Conte (grof) Marko Antonio Bubić ili Marc'Antonio Bubich (Budva, 1735. – Zadar, 1802.) visoki je časnik u Vojsci Mletačke Republike i zadnji zapovjednik korpusa oltramarina. Potiče iz bokeljske vojničke obitelji Bubić. Karijeru je počeo kao oltramarin u očevoj i stričevoj regimenti.
Vojna služba Godine 1747. se spominje kao kapetan u pričuvi (riformato), zapovjednik satnije (kumpanije) oltramarina u regimenti Rizzi. Kao zapovjednik mornaričke satnije istako se u borbama s gusarima na Krfu i po Sjevernoj Africi. Kasnije je kao pukovnik bio je zadužen za obranu mletačke granice s Crnom Gorom, te sudjeluje u pregovorima sa Šćepanom Malim koji je vladao je Crnom Gorom 1767. – 1773. predstavljajući se kao ruski car Petar III. Od 1775. do 1791., kao zapovjednik pukovnije Bubich, djeluje na cijelom mletačkom području od Jadrana do Levanta. Posebno se istaknuo 1783. u vojnom pohodu protiv sjevernoafričkih gusara. Prema odluci mletačke vlade, imenovan je u kolovozu 1791. zapovjednikom vojne posade u Zadru u činu sargente generale di battaglia ("bojnik vojske").
Bubićeva služba trajala je tri godine. Zbog lošeg zdravlja i nemogućnosti da provedbe željene reforme u vojnim postrojbama kojima je zapovijedao, u lipnju 1794. podnio je ostavku na položaj vrhovnog zapovjednika vojske u Zadru. Dva mjeseca kasnije, u kolovozu 1794., Marko Antonio promaknut je u čin Sargente Generale, tj. zapovjednika vojske u Dalmaciji i zapovjednika korpusa oltramarina.
Pad Mletačke Republike i smrt Kao zadnji zapovjednik dalmatinskih pukovnija oltramarina, vojnu karijeru nastavio je i nakon pada Mletačke Republike (1797.). Za vrijeme prve austrijske uprave Dalmacijom imao je značajne zadaće oko organizacije vojnih postrojbi u Zadru i Šibeniku.
Zbog ozbiljnih zdravstvenih problema nije sudjelovao u uređenju granice s Crnom Gorom. Dalmatinskoj vladi za te poslove preporučio je svog nećaka glavnog inspektora Stjepana. General Marko Antonio Bubić preminuo je 27. srpnja 1802. u Zadru. Pokopan je u crkvi Gospe od Kaštela, poznatijoj kao Gospa od Zdravlja. Njegov nećak Stjepan postavio nadgrobnu ploču s natpisom(Bogu najboljem najvećem. Marku Antunu conte Bubiću vodi mletačkih postrojbi, kojeg su, zbog prisutnosti duha, vjernosti i razboritosti, vršenje službe vojnog zapovjednika na Krfu napori poduzeti za Republiku, putovanja i poslovi, u ekspedicijama k Afrikancima za sigurnost plovidbe izuzetnom vještinom izvršeni, učinili slavnim ovaj spomenik vrhunske službe tugujući se nećak Stjepan pobrinuo postaviti godine 1803.) (1803.), koja je uništena prilikom bombardiranja Zadra u Drugom svjetskom ratu.
Marko Antun je neposredno prije smrti kod zadarskog bilježnika sastavio oporuku koja je sadržavala osnovne podatke o generalovoj imovini i nasljednicima, nećacima i časnicima Stjepanu i Dominiku. Ova Bubićeva oporuka čuva se u Državnom arhivu u Zadru.
Izvori
Kategorija:Hrvatski vojni zapovjednici Kategorija:Povijest Dalmacije Kategorija:Povijest Zadra Kategorija:Mletačka vojna povijest