Pavao Lozo zvani Lazo (Imotska Poljica, 28. rujna 1890. – Šestanovac, 22. prosinca 1970.) bio je prijeratni komunist – osnivač prve organizacije KPJ na području Dalmacije (1919.), sudionik NOB-a i rukovodeći partijski dužnosnik s područja Imotske krajine.ur. Janković, Slavko, Milanović, Mihajlo, Ko je ko u Jugoslaviji : biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima, Beograd, 1957., str. 393.Miroslav Velić, Ante V. Petrić, Mate Vuletić, Mosorski partizanski odred, Split, 1985., str. 454.Radelić Zdenko, Obavještajni centri, Ozna i Udba u Hrvatskoj (1942.-1954.) - Kadrovi, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2019., str. 439 - 440.

Djetinjstvo i mladost Rođen je u siromašnoj seoskoj obitelji Luke Loze u Imotskim Poljicima, da bi 1904., nakon što je izučio zidarski zanat napustio rodni kraj u potrazi za boljim životom, te se zaposlio kao pomoćni radnik na gradnji željezničke pruge Višegrad – Sarajevo, odakle odlazi u Rijeku, gdje pronalazi posao u tamošnjem brodogradilištu. U Rijeci se tijekom 1905. priključuje Socijaldemokratskoj partiji,Susreti na Kongresu: Najstariji i najmlađi, Slobodna Dalmacija, God. 27., Br. 7472., 12. ožujka 1969., str. 5. da bi 1908. zbog sudjelovanja u štrajku lučkih radnika bio uhićen i provodi tri mjeseca u pritvoru te je odlukom redarstvenih vlasti prognan iz Rijeke u Dalmaciju, odakle odlazi u Trst, odakle odlazi u Istru, te u Svetom Petru u Šumi dočekuje početak Prvog svjetskog rata, te ga austrijske redarstvene vlasti 1915. uhićuju i zatvaraju u Klagenfurtu zbog izbjegavanja mobilizacije, te ga prisilno regrutiraju i šalju na istočno bojište u Galiciju, odakle tijekom 1917. dezertira i priključuje se zelenom kadru na području Slavonije.Kandidati Narodnog fronta za Narodnu skupštinu - Pavao Lozo, Slobodna Dalmacija, God. 8., Br. 1591., 11. ožujka 1950., str. 1.

Karijera u Kraljevini Jugoslaviji Nakon završetka Prvog svjetskog rata odlazi u Beograd, gdje je tijekom 1919. u više navrata bio uhićen i pritvoren u tamošnjem zatvoru u Glavnjači, da bi izbjegao pritvaranje uzeo je lažno ime Pavle Lazić, te je kao sindikalni povjerenik putovao po Srbiji i Makedoniji, da bi prije odlaska u Dalmaciju dobio lažno ime "Lazo", te je iz Beograda otišao u Sarajevo, odakle je došao u Metković, te dalje brodom u Split, da bi u kolovozu 1919. bio izabran za člana po dolasku u Split radio na osnivanju tamošnje organizacije KPJ, te je u listopadu 1920. u Solinu među radnicima cementare formirao prvu partijsku organizaciju, da bi ga nakon 1921. i Obzane redarstvene vlasti protjerale u rodno mjesto Poljica kraj Imotskog.Prelas, M., Fantom Laza: 50. godišnjica osnivanja KPJ, SKOJ-a i sindikata, Slobodna Dalmacija, God. 27., Br. 7446., 10. veljače 1969., str. 2. Došavši u Imotsku krajinu Lozo je u više navrata u razdoblju od 1921. do 1935. bio poticatelj štrajkova i demonstracija među stanovništvo, stoga su vlasti Kraljevine Jugoslavije 1925. raspisale tjeralicu za Lozom uz nagradu od 25.000,00 DIN i medalju onome tko ga uhvati.Kandidati Narodnog fronta za Narodnu skupštinu - Pavao Lozo, Slobodna Dalmacija, God. 8., Br. 1591., 11. ožujka 1950., str. 1.

Drugi svjetski rat Nakon uspostave Banovine Hrvatske, 1940., Lozo je otvoreno među stanovništvom agitirao protiv sporazuma Cvetković – Maček, da bi nakon izbijanja Drugoga svjetskog rata, okupacije Kraljevine Jugoslavije i uspostave NDH, zbog tjeralice od 500.000,00 DIN odlazi u bjekstvo na Biokovo gdje je radio na podizanju ustanka.Kandidati Narodnog fronta za Narodnu skupštinu - Pavao Lozo, Slobodna Dalmacija, God. 8., Br. 1591., 11. ožujka 1950., str. 1.

Tijekom ožujka 1942. odlazi u partizane, u Mosorski partizanski odred, s kojom jedinicom odlazi u Bosnu, gdje je sudjelovao u bitki na Neretvi, kao i s odredom "Josip Jurčević" u osvajanju Vrgorca. Zbog toga su talijanske okupacijske vlasti raspisale tjeralicu za Lozom uz nagradu od 200.000,00 lira, dok su vlasti NDH raspisale tjeralicu s nagradom od 1.000.000,00 kuna i kuću onome tko privede ili ubije Lozu.

Nakon bitke partizana s njemačko-talijanskim okupatorima i kolaboracionistima kod Lovreća 22. srpnja 1943., kada je izvršen zločin protiv civilnog stanovništva, koje su okupatori i kolaboracionisti mučki ubili, Lozo je obišao teren i pozvao mjesno stanovništvo na skup, te je pred okupljenim mnoštvom izložio tijela poginulih njemačkih vojnika, te okupljenom mnoštvu i ponaosob prozvanim i istaknutim pojedincima poručio; "Eto vidite, pred nama su mrtvi njemački vojnici, a ti... ti... govorili ste da partizanski metak ne može ubiti Nijemca, eto sada vidite da može!"Miroslav Velić, Ante V. Petrić, Mate Vuletić, Mosorski partizanski odred, Split, 1985., str. 181 - 182.Tijekom 1944. Lozo je imenovan predsjednikom NOO Imotski, da bi zbog bolesti bio poslan u partizansku bolnicu na Visu.Kandidati Narodnog fronta za Narodnu skupštinu - Pavao Lozo, Slobodna Dalmacija, God. 8., Br. 1591., 11. ožujka 1950., str. 1.

Karijera u socijalističkoj Jugoslaviji Nakon završetka Drugoga svjetskog rata radi na dužnosti u Okružnom NOO Biokovo – Neretva, Ozni / Udbi,Radelić Zdenko, Obavještajni centri, Ozna i Udba u Hrvatskoj (1942.-1954.) - Kadrovi, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2019., str. 439 - 440. a od 1946. biran je na dužnost zastupnika u Saboru NRH, kao i za poslanika u Saveznoj skupštini FNRJ u Beogradu.Kandidati Narodnog fronta za Narodnu skupštinu - Pavao Lozo, Slobodna Dalmacija, God. 8., Br. 1591., 11. ožujka 1950., str. 1.

Poginuo je u automobilskoj nesreći na Prpuši kod Ciste Provo kraj Šestanovca, 22. prosinca 1970. godine,I.G., Imotska krajina u tuzi - Pavao Lozo, Slobodna Dalmacija, 24.12.1970., God. 27., Br. 8025., str. 2. dok su Nikola Slanić, direktor Termofriza iz Splita, i njegov osobni vozač Ante Juginović zadobili teške tjelesne ozlijede.U teškoj prometnoj nesreći na cesti Imotski - Dupci; Poginuo Pavao Lozo, Slobodna Dalmacija, God. 28., Br. 8024., 23. prosinca 1970., str. 1. Na mjestu Lozine pogibije jugoslavenske vlasti su 1982. podignuli kameni spomenik, koji je nakon demokratskih promjena 1990. bio uklonjen. Spomenuta dionica državne ceste D39 Cista Provo – Šestanovac, zbog čestih prometnih nesreća, u narodu nosi kolokvijalni naziv "Zavoj Pavao Lozo".

Pokopan je 24. prosinca 1970. uz vojne počasti na splitskom gradskom groblju Lovrinac.

Bio je nositelj Partizanske spomenice 1941. godine.

Povezani članci

Branka Lozo Stjepan Lozo Antun Vrdoljak Milivoj Kujundžić Ante Jurjević Baja

Izvori

Kategorija:Hrvatski komunisti