Točka sa zarezom ( ; ) razgodak je koji ima vrijednost između točke i zareza. Koristi se na mjestima gdje bi točka prejako odijelila rečenične ili značenjske dijelove, a gdje bi zarez to preslabo učinio. Uglavnom se korištenje ovog interpunkcijskog znaka prepušta piščevu jezičnom osjećaju.
Povijest
Ovaj je znak nastao spajanjem točke i zareza u jedan zajednički znak. Smatra se da ga je u tisku prvi uporabio Aldo Manuzio, venecijanski pionir tiska i inovator. Sam je znak ; u crkvenoslavenskom i novogrčkom označavao pitanje i zamjenjivao upitnik.
Uporaba u jeziku
Koristi se u nabrajanju istovrsnih dijelova da bi se odijelile jasne cjeline: Sreća, zdravlje, radost; Tuga, bolest, gadost; Smrt, moja Golgota; Ljubav, moja divota.
U poeziji i prozi često se koristi da bi se odijelile misli, slike i cjeline: Antun Gustav Matoš, „Jesenje veče” Olovne i teške snove snivaju Oblaci nad tamnim gorskim stranama; Monotone sjene rijekom plivaju, Žutom rijekom među golim granama.
Ivana Brlić-Mažuranić, „Priče iz davnine” No crni čovjek nije došao ni te, ni druge, ni treće noći; nije došao nikada.
Kad se dijelovi koji se nabrajaju pišu jedan ispod drugoga, pišu se bez zareza; no, ako sadržavaju rečenice koje počinju malim početnim slovom, mogu se odvajati i točkom sa zarezom: Narječja hrvatskog jezika jesu: štokavsko narječje, dobilo ime po upitnoj zamjenici "što"; kajkavsko narječje, dobilo je ime po upitnoj zajenici "kaj"; čakavsko narječje, dobilo je ime po upitnoj zamjenici "ča".
Uporaba izvan jezika Računalstvo
Točka sa zarezom u raznim se programskim jezicima koristi za razdvajanje naredbi (engl. statement).
#include <stdio.h>
int main(void) { printf("Ovo je primjer u programskom jeziku C\n"); return 0; }
Kategorija: Interpunkcija