Knut IV. (oko 1042. – 10. srpnja 1086.) bio je kralj Danske od 1080. do 1086. godine.
Katolička Crkva štuje ga kao sveca.
Životopis
Nakon smrti kralja Haralda 1080. godine, naslijedio ga je njegov brat Knuta. Nastojao je obnoviti kršćanstvo u svojoj zemlji. Tada je biskupe izjednačio s velikašima, a svećenicima je odredio desetinu, kako bi bili što slobodniji u službi. Žena mu je bila flandrijska kneginja Adela.
Danski plemići, potpomognuti od Normana, podigli su pobunu protiv kralja. Kralj se s nekoliko vojnika skrio u crkvu svetog Albana u Odenseu. Njegov je brat branio ulazak u crkvu, ali je kroz prozor doletio kamen koji je pogodio kralja u čelo. Jedan od pobunjenika, imenom Egvindo, tražio je da ga se pusti kralju kako bi se izmirili. Kralj ga je pustio da uđe, te mu je Egvindo zabio mač u tijelo. Kasnije je u crkvu doletijelo koplje koje ga je i usmrtilo.
Poginuo je 1086. godine.
Štovanje
Katolička Crkva ga štuje kao sveca. Spomendan mu je 19. siječnja.
Njegov sin Karlo I. Flandrijski se također štuje kao blaženik.
Izvori
Literatura Knjige
Vanjske poveznice Ostali projekti
Kategorija:Danski kraljevi Kategorija:Kršćanski sveci Kategorija:Kršćanstvo u Danskoj