Stjepan Zimmermann (Virovitica, 24. prosinca 1884. – Zagreb, 13. travnja 1963.) bio je hrvatski katolički svećenik, teolog i filozof.
Životopis Filozofsko-teološki studij završio je u Zagrebu i Beču. Godine 1907. zaređen je za svećenika. Na Papinskom sveučilištu Gregoriana obranio je doktorat 1910. godine. Do 1918. predavao je logiku i psihologiju u Nadbiskupskoj gimnaziji u Zagrebu.
Bio je rektor zagrebačkog Sveučilišta od 1923. do 1924. godine. Dolaskom komunista na vlast u veljači 1946. zabranjeno mu je javno djelovanje.
U filozofiji se zauzimao za osuvremenjenje neoskolastičke spoznajno-teorijske problematike.
Glavna djela „Kant i neoskolastika” (I–II, 1920./21.), „Uvod u filozofiju” (1922.) „Opća noetika” (1926.) „Filozofija kršćanstva” (1930.) „Temelji filozofije” (1934.) „Filozofija i religija” (1936.) „Filozofija života” (1941.) „Nauka o spoznaji” (1942.) „Kriza kulture” (1943.) „Putem života” (1945.)
Izvori
Literatura Mrežna sjedišta
Kategorija:Hrvatski filozofi Kategorija:Hrvatski katolički svećenici Kategorija:Životopisi, Virovitica Kategorija:Diplomanti Papinskog sveučilišta Gregoriana Kategorija:Rektori Sveučilišta u Zagrebu