mini|Pietro Cocianich Pietro Cociancich (Umag, 7. ožujka 1884. – Castelfranco Emilia, 17. rujna 1944.), talijanski anarhist i antifašist.
Sudionik Španjolskog građanskog rata na strani republikanaca te borac protiv fašizma u Italiji.
Životopis Pietro Cociancich, sin Antonija Cociancicha i Marije Vouk, rođen je u Umagu, istarskom gradu koji je tada pripadao Austrijskome Carstvu. Stolar po zanimanju, kao mlad je pristupio anarhističkom pokretu i pridružio se tršćanskim pokretima pod strogim nadzorom habsburške policije. U Prvom svjetskom ratu služio je vojsku u austrougarskoj mornarici.
Kad je njegova stranka prešla Kraljevini Italiji, sudjelovao je u raznim borbama protiv fašista, kao što je bila obrana Tršćanske radničke komore. Zbog njegova sudjelovanja u protufašističkim akcijama crnokošuljaši su mu zapalili kuću.
U rujnu 1925. prijavljen je jer je tijekom pretresa u svojoj kući pronađen komad granate nakon što je 1924. godine uhićen u Imperiji dok je nelegalno napuštao državu. Godine 1928. je uhićen u Rijeci, dok je tražio posao ili bježao, pod optužbom za krivotvorenje novca. Iste godine ga je Dobrovoljačka milicija za nacionalnu sigurnost u Torinu definirala kao najaktivnijeg anarhista u Trstu.
Godine 1930. napustio je majku i sina te otišao iz Italije kako bi radio u Francuskoj, gdje je započeo oružanu borbu protiv fašističkih struktura. 14. siječnja 1932., nakon što se uvjerio da unutra nema nikoga, dignuo je u zrak “Dom Talijana” u Aubagneu s Danteom Fornasari, u kojem se nalazilo sjedište udruga bivših boraca koje je režim koristio za špijuniranje talijanskih antifašista koji su napustili zemlju.
Nakon greške u izvođenju eksplozije, Fornasari i Cociancich su uhićeni i osuđeni u Aix-en-Provenceu, gdje je preuzeo punu moralnu i političku odgovornost čina, te je osuđen na pet godina zatvora.
Nakon zatvora, 17. lipnja 1937. je otišao u Barcelonu gdje se pridružio slobodarskim snagama koje su se borile protiv Francisca Franca. Nakon poraza republikanaca, vratio se u Francusku gdje je zadržan u logoru za izbjeglice Španjolskog Građanskog Rata, riskirajući izručenje Italiji.
Zatim je pobjegao iz logora u Belgiju, gdje je 1940. uhićen i zatvoren pod optužbom posjedovanja lažne putovnice. Nakon njemačkog osvajanja Belgije, Cociancicha je Gestapo premjestila u Italiju, gdje ga je vlada poslala na granicu u Ventotene. No, nakon kratkog boravka, je optužen za sudjelovanje u napadu kralja Viktora Emanuela III. 1928. godine u Milanu, koje je uzrokovalo 20 mrtvih.
Nakon što je 1943. ispitivan o svom odnosu s Giobbeom Gioppom i Emiliom Lussuom, koji su svjedočili na sudu u Aix-en-Provenceu, odveden je u zatvoru u Castelfranco (Modena), gdje je poginuo 1944. u bombardiranju.
Izvori
Kategorija:Životopisi, Umag Kategorija:Anarhisti