Broken Sword 5: The Serpent's Curse peta je videoigra u serijalu avanturističkih igara Broken Sword. Izradio ju je Revolution Software, koji ju je objavio u dvije epizode. Prva epizoda objavljena je 4. prosinca 2013., a druga 17. travnja 2014.
Videoigra je najavljena 23. kolovoza 2012. uz plan skupnog financiranja na Kickstarteru, koji je Revolution pokrenuo kako bi je mogao dovršiti (prije tog datuma samostalno je financirao rad na igri). Obilježava je visoka razlučivost i povratak dvodimenzijskoj računalnoj grafici prvih dviju igara u serijalu, a trodimenzijski likovi sporo su renderirani i prilagođeni kadrovima u dvije dimenzije. Za izradu igre na Kickstarteru je prikupljeno više od 771 000 dolara (tvrtka je tražila 400 000 dolara), a ubroje li se donacije poslane PayPalom, prikupljeno je više od 823 000 dolara.
O igri Broken Sword: The Serpent's Curse dvodimenzijska je avanturistička igra koja se igra u trećem licu. Koristeći se mišem ili sučeljem za dodir, igrač upravlja pokretima Georgea Stobbarta i Nicole „Nico” Collard, glavnih likova u igri. Premda su scene smrti izostavljene iz proširene inačice igre The Shadow of the Templars (2009.), u ovoj igri lik može umrijeti ako igrač donese pogrešnu odluku ili ako ne učini nešto dovoljno brzo. Međutim, za razliku od prvih dviju igara u serijalu, u kojima se igrač poslije smrti vraća na posljednju lokaciju na kojoj je igra spremljena, u ovoj igri igrač se vraća na lokaciju na kojoj je bio prije scene smrti – kao u prethodnim dvjema igrama.
Igrač može izabrati klasično ili suvremeno sučelje za prikaz imovine; prvo sučelje nalik je na ono u prvim dvjema igrama, a drugo na prerađene inačice tih igara iz 2009. i 2010. Igrač također može uključiti ili isključiti sustav za pomoć i isticanje ključnih mjesta i predmeta.
Scenarij Nekoliko mjeseci poslije događaja prikazanih u igri Broken Sword: The Angel of Death George Stobbart, koji sada radi u osiguravajućem društvu, ponovno se sreće s Nicole Collard u Parizu, na izložbi koju je organizirao vlasnik galerije Henri Dubois. Nekoliko trenutaka poslije u galeriju ulazi dostavljač pizze, krade sliku La Maledicció, ubija Henrija i pobjegne. Zaključivši da je inspektor Auguste Navet, detektiv koji je preuzeo slučaj, nesposoban, George pokreće samostalnu istragu o zločinu. Ubrzo otkriva da je krađu organizirao netko povezan s galerijom te da je u nju upletena zaštitarska tvrtka koju je galerija unajmila. Za to vrijeme Nicole razgovara sa starijim čovjekom po imenu Tiago Marqués, koji tvrdi da je pravi vlasnik ukradene slike. Tiago otkriva da je slika pripadala njegovoj obitelji i da su je u Španjolskom građanskom ratu ukrali fašisti. Prije nego što su mu ubili oca dok je pokušavao spriječiti krađu te slike, Tiagu su dali medaljon povezan sa slikom koji dokazuje da mu ona pripada.
Kad Nicole i George razmijene prikupljene podatke, otkriju da je La Maledicció do krađe bila u vlasništvu ruskog poduzetnika Romana Medovskoga. Nakon što su mu uđu u kuću u Londonu pretvarajući se da obrađuju njegov odštetni zahtjev, otkriju da je Medovskom netko po imenu Gehnen ponudio novac za tu sliku, da je Shears, vozač Medovskoga, ukrao sliku te da je restaurator umjetničkih djela Wilfred Hobbs umiješan u zločin. Vrativši se u Pariz kako bi prisustvovali Navetovoj simulaciji zločina, George razgovara s dominikancem Simeonom, koji smatra da je ta slika ukleta. Simeon otkriva da je povezana s gnosticima – granom kršćanstva koju je Papinska Država u 13. stoljeću progonila u Francuskoj – nakon što je primijetio skicu koju je George uzeo Hobbsu, na kojoj je prikazan gnostički simbol po imenu Urobor. Ubrzo nakon Simeonova odlaska George i Nicole sastanu se s Interpolovim agentom Richardom Langhamom, koji istražuje krađe umjetničkih djela i koji ih upozorava da ne kreću u potjeru za Medovskim.
Nakon što je u Henrijevu uredu otkrio da je provenijencija slike lažirana, George zatekne Simeona ubijena u galeriji i primoran je skrivati se od policije. Kad dođe u Nicolin stan, sazna da je Tiago nestao. U potrazi za odgovorima George i Nicole obrate se Henrijevoj udovici Bijou Dubois i ispituju je o lažiranoj provenijenciji. Nadvladana grižnjom savjesti, Bijou priznaje da su ona, Henri i Hobbs pomogli Medovskom da se posluži slikom u prevari osiguranja; Hobbs je lažirao provenijenciju, a Henri ju je izložio u galeriji kako bi Medovski mogao inscenirati krađu, dobiti odštetu i prodati sliku Gehnenu. Bijou otkriva da je s Hobbsom odlučila prevariti Medovskog tako što su mu ukrali sliku i dali mu krivotvorinu. Vrativši se u London kako bi se suočili s Hobbsom u njegovu ateljeu, George i Nicole zateknu ga mrtva i nađu originalnu sliku iza druge slike u njegovoj sobi. Primijetivši da je Hobbs protumačio dijelove slike i otkrio da upućuju na dvorac u Kataloniji, njih dvoje jedva pobjegnu iz ateljea nakon što ga Langham zapali te zaključe da nije u Interpolovoj službi i da je vjerojatno povezan s Gehnenom.
Kako bi riješio misterij ukradene slike, par odlazi u Španjolsku i ponovno se sreće s Tiagom u ruševinama dvorca. Tiago otkriva da je taj dvorac nekadašnji dom njegove obitelji. Surađujući s njim i njegovom kćeri Evom, George i Nicole počnu proučavati sliku kako bi otkrili njezine tajne. Posluživši se naznakama na slici, na karti Katalonije otkriju da La Maledicció upućuje na planinu Montserrat, gdje su gnostici sakrili rukotvorinu po imenu Tabula Veritatis, kojom se može uzdignuti Lucifer (vrag) i uništiti Jehova (Bog). Langham ih ubrzo pronađe, otme Tiaga i otkriva da mu je djed bio Gehnen, čovjek koji je organizirao napad na Marquésov dom u potrazi za Tabulom kako bi se okoristio njome za oslobađanje Lucifera. Kako bi spriječili Langhama u provođenju tog plana u djelo, George, Nicole i Eva zajedno pokušaju pronaći Tabulu i usput otkriju da je Gehnen umro u potrazi za njom jer je bila zapečaćena u jednoj niši koja se mogla otvoriti samo s pomoću Tiagova medaljona. Nakon što su George i Nicole pronašli Tabulu, Langham je ukrade i ubija Tiaga. Prije smrti Tiago kaže ostalima da se Tabula mora upotrijebiti u Iraku, na mjestu po imenu Eden.
U potjeri za Langhamom grupu zaustavlja Medovski, koji se ponovno želi domoći slike. Nicole uspijeva nagovoriti Shearsa da prestane služiti Medovskom; Shears ga potom ubija. Također izjavi da Henrijeva smrt nije bila planirana i da ga je ubio slučajno. Na putu prema Iraku George usne san u kojem mu Tiago otkriva da je medaljon ključ kojim se može spriječiti Luciferov dolazak. Kad stigne u središte Edena, George medaljonom odrazi zraku čiste svjetlosti prema Langhamu za njegova obreda i ubija ga, a Eden se sruši. George i Nicole na kraju predaju medaljon i Tabulu Evi, koja se zavjetuje da će obnoviti gnostičku kapelicu u domu svoje obitelji.
Rad na igri Početak thumb|left|upright|Charles Cecil, suosnivač Revolutiona te autor i redatelj igara u serijalu Broken Sword Dok je Revolution Software u devedesetim godinama 20. stoljeća radio na prvim dvjema igrama u serijalu Broken Sword, igre mu je objavljivao Virgin Interactive. Kako se Virgin Interactive zalagao za kvalitetu igara, omogućio mu je kreativnu slobodu i nije mu postavljao rokove (što je više bio slučaj s prvom igrom, The Shadow of the Templars). Međutim, krajem tog desetljeća avanturističke igre, uglavnom dvodimenzijske i isključivo računalne, postale su manje popularne jer su ih zasjenile živopisnije, trodimenzijske platformske igre, zbog čega „nisu imale šanse na tržištu”. Charles Cecil, suosnivač Revolution Softwarea te autor igara u serijalu Broken Sword, pad popularnosti pripisao je PlayStationu, koji je stvorio publiku mladih zainteresiranih za realističnije, trodimenzijske igre. Zato su izdavači bili skloniji u prodaju puštati igre poput trodimenzijskih pucačina. Cecil je komentirao da je to „potjeralo publiku koja je htjela intelektualnije, pustolovne igre, pa je prodaja igara u tom žanru još više opala”.
Zato su naknadne igre u serijalu Broken Sword, The Sleeping Dragon (2003.) i The Angel of Death (2006.) izdavači bili voljni prihvatiti jedino pod uvjetom da su trodimenzijske. Kad je Revolution potpisao ugovor s izdavačem, izdavač je određivao rokove, čime je ograničio kreativni rad, a programere poticao da izrade igru koja će se više svidjeti prodavaonicama nego samim igračima. Prema tom modelu izdavač preuzima financijski rizik i profitira od uspjeha igre, ali sami proizvođači ne; nakon što su izdavači i prodavaonice uzeli svoj dio zarade, proizvođačima je preostalo sedam posto ukupnog prihoda usprkos tomu što je serijal Broken Sword zaradio „na stotine milijuna”. Revolution je, prema Cecilovim riječima, „proizvodio iznimno uspješne igre, ali je bio u gubitku”.
Međutim, kad se Apple 2009. obratio Revolutionu radi izrade igara za iOS, Revolution je samostalno objavio Broken Sword – The Shadow of the Templars: Director's Cut i Broken Sword – The Smoking Mirror: Remastered; te su igre bile dostupne na iPhone/iPad Storeu, a naknadno i na sajtu GoG.com za PC i Mac, Steamu, iTunes Storeu i Google Playu. Revolution je prema tom modelu zadržao 70 % prihoda umjesto 7 %, čime je tvrtka financijski postala stabilnija nego prije. Izmijenjene inačice prvih dviju igara također su bile uspješnije na tržištu od trodimenzijskih igara u serijalu, pogotovo na ručnim uređajima; prve dvije igre kupljene su petsto tisuća puta, a uz promidžbe su 2011. samo za iOS preuzete više od pet milijuna puta. Cecil je izjavio da su Apple i digitalna distribucija spasili nezavisne proizvođače poput Revolutiona te ponovno oživili žanr avanturističkih igara. Programeri su tako uspjeli djelomično samostalno financirati iduću igru, u koju su utrošili petsto tisuća dolara. Revolution je potom mogao birati hoće li izraditi kraću, sekvencijsku igru koja bi po veličini bila nalik na najkraću igru u serijalu, The Smoking Mirror, ili pokušati skupiti novac skupnim financiranjem kako bi izradio općenito bolju igru.
Nekoliko mjeseci prije najave u medijima posvećenim videoigrama počelo se govoriti da Revolution vjerojatno radi na petom dijelu serijala Broken Sword. Cecil nije odmah potvrdio da je riječ o tome, ali je izjavio da Revolution radi na novoj igri u visokoj kvaliteti, da se s njom vraća dvodimenzijskim igrama i da će u srpnju 2012. objaviti o kojoj je igri riječ.
Najava, financiranje i objava Revolution je naposljetku najavio Broken Sword: The Serpent's Curse 23. kolovoza 2012. i pokrenuo je projekt financiranja na Kickstarteru kako bi za igru prikupio 400 000 dolara. Dotad je izradu igre financirao sam Revolution i na nju je utrošio 500 000 dolara. Premda se „najveći izdavač u industriji” zanimao za igru, Revolution ju je odlučio objaviti nezavisno, čime si je osigurao kreativnu slobodu. Studio je trinaest dana nakon početka skupnog financiranja prikupio traženi iznos, a sam je projekt zaključen 22. rujna, do kad je više od 14 tisuća osoba skupa Revolutionu uplatilo više od 770 000 dolara. Ako se uračunaju i osobe koje su financirale izradu igre služeći se platformom PayPal, koje su za izradu igre izdvojile više od 51 tisuću dolara, studio je zaradio više od 823 tisuće dolara. thumb|right|Tony Warriner, suosnivač Revolutiona i jedan od četvorice programera koji je radio na Serpent's Curseu.
Igra je objavljena za Windows, Mac OS X, Linux, iOS, Android i PlayStation Vitu, a postojala je mogućnost i da će biti objavljena za PlayStation Network i Xbox Live Marketplace. Cecil je komentirao da se igra mišem dobro prilagodila dodirnim ekranima, ali da se upravljačko sučelje na konzolama uvelike razlikuje od prethodnih dvaju. Međutim, istaknuo je da je svejedno voljan objaviti igru u inačici za konzole, ali da još nije posve siguran hoće li se to dogoditi. Također je spomenuo da Revolution u tom slučaju ne bi mogao nezavisno objaviti igru. Na Gamescomu 2013. Revolution je objavio najavni videozapis za The Serpent's Curse i potvrdio da će objaviti igru i za PlayStation Vitu.