Thomas Dunckerley (23. listopada 1724. – Portsmouth, 19. studenoga 1795.) bio je istaknuti britanski slobodni zidar, poznat po svojoj ključnoj ulozi u razvoju viših stupnjeva slobodnog zidarstva u Engleskoj u drugoj polovici 18. stoljeća. Tijekom svog života obnašao je niz visokih dužnosti, među kojima se posebno ističe dužnost pokrajinskog velikog majstora u brojnim pokrajinama. Bio je glavni promotor Kraljevskog luka, uveo je Red majstora znaka u englesko slobodno zidarstvo i uspostavio prvo nacionalno tijelo Vitezova templara u Engleskoj. Njegovo izuzetno djelovanje bilo je omogućeno zahvaljujući doživotnoj renti koju je dobio od kralja Đure III., temeljem tvrdnje da je nezakoniti polubrat kraljeva oca, princa Fridrika, sina kralja kralja Đure II.
Životopis Dunckerley je rođen 1724. godine. U mladosti je bio šegrt kod brijača i izrađivača perika u Westminsterskoj župi sv. Martina, no već s 13 godina napustio je to zanimanje i pridružio se britanskoj mornarici. U mornaričkim knjigama prvi se put spominje 1742. kao pomorac na brodu BNjV "Namur". Godine 1745. potvrđena mu je kvalifikacija učitelja u mornarici, a ubrzo je imenovan topnikom i nastavnikom na različitim brodovima, uključujući BNjV "Edinburgh", BNjV "Prince" i BNjV "Vanguard", gdje je sudjelovao u opsadi Québeca 1759. godine. Nakon više godina službe i ozljede njegove kćeri, umirovljen je 1764. godine.
Tvrdnja o kraljevskom podrijetlu Godine 1760., tijekom sprovoda svoje majke, susjeda gospođa Pinkney otkrila mu je njezinu ispovijed na samrtnoj postelji, tvrdeći da je Thomas sin princa od Walesa (kasnijeg kralja Đure II.), začet u vrijeme kada je njezin muž bio odsutan. Iako tada nije imao mogućnost djelovati po toj informaciji, nakon umirovljenja i financijskih teškoća ponovno ju je aktualizirao. Uz pomoć veza u slobodnom zidarstvu i pojedinaca na višim društvenim položajima, uspio je 1767. godine iznijeti slučaj pred kralja Đuru III. Kralj je prihvatio njegovu tvrdnju, osigurao mu godišnju rentu koja je ubrzo porasla na 800 funti, te mu dodijelio stan u kraljevskom kompleksu dvorske palače Hampton u Londonu. Međutim, ova tvrdnja nikada nije bila univerzalno prihvaćena; suvremenici su je osporavali, a i suvremena historiografija izražava sumnju u njezinu vjerodostojnost, iako su neki autori, poput Arthura Edwarda Waitea, prihvatili njenu autentičnost.
Slobodno zidarstvo Dunckerley je primljen u slobodno zidarstvo u siječnju 1754. godine u Loži br. 31 u Portsmouthu. Tijekom službe na brodovima dobivao je povelje za osnivanje brodskih loža, koje je kasnije pretvarao u stalne lože na kopnu. Primjerice, brodska loža "Vanguard" prerasla je u Ložu "London", a loža s broda "Guadeloupe" postala je Loža "Kuća Somerset". Usto je imao posebnu ovlast prve Velike lože Engleske za nadgledanje i uređivanje slobodnozidarskih pitanja u prekomorskim teritorijima, uključujući i Kanadu, gdje je 1760. godine instalirao prvog pokrajinskog velikog majstora, pukovnika Simona Frasera.
Godine 1767. imenovan je pokrajinskim velikim majstorom za Hampshire, čime je započeo svoju misiju oživljavanja te dužnosti diljem Engleske. Tijekom godina postupno je imenovan za pokrajinskog velikog majstora u Essexu (1776.), Dorsetu i Wiltshireu (1777.), Gloucestershireu i ponovno Hampshireu (1784.), te kasnije i u Herefordshireu (1790.). Dokument iz 1786. navodi ga kao velikog majstora za sedam pokrajina i Bristol, uključujući i otok Wight. Osnovao je i svoju osobnu Ložu "Harmonija" u Middlesexu.
Dunckerley je odigrao ključnu ulogu u širenju Kraljevskog luka unutar prve Velike lože Engleske. Godine 1766. postavljen je za velikog nadstojnika, pri čemu je osobno ovlašćivao i osnivao kapitele u svojim pokrajinama. Iako član prve Velike lože, ritualno je naginjao Drevnoj velikoj loži, što ga je činilo pogodnim posrednikom za promicanje Kraljevskog luka unutar svoje matične velike lože. Bio je i potpisnik povelje o osnutku Vrhovnog velikog kapitela.
Godine 1769. prvi put se spominje Red majstora znaka, kada je u okviru kapitela kraljevskog luka podijelio stupnjeve "zidar znaka" i "majstor znaka", pa se pretpostavlja da je upravo Dunckerley autor tog stupnja.
Njegov organizacijski vrhunac dogodio se 1790. – 1791., kada je potaknuo objedinjavanje tada raštrkanih templarskih skupina u Engleskoj. Godine 1791. prihvatio je titulu velikog meštra Kraljevskog uzvišenog reda vitezova templara Svetog Ivana čime je stvorena prva nacionalna templarska organizacija u Engleskoj. Nakon njegove smrti 1795., djelovanje reda stagniralo je sve do obnove pod vojvodom od Kenta i Strathearna.
Naslijeđe Dunckerley je ostavio neizbrisiv trag u povijesti slobodnog zidarstva. Bio je vizionar viših stupnjeva (kraljevski luk, majstor znaka, mornar kraljevske arke i templari) te ne samo da ih je promicao, već ih je standardizirao, organizirao i uveo u sustavnu evidenciju. Uz Williama Prestona i velikog tajnika Jamesa Heseltinea, bio je jedan od glavnih inicijatora osnivanja prve središnjice engleskih slobodnih zidara: Freemasons' Hall u Londonu.
Tijekom života obnašao je brojne visoke dužnosti: bio je veliki stariji nadzornik Engleske, provincijski veliki majstor u više od deset pokrajina te veliki nadstojnik kraljevskog luka u osamnaest grofovija. Njegovo najtrajnije naslijeđe leži u oblikovanju strukture viših stupnjeva slobodnog zidarstva kakvu danas poznajemo.
Djela Dunckerley. 1757. The Light and Truth of Masonry Explained., knjižica, London
Bilješke
Izvori
Bibliografija
Kategorija:Engleski slobodni zidari Kategorija:Mornaričko osoblje Kategorija:Životopisi, Engleska