mini|desno|300px|Ovaj mladi Berberski makaki dio je skupine od 25 do 70 jedinki iz nekoliko različitih obitelji majmuna u Gibraltaru. Podrijetlom iz gorja Atlas i planina Rif u Maroku, populacija berberskih makakija u Gibraltaru jedina je populacija divljih majmuna na europskom kontinentu. Iako većina populacija berberskih majmuna u Africi doživljava pad zbog lova i krčenja šuma, gibraltarska populacija raste. Po podacima iz 2020., oko 300 životinja u pet grupa zauzima područje Upper Rock u rezervatu prirode Gibraltar, iako povremeno upadaju u grad. Budući da su bezrepa vrsta, lokalno su poznati i kao , unatoč tome što su klasificirani kao majmuni (Macaca sylvanus). Govornici španjolskog jednostavno ih nazivaju kada razgovaraju na španjolskom, iako je engleski materinji jezik jer je to područje britanski prekomorski teritorij.
Podrijetlo mini|lijevo|300px|Berberski makaki sjedi na ogradi na gornjoj stanici Gibraltarske žičare. mini|desno|300px|Slika iz Drugog svjetskog rata na kojoj topnik DR Carpenter registrira dolazak novog makakija iz Tangera. Ime "Berberski" odnosi se na narod Berbera iz Sjeverne Afrike koji je od početka povijesti imao veze sa životinjama koje okružuju njihovu regiju, kao što su Berberski makakiji. Populacija makakija također je bila prisutna na Gibraltarskoj stijeni davno prije nego što su Gibraltar 1704. zauzeli Britanci, a prema zapisima i prije ponovnog osvajanja Gibraltara od muslimana. Bilo je to tijekom islamskog razdoblja gdje se navodno uvođenje moglo dogoditi. U svom djelu Historia de la Muy Noble y Más Leal Ciudad de Gibraltar (Povijest vrlo plemenitog i najodanijeg grada Gibraltara), napisanom između 1605. i 1610., Alonso Hernández del Portillo, prvi kroničar Gibraltara, napisao je:
U svojoj Povijesti Gibraltara (1782.), Ignacio López de Ayala, španjolski povjesničar poput Portilla, napisao je o majmunima:
Ponovljeno unošenje životinja i nedostatak pouzdanih podataka o osnivačima populacije gibraltarskih makaki prikrilo je njihovo podrijetlo. Činjenica da su svi postojeći gibraltarski mtDNK haplotipovi pronađeni i u sjevernoj Africi, u kombinaciji s nedostatkom fosilnih dokaza o M. sylvanus u Gibraltaru na kraju posljednjeg ledenog doba, uvelike smanjuje mogućnost da gibraltarski makakiji predstavljaju ili uključuju bilo kakav ostatak izvorne europske populacije, mogućnost koja se ipak ne može isključiti.Phylogeography of Barbary macaques (Macaca sylvanus) and the origin of the Gibraltar colony. Clear distinction between Algerian and Moroccan haplotypes permits attribution of the Gibraltar colony to founders from both regions. Doista, ranije je sugerirano da su izvorni gibraltarski makakiji bili ostatak populacija koje su se proširile južnom EuropomC. Michael Hogan (2008) Barbary Macaque: Macaca sylvanus, Globaltwitcher.com, ed. N. Strõmberg tijekom pliocena, do 5,5. prije milijuna godina. Vrsta Macaca sylvanus navedena je kao ugrožena na Crvenom popisu IUCN- a i njezina je populacija u opadanju. Oko 75% ukupne populacije nalazi se u Srednjem Atlasu.
Tijekom pleistocenaa, ova je vrsta naseljavala veće područje oko obala Sredozemlja i Europe. Tijekom toplih međuglacijala dosezala je čak do Njemačke i Britanije na sjeveru, dok se tijekom hladnih razdoblja povlačila u južne ledenjačke refugije. Tijekom posljednjeg ledenog doba, vrsta je izumrla na Pirinejskom poluotoku prije 30 000 godina. Nestanak vrste iz Europe u kasnom pleistocenu, za razliku od njezina opstanka tijekom ranijih ledenih razdoblja, nije u potpunosti shvaćen, ali se pretpostavlja da je posljedica klimatskog pogoršanja i povezane promjene vegetacije, možda u kombinaciji s ljudskim pritiskom. Općenito, poklopilo se s izumiranjem drugih prvenstveno velikih sisavaca, poput nilskog konja (Hippopotamus amphibius) i uskonosog nosoroga (Stephanorhinus hemitoechus).
Turizam mini|desno|300px|Iako su berberski makakiji dio turizma na Gibraltaru, izravan kontakt s njima (kao što je prikazano na ovoj fotografiji) se strogo ne preporučuje. Gibraltarske berberske makakije mnogi smatraju glavnom turističkom atrakcijom Gibraltara. Najpopularnija skupina je ona kod Queen's Gatea u Ape's Denu, gdje se ljudi mogu posebno približiti majmunima. Često će prilaziti ljudima, a ponekad se i penjati na njih, jer su navikli na ljudsku interakciju. Ipak, to su i dalje divlje životinje i ugrist će ako su uplašeni ili uznemireni.
mini|desno|300px|Makaki s čokoladom koju su ukrali iz torbe turista u srpnju 2016.
Kontakt makakija s velikim brojem turista uzrokovao je narušavanje integriteta njihovih društvenih skupina, jer su počeli postajati ovisni o ljudima. To je navelo majmune da traže hranu u gradu, što je rezultiralo oštećenjem zgrada, odjeće i vozila. Bliski kontakt s ljudima također je doveo do toga da su makakiji naučili otvarati džepove i zatvarače torbica i ruksaka kako bi krali hranu od ljudi. Iz tih razloga, namjerno hranjenje makakija u Gibraltaru sada je prekršaj kažnjiv prema zakonu. Svatko tko se uhvati u hranjenju majmuna podložan je kazni do 4000 funti.
Vojna skrb Gibraltarska populacija berberskih makakija bila je pod skrbi britanske vojske, a kasnije i Gibraltarske pukovnije od 1915. do 1991., koja je pažljivo kontrolirala populaciju koja se u početku sastojala od jedne skupine. 'Čuvar majmuna' vodio bi službene zapise, ažurirani registar za svakog majmuna, navodeći njihova rođenja i imena te nadgledajući njihovu prehranu, koju su službeno primali svaki tjedan. Dodatak za hranu od voća, povrća i orašastih plodova bio je uključen u proračun, koji je Ministarstvo rata 1944. godine utvrdilo na 4 funte mjesečno. Duhovito bi najavljivali rođenja u 'Gibraltar Chronicleu': "Rock Apes. Rođenja: Phyllis, Tonyjevoj supruzi, u Upper Rocku, 30. lipnja 1942. – dijete. Oboje se dobro oporavljaju."na veliko oduševljenje čitatelja. Ime su dobili po guvernerima, brigadirima i visokorangiranim časnicima. Svaki bolesni ili ozlijeđeni majmun kojem je bila potrebna operacija ili bilo koji drugi oblik medicinske pomoći odvođen je u Kraljevsku pomorsku bolnicu Gibraltar i primao je isti tretman kao i vojnik. Kada su pješačke jedinice iz Ujedinjenog Kraljevstva povučene, a garnizonska dužnost prepuštena Gibraltarskoj pukovniji, vlada Gibraltara preuzela je odgovornost za majmune.
Nadležni službenici mini|lijevo|250px|Narednik Alfred Holmes uz dva berberska makakija, u pozadini je grad Gibraltar. Poručnik Bill Parker iz Kraljevske artiljerije (1944. – nepoznato) Major WO Skelton iz Kraljevske artiljerije (oko 1951.) Gunner Wilfred Portlock Kraljevske topničke pukovnije (oko 1940. – 1960.) Narednik Alfred Holmes iz Gibraltarske pukovnije (oko 1958. – oko 1986.) Kaplar Ernest Asquez iz Gibraltarske pukovnije (oko 1986. – 1991.)
Kraljevski posjet Dana 11. svibnja 1954. kraljica Elizabeta II. i vojvoda od Edinburgha posjetili su čopor majmuna tijekom posjeta Gibraltaru. Fotografija je zabilježila kraljicu kako hrani berberskog majmuna dok je vojvoda od Edinburgha stajao pored čuvara majmuna Gunnera Wilfreda Portlocka, odjevenog u ratnu odjeću.
Upravljanje mini|lijevo|300px|Makakiji svakodnevno dobivaju svježe voće i povrće, uključujući naranče, jabuke, krumpir, luk, mrkvu i kupus, kako bi nadopunili svoje prirodne prehrambene resurse. mini|desno|300px|Najpopularnija skupina makakija nalazi se u području Ape's Den unutar prirodnog rezervata Gibraltar. Majmunima trenutno upravlja Gibraltarsko ornitološko i prirodoslovno društvo (, GONHS), a veterinarsku stručnost pruža Gibraltarska veterinarska klinika. Makakiji primaju dnevnu opskrbu svježom vodom te povrćem, voćem i sjemenkama kao dodatak prirodnim prehrambenim resursima (lišće, masline, korijenje, sjemenke i cvijeće). Životinje se redovito hvataju kako bi se provjerilo njihovo zdravstveno stanje. Osim toga, mjeri se veličina tijela, težina i nekoliko drugih mjerenja. Na kraju, životinjama se daje tetovažni broj i mikročip kao sredstvo identifikacije. No, tetovaže nisu jedini način prepoznavanja pojedinih makakija; mnogi od njih imaju posebne oznake, ožiljke ili mrlje koje se mogu koristiti kao razlikovne značajke. Svi majmuni se fotografiraju, a slike i individualne karakteristike se katalogiziraju. Katalogizirajuće radove provodi GONHS. GONHS također provodi suradničke studije sa Znanstvenim institutom Sveučilišta Rabat-Agdal (Maroko), Sveučilištem Notre Dame (Indiana, Sjedinjene Američke Države), Sveučilištem u Beču (Austrija), Njemačkim centrom za primate (Njemačka) i Sveučilištem u Zürichu (Švicarska).
Jednom godišnje provodi se popis stanovništva kako bi se prikupili podaci i pratio reproduktivni uspjeh cijele populacije. Ovi demografski podaci važni su za upravljanje populacijom općenito, a posebno za regulaciju plodnosti kod odabranih jedinki. Budući da se ženke berberskih makakija dobro razmnožavaju, populacija na Gibraltaru stalno raste, što stvara pritisak na ograničeno stanište. Kontrola populacije životinja stoga je bitan dio učinkovitog upravljanja populacijom. Godine 2008. istrijebljena je mala skupina makakija koji su se trajno preselili u područje Katalonskog zaljeva. Godine 2012. ministar zdravstva i okoliša John Cortes izjavio je da vlada istražuje mogućnost ponovnog uvođenja više od stotinu makakija u njihovo prirodno stanište u Sjevernoj Africi.
U listopadu 2014. vlada Gibraltara objavila je da će izvesti 30 majmuna u safari park u Škotskoj. To je izazvalo novinarsku tvrdnju da su poslani u Škotsku jer su bili posebno "remetilački".Više izvora: "And what about the recent headlines about "disruptive monkeys" being exported to Scotland? It’s a journalistic spin; a Scottish wildlife park asked if we could let them have a troop of monkeys. We sent them a troop of 30 – one cohesive group that all knew each other." (Eric Shaw) Do 2017. majmuni u safari parku Blair Drummond u blizini Stirlinga bili su dobro, a registrirani su i prvi porodi.
Legenda Uvriježeno je vjerovanje da će, sve dok gibraltarski berberski makakiji postoje na Gibraltaru, teritorij ostati pod britanskom vlašću. Godine 1942. (tijekom Drugog svjetskog rata), nakon što se populacija smanjila na samo sedam majmuna, britanski premijer Winston Churchill naredio je da se njihov broj odmah nadoknadi iz šumskih fragmenata u Maroku i Alžiru zbog ovog tradicionalnog vjerovanja.
U drugoj priči, gibraltarski berberski makakiji ušli su na Gibraltarsku stijenu kroz podzemni prolaz između Donje špilje sv. Mihovila i Maroka.
mini|desno|200px|U satiri Julesa Vernea iz 1887., Španjolac Gil Braltar napada stijenu s krdom makakija nakon što se prerušio u jednog od njih. U popularnoj kulturi
Gibraltarski berberski makaki prikazan je na kovanici od pet penija gibraltarske funte od 1988. godine, a na kovanici od jednog penija izdanja povodom tristote obljetnice od 2004. godine. Pojavljuju se u romanu Stiega Larssona iz 2007. godine, Kule u zraku. Gibraltarski berberski makakiji također su središnji dio radnje komičnog romana Scruffy Paula Gallica iz 1962. i britanskog komičnog filma Operation Snatch iz 1962., a oba se odvijaju tijekom Drugog svjetskog rata kada im se broj smanjivao. James Bond (Timothy Dalton) se prestrašio jednog makakija u predodjavnoj sekvenci filma Dah smrti iz 1987. tijekom vježbe na Gibraltaru. Vidi se još nekoliko njih kako promatraju i sklanjaju se s puta Bondovoj borbi s ubojicom na zapaljenom kamionu s municijom dok juri kroz turističku zonu. Oni su dio flashback sekvence u knjizi Atlantidski gen autora A. G. Riddlea.
Povezani članci Dodatak:Popis sisavaca u Gibraltaru Gavrani Londonskog tornja
Izvori
Vanjske poveznice
Kategorija:Makaki Kategorija:Gibraltar