistima. Od tada su se u zgradi održavale protestantske mise s jednom kratkom iznimkom, 1672. i 1673., tijekom Francusko-nizozemskog rata, kada su se katoličke mise ponovno održavale u katedrali. Godinu dana nakon francuskog povlačenja, još uvijek nedovršen i nedovoljno poduprti svod se srušiio se 1. kolovoza 1674. tijekom velike oluje koja je izazvala tornado. Tijekom sljedećih stoljeća, veći dio ogromne zgrade pao je u daljnje zapuštanje. Žalosno stanje katedrale dovelo je do nekih manjih restauratorskih aktivnosti u devetnaestom stoljeću, nakon čega su uslijedile velike obnove početkom dvadesetog stoljeća s ciljem vraćanja katedrale u prvobitno stanje. Međutim, svod nikada nije obnovljen u cjelosti.

Katolička crkva ostala je jaka u Utrechtu nakon reformacije, ali je bila zakonski obvezna diskretno se moliti u tajnim crkvama (schuilkerken). Jedna od tih crkava, sv. Gertrude, kasnije je postala glavna katedrala Starokatoličke crkve Nizozemske.

Katolička crkva je, tijekom ponovnog uspostavljanja biskupske hijerarhije u Nizozemskoj 1853. godine, odredila bivšu karmelićansku crkvu sv. Katarine katedralom Rimokatoličke nadbiskupije Utrecht.

Današnja crkva mini|toranj katedrale Ono što je danas ostalo od crkve sv. Martina su kor, transept i toranj Dom. Središnji brod katedrale, koji se srušio u oluji 1674. godine, sada je trg s velikim drvećem, Domplein. Kamenje u pločniku u raznim bojama označava izvorne obrise crkve. mini|Klaustar

Klaustar i kapitul na jugu, od kojih je potonji sada važna dvorana Sveučilišta u Utrechtu, također su još uvijek netaknuti u svom izvornom obliku i stanju. Utrechtska unija, osnivački dokument Republike Sedam ujedinjenih Nizozemskih, potpisana je u kapitulu.

Godine 2004., 750 godina nakon početka gradnje, srušeni dijelovi privremeno su obnovljeni materijalom za skele. Skele su također srušene u oluji, kao i izvorni brod. Godine 2013. započeo je projekt otkrivanja arheoloških artefakata katedrale.

Od 2019. godine toranj Dom prolazi kroz velike obnove. Kada je crkveni toranj privremeno uklonjen, između studenog 2021. i srpnja 2022., Nieuwe Kerk u Delftu nakratko je postala crkva s najvišim tornjem u Nizozemskoj. Radovi na obnovi završeni su 2024., a toranj je službeno otvoren s novom rasvjetom u studenom 2024. Posjeti su mogući isključivo u pratnji vodiča.

Izvori

Vanjske poveznice

Kategorija:Katoličke katedrale Kategorija:Katoličke crkve u Nizozemskoj Kategorija:Utrecht