Vuoksi (, povijesno: "Uzerva"; kar. Vuokša; ; ) je rijeka koja teče kroz najsjeverniji dio Karelijske prevlake od jezera Saimaa u jugoistočnoj Finskoj do jezera Ladoga u sjeverozapadnoj Rusiji. Rijeka ulazi u jezero Ladoga u tri ogranka, stariji glavni sjeverni ogranak u Priozersku (Käkisalmi), manji ogranak nekoliko kilometara sjeverno od njega i novi južni ogranak koji ulazi 50 km dalje jugoistočno kao rijeka Burnaja (), koja je postala glavni tok u smislu protoka vode. Od 1857. godine, stari sjeverni rukavci ovdode vodu samo iz donjeg toka porječja Vuoksija, a ne i iz jezera Saimaa. Sjeverni i južni ogranci zapravo pripadaju dvama odvojenim riječnim sustavima, koji su u sušnim sezonama ponekad odvojeni.
Visinska razlika između jezera Saimaa i jezera Ladoga je 69 metara. Cijeli tok rijeke iznosi 162 km preko grane Priozersk, ili 150.km preko grane Taipale (Burnaja). Površina porječja je . Većim dijelom svoje dužine rijeka se širi u niz jezera povezanih kraćim riječnim vezama. Jedno od tih jezera, Uusijärvi blizu Priozerska, preimenovano je u vrijeme SSSR-a u jezero Vuoksi. lijevo|mini| Rijeka Vuoksi kod Imatre Vuoksi povezuje jezero Ladoga sa središnjom Finskom, a nekoć je bio važan put za trgovinu i komunikaciju. Zapadni krak, koji je nestao zbog tekućeg izdizanja kopna, bio je alternativni put Karelijcima do Finskog zaljeva kada bi rijeku Nevu blokirali neprijatelji. Sada Kanal Saimaa zaobilazi Vuoksi i ulazi u Finski zaljev u Viborškom zaljevu u blizini srednjovjekovnog grada Viborga.
Tijekom Zimskog i Nastavljenog rata rijeka Vuoksi bila je glavna finska obrambena linija protiv sovjetskog napredovanja. Mannerheimova linija i VKT-linija nalazile su se uz sjevernu obalu njenog južnog rukavca.
Od industrijske revolucije, energija proizvedena iz Vuoksijevih brzaca učinila je regiju Vuoksija industrijskim središtem Finske u kasnom 19. stoljeću. Nakon Zimskog rata (1940.), Karelijska je prevlaka pripala Rusiji i samo 13 km duljine rijeke ostaje u Finskoj. Glavne elektrane Tainionkoski i Imatra nalaze se na finskoj strani u gradu Imatra.
Okolica rijeke, uključujući tvrđavu Korela (ranije: Käkisalmi), popularno je odmaralište za stanovnike Sankt Peterburga.
Rijeka je poznata po svojim brzacima, na primjer Imatrankoski u Imatri i brzak u selu Losevo (Kiviniemi). Brzi spoj Vuoksij i jezera Suhodolskoje kod Loseva popularno je područje za natjecanja u kajaku, kanuu i katamaranu.
U Rusiji se trenutno raspravlja o projektu kojim bi se uništili brzaci u Losevu i pretvorila rijeka BurnaJa, jezero Sukhodolskoye i niži dijelovi Vuoksija u plovni kanal, koji bi povezao jezero Ladoga s Finskim zaljevom i omogućio naftnim tankerima da zaobiđu rijeku Nevu i grad Sankt Peterburg.
Geološka povijest lijevo|mini| Hidroelektrana u Imatrankoski, Imatra, Finska lijevo|mini| Rijeka Vuoksi blizu Imatre Oko 5.000 BP vode jezera Saimaa prodrle su u greben Salpausselkä, formirajući rijeku koja se ulijeva u jezero Ladoga u njegovom sjeverozapadnom kutu i podiže razinu potonjeg za 1 do 2 metra. Jezero Ladoga je prešlo, poplavivši nizinska jezera i Vuoksi, i spojilo se s Baltičkim morem kod Heinjokija, istočno od današnjeg Viborga. Razina Ladoge postupno je spustila tok rijeke Neve, nastale prije oko 3100–2400 godina, koja pripada slijevu Finskog zaljeva; ali Vuoksi je još uvijek imao značajnu izravnu vezu s izljevom u Viborški zaljev, vjerojatno čak u 16. ili 17. stoljeću. Veza je nestala zbog stalnog izdizanja tla.Davydova, Natalia N. et al. (1996). Late- and postglacial history of lakes of the Karelian Isthmus. Hydrobiologia 322.1-3, 199-204.Saarnisto, Matti & Tuulikki Grönlund (1996). Shoreline displacement of Lake Ladoga - new data from Kilpolansaari. Hydrobiologia 322.1-3, 205-215.Saarnisto, Matti (1970). The Late Weichselian and Flandrian history of the Saimaa Lake complex. Societas Scientiarium Fennicae. Commentationes Physico-Mathematicae 37.
Godine 1818. iskopan je kanal za odvodnju vode od proljetnih poplava iz jezera Suvanto (danas jezero Suhodolskoje, 40km dugo usko jezero u istočnom dijelu Karelijske prevlake) u jezero Ladoga; kanal je neočekivano erodirao i pretvorio se u Taipaleenjoki (danas rijeka Burnaja). Taipaleenjoki je počeo isušivati Suvanto i smanjio njegovu razinu za 7 metara. Izvorno je jezero Suvanto utjecalo u Vuoksi kroz plovni put u Kiviniemi (danas Losevo), ali kao rezultat promjene, vodeni put je presušio. Godine 1857. tamo je iskopan kanal, ali je tok promijenio smjer, stvarajući brzake i onemogućavajući plovidbu u Kiviniemiju. Od 1857. Suvanto i Taipaleenjoki čine južni ogranak Vuoksija, što je smanjilo razinu izvornog sjevernog ogranka koji se ulijeva u Ladogu u blizini Kexholma (sada Priozersk) za 5 metra i postao je glavni tok.
Izvori
Vanjske poveznice
Stvaranje rijeke Vuoksi prethodilo je značajnom kulturnom pomaku, 15. rujna 2014., Phys.org
Kategorija:Rijeke u Finskoj Kategorija:Rijeke u Lenjingradskoj oblasti Kategorija:Porječje Vuoksija