Paracryphia monotipski je rod grmova i drveća iz porodice Paracryphiaceae, reda Paracryphiales. Jedina priznata vrsta, Paracryphia alticola (Schltr.) Steenis, endem je Nove Kaledonije, gdje raste u vlažnim planinskim šumama. Rod je dugo imao nejasan sistematski položaj, a nekada je sam činio porodicu Paracryphiaceae.
Opis Paracryphia alticola raste kao grm ili stablo, a može dosegnuti približno 18 m visine. Mlade grančice gusto su obrasle jednostavnim, nerazgranjenim dlačicama, dok starije postupno ogole.
Listovi su jednostavni, na peteljkama, bez palistića i raspoređeni pršljenasto ili gotovo pršljenasto. Plojke su kožaste, pri osnovi sužene, na vrhu šiljaste do dugo ušiljene te fino nazubljena ruba. Mladi su listovi gusto dlakavi, ali s dozrijevanjem uglavnom postaju goli. Nervatura je perasta, s bočnim žilama koje se uz rub međusobno povezuju u lukove.
Cvat je terminalna, razgranata i višecvjetna metlica, a pojedini su cvjetovi sjedeći. Biljka nosi pretežno dvospolne, ali i manji broj muških cvjetova; muški se obično nalaze niže na osima istoga cvata. Takav raspored odgovara andromonoeciji.
Ocvijeće nije jasno podijeljeno na čašku i vjenčić. Sastoji se od četiri slobodna, udubljena i rano otpadajuća listića raspoređena u dva nasuprotna para. Jedan od njih obično je veći i u pupu poput kapuljače prekriva ostale.
Prašnika je najčešće osam i raspoređeni su u jednom krugu. Antere su pričvršćene pri osnovi i otvaraju se uzdužno. U muškim cvjetovima filamenti su prije otvaranja cvijeta izrazito bočno prošireni, dok su u dvospolnim cvjetovima jednostavniji.
Plodnica je nadrasla, malo kosa i građena od 8–15 potpuno sraslih karpela. Broj sjedećih njuški odgovara broju karpela. Svaki pretinac sadrži četiri anatropna sjemena zametka s jednim integumentom, smještena na aksilarnoj placenti.
Plod je gola lokulicidna čahura koja se pri sazrijevanju uzdužno otvara. Karpele se odvajaju od trajne središnje osi, ali s njom pri vrhu ostaju povezane. Sjemenke su sitne, spljoštene, duge približno 2–2,5 mm i pri sazrijevanju razvijaju mala krila. Sadrže obilan endosperm i malen, ravan embrij.BLUMEA, pristupljeno 23. kolovoza 2026.
Rasprostranjenost i ekologija Vrsta je ograničena na Grande Terre, glavni otok Nove Kaledonije. Rasprostranjena je od područja Mandjélia na sjeveru do masiva Mont Humboldt na jugu.Kew, pristupljeno 25. kolovoza 2026.
Raste u gustim vlažnim planinskim šumama, uglavnom između približno 600 i 1600 m nadmorske visine. Nalazi se i na ultramafičnim podlogama i na vulkansko-sedimentnim tlima. Populacije su poznate, između ostaloga, s masiva Mont Panié, Aoupinié, MéMaoya, Kouakoué, Pic Ningua i Mont Humboldt.
Sistematika i povijest Njemački botaničar Rudolf Schlechter prvi je opisao danas prihvaćenu vrstu 1906. godine kao Ascarina alticola, svrstavajući je u porodicu Chloranthaceae.
Edmund Gilbert Baker mlađi 1921. godine opisao je na temelju drugoga novokaledonskog materijala novi rod Paracryphia i vrstu Paracryphia suaveolens. Rod je tada smjestio u Eucryphiaceae, iako je već upozorio da se od roda Eucryphia razlikuje nizom obilježja. Ime roda Paracryphia prvi je put valjano objavljeno u Journal of the Linnean Society, Botany, sv. 45, str. 306.
Cornelis Gijsbert Gerrit Jan van Steenis utvrdio je 1950. da Schlechterova Ascarina alticola i Bakerova Paracryphia suaveolens pripadaju istom rodu te je objavio danas prihvaćenu kombinaciju Paracryphia alticola (Schltr.) Steenis.
Položaj roda dugo je ostao nejasan. Pojedini su ga autori povezivali s Eucryphiaceae, Winteraceae, Trochodendraceae i drugim skupinama. Herbert Kenneth Airy Shaw izdvojio ga je 1965. u zasebnu porodicu Paracryphiaceae.
William C. Dickison i Pieter Baas objavili su 1977. detaljnu morfološku i anatomsku studiju roda. Potvrdili su njegovu izrazitu osebujnost i opravdanost izdvajanja Paracryphiaceae, a među mogućim srodnicima posebno su razmatrali Sphenostemonaceae, Actinidiaceae i Theaceae.
Kasnija molekularnofilogenetska istraživanja pokazala su da je Paracryphia dio kampanulida i bliski srodnik roda Sphenostemon. Suvremena porodica Paracryphiaceae proširena je tako da uz Paracryphia obuhvaća i rodove Sphenostemon i Quintinia, a cijela je skupina smještena u zaseban red Paracryphiales.
Plants of the World Online prihvaća samo jednu vrstu roda, Paracryphia alticola.
Zaštita Vrsta je na novokaledonskoj Crvenoj listi procijenjena kao najmanje zabrinjavajuća (LC). Široko je rasprostranjena u planinskim predjelima Grande Terre i poznata iz više zaštićenih područja, među kojima su Mont Panié, Massif du Kouakoué i Mont Humboldt.Endemia, pristupljeno 25. kolovoza 2026.
Sinonimi Homotipski: Ascarina alticola Schltr. in Bot. Jahrb. Syst. 39: 93 (1906) Heterotipski: Paracryphia alticola var. suaveolens (Baker f.) Steenis in Bull. Jard. Bot. Buitenzorg, sér. 3, 18: 459 (1950) Paracryphia suaveolens Baker f. in J.Linn.Soc., Bot.45: 306 (1921) Izvori
Kategorija:Rodovi Paracryphiaceae