Friedrich Ludwig Schröder (Schwerin, 3. studenoga 1744. – Rellingen, 3. rujna 1816.) bio je njemački glumac, kazališni redatelj, dramski pisac i reformator slobodnog zidarstva. Začetnik je vlastitog slobodnozidarskog obreda, poznatog kao "Schröderov obred", koji se i danas prakticira u mnogim ložama, uključujući i one izvan Njemačke.
Životopis Rani život Schröder je bio sin Sophie Charlotte Schröder, udovice i kćeri skladatelja, koja se nakon udaje za Konrada Ernsta Ackermanna bavila kazalištem. Kao dijete putovao je po Kurlandiji, Pruskoj i Poljskoj, nastupajući u dječjim ulogama. Nakon što su ga roditelji 1756. ostavili, boravio je kod različitih skromnih skrbnika, a od 1759. vratio se u Švicarsku gdje je obrazovan kao glumac i plesač.
Godine 1764. pridružio se Ackermannovoj kazališnoj družini u Hamburgu, gdje je počeo briljirati u baletu i komediji, a zatim se specijalizirao za tragične uloge, postižući visoku majstoriju.
Kazališna karijera U Hamburgu upoznao je prosvjetitelja Gottholda Ephraima Lessinga, koji je radio kao dramaturg i kritičar. Nakon smrti Konrada Ernsta Ackermanna 1771., Schröder je zajedno s majkom preuzeo upravljanje hamburškim kazalištem. Stekao je ugled kao dramski pisac, autor komedija poput Der Arglistige, te je svojim radom pridonio općem poboljšanju njemačkog kazališta.
Godine 1773. oženio se glumicom Anna Christinom Schröder, s kojom je često nastupao na sceni. Posebno se istaknuo u uvođenju Shakespeareovih tragedija, prevedenih od Christopha Martina Wielanda, na njemačke kazališne daske. 1780. godine poduzeo je opsežno umjetničko putovanje po Njemačkoj, posjetio Pariz, a 1781. kratko je radio u Bečkom dvoru, prije povratka u Hamburg, gdje je do 1798. ponovno vodio kazalište.
Slobodno zidarstvo thumb|200px|Schröder u odori velikog majstora.
Schröder je bio slobodni zidar. Iniciran je 1774. godine u hamburškoj Loži "Emanuel do Svibanjskog cvijeta" (Loge Emanuel zur Maienblume) na prijedlog Johanna Christopha Bodea, a 1775. dobio je stupanj majstora te 1787. postao starješina lože. 1792./93. pridružuje se Loži Einigkeit und Toleranz, a 1795. inicirao je osnivanje masonske bolnice u Hamburgu. Godine 1811. predložio je osnivanje Velike lože Hamburga kao samostalne, u kojoj je od 1814. do smrti obnašao dužnost velikog majstora.
Osim rada u svojoj matičnoj loži, Schröder je osnovao vlastitu Ložu "Elise na toplo srce" (Loge Elise zum warmen Herzen), prvenstveno za glumce, koja je postojala do 1777. Bio je i suvodič Engbundesa, te suradnik u publikacijama Bund der deutschen Freimaurer i Bund der Einverstandenen.
U drugoj polovici 18. stoljeća u europskom slobodnom zidarstvu razvijao se sustav visokih stupnjeva, tzv. Striktna opservancija, inspirirana engleskim ritualom. Krajem 1780-ih počeo se razvijati reformistički pokret koji se vraćao osnovnim stupnjevima (učenik, pomoćnik i majstor). Schröder je branio potrebu rituala i simbola kao srž slobodnog zidarstva, objasnivši njihov značaj u svojoj Loži "Emanuel" i istaknuo važnost moralnog i društvenog djelovanja u okviru slobodnog zidarstva.
Kao autodidakt, Schröder je istraživao povijest slobodnog zidarstva od njegovih početaka do 1723. godine, objavivši 1815. zbirku tih materijala. Na temelju tih istraživanja stvorio je njemačke rituale za tri stupnja, poznate kao Schröderov obred, koje se ističu jasnoćom, ritmičkom dinamikom i naglaskom na ideju republikanizma.
Izvori
Vanjske poveznice
na freimaurer-wiki.de
Kategorija:Njemački slobodni zidari Kategorija:Životopisi, Njemačka Kategorija:Kazališni glumci Kategorija:Kazališni redatelji Kategorija:Njemački glumci Kategorija:Njemački književnici Kategorija:Masonski veliki majstori