Princ Frederik od Nizozemske, princ od Orange-Nassaua (Willem Frederik Karel; Berlin, 28. veljače 1797. – Wassenaar, 8. rujna 1881.), bio je drugi sin kralja Vilima I. od Nizozemske i kraljice Vilhelmine od Pruske.
Aktivno je sudjelovao u vojnom i političkom životu Nizozemske. Obnašao je dužnost generalnog komesara Ministarstva rata te glavnog ravnatelja za vojsku i mornaricu, gdje je proveo značajne reforme prema pruskom vojnom modelu. Tijekom Belgijske revolucije 1830. godine predvodio je nizozemske trupe. Princ Frederik bio je i istaknuti slobodni zidar te je obnašao dužnost velikog majstora Velikog orijenta Nizozemske 65 godina. Nakon povlačenja iz aktivne službe, posvetio se životu na svom imanju i često je djelovao kao posrednik u sukobima unutar kraljevske obitelji.
Životopis Princ je odrastao na dvoru svoga djeda, Fridrika Vilima II. Pruskog, i strica, Fridrika Vilima III. Pruskog. Jedan od njegovih tutora bio je poznati vojni teoretičar Carl von Clausewitz. Sa šesnaest godina sudjelovao je u Bitci kod Leipziga.
Prvi put je u Nizozemsku ušao u prosincu 1813. godine. Budući da nije govorio nizozemski, poslan je na dodatno školovanje na Sveučilište u Leidenu. Također je obrazovanje nastavio pod vodstvom Karla Ludwiga von Phulla u Hagu. Tijekom Sto dana, nakon Napoleonova povratka s Elbe, princu je povjeren zapovjedni položaj dijela Wellingtonove vojske, stacionirane u rezervnoj poziciji kod Braine-le-Comtea, u slučaju poraza u bitci kod Waterlooa.
Prema kućnom ugovoru, Frederik je trebao naslijediti njemačke posjede obitelji nakon smrti svog oca. Nakon Bečkog kongresa, ta su posjeda prestala biti u vlasništvu obitelji, pa je umjesto toga imenovan nasljednikom Velikog Vojvodstva Luksemburg. Godine 1816. odrekao se tog prava u zamjenu za zemlju u Nizozemskoj i titulu princa Nizozemske. Uz to, primio je godišnju rentu od 190.000 nizozemskih guldena, što ga je učinilo najbogatijim članom kuće Orange-Nassaua. S tim je novcem kupio veliko imanje u Njemačkoj i postao najveći zemljišni vlasnik iz Nizozemske.
Sa 18 godina, njegov je otac unaprijedio Frederika u čin general-bojnika i povjerio mu nominalnu zapovijed nad prvom nizozemsko-belgijskom divizijom (pod zapovjedništvom general-pukovnika Stedmana), koja je imala zadatak braniti Wellingtonov bijeg prema moru u slučaju poraza u bitci kod Waterlooa. Napoleon je ipak poražen, zahvaljujući i drugim nizozemsko-belgijskim divizijama koje su sudjelovale u bitci. Nakon toga Frederick je sudjelovao u invaziji na sjevernu Francusku koja je uslijedila nakon Napoleonova poraza.
Godine 1816. imenovan je velikim majstorom Velikog orijenta Nizozemske, dužnost koju je obnašao do smrti 1881.
Godine 1826. postao je komesar za ratne poslove te je reorganizirao nizozemsku vojsku prema pruskom modelu. Osnovao je Kraljevsku vojnu akademiju u Bredi i opremio vojsku modernim oružjem.
Godine 1829. bio je kandidat za grčko prijestolje, ali je odbio jer nije želio biti kralj zemlje čiji mu jezik i običaji nisu bili bliski.
Tijekom Belgijske revolucije 1830. zapovijedao je trupama poslanim u Bruxelles radi suzbijanja pobune, no nije uspio ponovno zauzeti grad. Također je sudjelovao u Desetodnevnoj kampanji 1831. koju je vodio njegov brat.
Nakon abdikacije oca 1840., povukao se iz javnog života i preselio na svoja imanja u Wassenaaru. Godine 1846. kupio je dvorac Muskau u Pruskoj, gdje je dovršio Muskau park – najveći i jedan od najpoznatijih engleskih vrtova u srednjoj Europi, smješten uz današnju njemačko-poljsku granicu na rijeci Lužička Nisa. Park je započeo graditi princ Hermann von Pückler-Muskau od 1815. godine, a Muskau park je 2004. uvršten na UNESCO-v popis svjetske baštine.
Nakon smrti starijeg brata 1849., država je ostala s velikim dugom. Frederick je uspio isplatiti milijun guldena caru Nikolaju I. Ruskom, koji je bio zet kralja Vilima II. Novi kralj Vilim III. (Frederikov nećak) nije želio naslijediti prijestolje, no Frederik ga je uvjerio da prihvati poziciju, nudeći mu pomoć. Vilim III. je pozvao Frederika natrag i imenovao ga inspektorom generalom vojske, dužnost koju je obnašao do 1868. godine, kada je dao ostavku zbog nedostatka potpore za svoje planove modernizacije vojske. Frederik je također spriječio razvod kralja Vilima III. i kraljice Sofije Württemberg uvođenjem pravnog razdvajanja.
Povukao se u dvorac Muskau, koji je kupio 1846., a koji je između 1863. i 1866. preuređen u stilu neorenesanse.
Izvori
Kategorija:Životopisi, Nizozemska Kategorija:Nassauska dinastija Kategorija:Nizozemski slobodni zidari Kategorija:Masonski veliki majstori Kategorija:Vojni zapovjednici Kategorija:Životopisi, Berlin