José Raúl Capablanca y Graupera (Havana, 19. studenoga 1888. – New York, 8. ožujka 1942.) bio je kubanski šahist, diplomat, autor i treći svjetski šahovski prvak. Bavio se i publicistikom. Bio je poznat po jednostavnoj i dinamičnoj igri i izvrsnoj vještini u završnici.Capablanca y Graupera, José Raúl HE. Pristupljeno 20. travnja 2026. Uzima se za jednog od najvećih šahista u povijesti. Zbog načina igre poznat je i kao „šahovski Mozart”.Famous Players Spirit of Atticus. Pristupljeno 27. svibnja 2026.
Rođen je 1888. u Havani u vojnoj utvrdi Castillo del Príncipe. Otac mu je bio vojni časnik. Šah je naučio igrati kao četverogodišnjak gledajući igre svog oca. S pet godina učlanio se u Havanski šahovski klub, gdje ga vodeći šahisti kluba nisu mogli pobijediti nakon razmjene dama. Godine 1901., u dobi od 12 godina, pobijedio je kubanskoga nacionalnog prvaka Juana Corza rezultatom 4:3 (+4 –3 =6).Capablanca - Corzo (1901)
Kao dijete učio je od partija američkih šahovskih legendi, Paula Morphyja i Harryja Nelsona Pillsburyja. Kasnije je o Pillsburyju napisao: „Učinak Pillsburyjevih predstava bio je trenutačan. Naelektrizirali su me i uz pristanak roditelja počeo sam posjećivati šahovski klub u Havani.”
Osvojio je naslov svjetskoga prvaka u Havani 1921. godine pobjedivši u meču njemačkog šahista, matematičara i filozofa Emanuela Laskera ne izgubivši niti jednu partiju (+4 –0 =10). Lasker je taj naslov prije Capablance nosio gotovo 27 godina. Naslov prvaka svijeta od Capablance preuzeo je Aleksandar Aljehin 1927. godine u Buenos Airesu (+3 –6 =25). Uz Siegberta Tarrascha, Emanuela Laskera i Akibe Rubinsteina, Capablanca se smatra posljednjim velikim predstavnikom klasične epohe šaha, utemeljene na Steinitzovim učenjima.
Brzi uspon Djetinjstvo Rođen je 19. studenog 1888. na Kubi, u obitelji vojnog časnika. Kako je naučio igrati šah opisao je u svojim knjigama i novinskim tekstovima:
Engleski šahist i šahovski pisac William Hartston primjećuje da je ova anegdota neobično slična anedgoti o prvim šahovskim iskustvima Paula Morphyja.William Hartston, Kings of Chess: a history of chess traced through the lives of its greatest players, Pavilion Michael Joseph, 1985., str. 95 Neki izvore navode da je gospodin o kojem Capablanca govori kubanski vojni časnik i političar Francisco de Paula Loño y Pérez koji je u to vrijeme za mnogih poslijepodneva igrao šah s Capablancinim ocem.¿Por qué se celebra el 19 de noviembre el Día Internacional del Ajedrez? Club d'Escacs Santa Eugènia. Pristupljeno 20. travnja 2026. Perez je od siječnja 1907. do svoje smrti u lipnju iste godine bio je i ministrom rata Kube.LOÑO PÉREZ, FRANCISCO Senado.es. Pristupljeno 20. travnja 2026. Jedan od najranijih Capablancinih šahovskih učitelja bio je kubanski prvak Celso Golmayo Zúpide, značajan i po tome što je bio prvi Kubanac koji je zaigrao na europskom kontinentu.
mini|200px|Četverogodišnji Capablanca tijekom šahovske partije s ocem, 1892. godina.
Capabanca je svoj prvi doživljaj šaha opisao riječima:
Capablanca je Emanuela Laskera prvi puta sreo u dobi od 18 godina u njujorškom Manhattan Chess Clubu. Značajan je bio tijek susreta:
Porijeklo Malo je poznato o Capablancinom porijeklu, no postoje izvori koji sugeriraju da su Capablancini predci bili talijanskog porijekla. Izvorno prezime obitelji bilo je Cappa Bianca, što znači „bijeli kaput”. To je prezime preoblikovano u Capablanca kada su se doselili u Španjolsku, za vrijeme vladavine Karla IV.
Proboj u svjetski vrh i San Sebastián Meč s Marshallom 1909. Godine 1909., s dvadeset godina, Capablanca je dobio meč protiv prvaka SAD-a Franka Marshalla uvjerljivim rezultatom +8 –1 =14. To je bio prvi veliki rezultat Kubanca u njegovoj dugogodišnjoj karijeri. Kako je Marshall tada držao naslov prvaka SAD-a, a ovim porazom nije želio prepustiti taj naslov Capablanci opravdavajući to činjenicom da u to vrijeme Capablanca još nije bio američki državljanin, ovim je pothvatom potonji sebe prozvao prvakom Amerike.Capablanca - Marshall (1909)
Dvije studije Ostale su zabilježene samo dvije Capablancine šahovske kompozicije. Prvu je rujanski broj iz 1908. godine časopisa Lasker's Chess Magazine opisao kao „izvorni doprinos i vrlo zanimljivu ratnu varku. Više lijepu nego tešku (...)”. No, Edward Winter točnost objavljenog rješenja dovodi u pitanje.Edward Winter, Capablanca, McFarland, Jefferson, Sjeverna Karolina i London, 1989., str. 13–14
Capablancina iduća i jedina kompozicija koju je za preostala života skladao, pojavila se 22. siječnja 1910. na stranici 133 šahovskog časopisa The Chess Weekly. Pozicija je dana sljedećim dijagramom.
Turnir u San Sebástianu 1911. Marshall je inzistirao da Capablanca sudjeluje na turniru u San Sebastiánu u Španjolskoj 1911. godine. To je bio jedan od najznačajnijih turnira tog vremena; svi vodeći svjetski šahisti, osim svjetskog prvaka Emanuela Laskera, sudjelovali su u njemu. Capablanca je zaplovio na poznatom brodu RMS Lusitania 8. veljače 1911. godine. Turnir je započeo 20. veljače i trajao do 17. ožujka.110 years ago: Capablanca wins in San Sebastián ChessBase. Pristupljeno 23. svibnja 2026. Na početku turnira, Ossip Bernstein i Aron Nimcovič zamjerali su sudjelovanje Capablanci zbog toga što dotada nije osvojio niti jedan značajan turnir. Međutim, nakon što je Capablanca dobio prvu partiju protiv Bernsteina, čime je osvojio i nagradu za ljepotu (eng. brilliancy prize), Bernstein je potvrdio da je Capablanca vrlo talentiran i rekao da se ne bi iznenadio ako osvoji turnir. Nimcovič se uvrijedio kada je Capablanca prokomentirao, gledajući ga kako igra jednu brzopoteznu partiju, da bi nedokazani šahisti trebali držati jezik za zubima u nazočnosti boljih. Capablanca je ubrzo izazvao Nimcoviča na seriju brzopoteznih partija, koje je s lakoćom dobio. Okupljeni su šahisti zaključili da Capablanci nema ravnog u brzopoteznom šahu.Aleksandar Aljehin, 107 Great Chess Battles, Oxford University Press, 1980., str. 157–158
mini|Sudionici turnira u San Sebastijánu.
Capablanca je u konačnici zapanjio cijeli šahovski svijet zauzevši prvo mjesto u San Sebastiánu rezultatom od šest pobjeda i jednim porazom. Time je završio ispred Akibe Rubinsteina, Carla Schlechtera i Siegberta Tarrascha. Lasker je tada o Capablanci za njujorški Evening post izjavio:José Raùl Capablanca, Šahovski meč za svjetsko prvenstvo odigran u Havani između Josea Raula Capablance i dr. Emanuela Laskera, 1921., str. 8
Godine 1911. Capablanca je izazvao Emanuela Laskera na meč za svjetskog prvaka. Lasker je prihvatio izazov, ali i postavio sedamnaest uvjeta za susret. Budući da Capablanca nije prihvatio neke od uvjeta, susret se nije odigrao sve do 1921. godine.
Publicistika i diplomacija Od 1912. do 1915. godine Capablanca izdaje šahovski magazin u Havani. U rujnu 1913. dobiva posao u Ministarstvu vanjskih poslova Kube,J. Du Mont, Memoir of Capablanca, 1959., H. Golombek, Capablanca's hundred best games of chess. G. Bell & Sons., str. 1–18 što mu je omogućilo financijsku sigurnost tijekom ostatka života: „Nije imao posebne dužnosti, ali se od njega očekivalo da djeluje kao neka vrsta veleposlanika, poznate osobe koja će staviti Kubu na kartu gdjegod putovao.”Hooper, D. i Whyld, K. 1992. The Oxford companion to chess, drugo izdanje. Oxford. str. 58.
Nastavak šahovskih aktivnosti
Godine 1913. u Rusiji je održan egzibicijski meč Savorin Cup između Capablance i trojice mladih uzdanica ruskog šaha: Aleksandra Aljehina, Eugena Znosko-Borovskog i Fjodora Dus-Hotimirskog (poznatog po „Zmajevki”, poznatoj varijanti Sicilijanske obrane). Capablanca je odigrao po dvije partije sa svakim, a izgubio je samo jednu"Dominant Gene" – onu protiv Znosko-Borovskog (značajnog ruskog šahista koji je poznat po svojoj knjizi Umjetnost šahovske kombinacije).The art of chess combination; a guide for all players of the game Capablanca bi turnir bio osvojio tek u slučaju da dobije sve partije, a turnir u suprotnom ide u ruke najbolje plasiranom od ostale trojice. Zato je pobjednik bio Eugene Znosko-Borovski. Ovaj je turnir povijesno značajan i po tome što bilježi prvi susret kasnijih rivala – Capablance i Aljehina, koji će od Kubanca preuzeti titulu 14 godina kasnije.Savorin Cup (1913) Chessgames. Pristupljeno 24. listopada 2025.
U Beču u ožujku 1914. godine odigrao je konzultacijsku partiju s Richardom Rétijem protiv austrijsko-mađarskog majstora Hugoa Fähndricha i austrijskog majstora i filozofa Arthura Kaufmanna. Partiju su anotirali Réti (Nove ideje u šahu), Capablanca (Moja šahovska karijera) i Lasker (Udžbenik šaha), a uzima se za ogledni primjer kako iskoristiti minimalne prednosti u završnici ograničavajući manevarski prostor protivnikovim topovima forsirajući protivnika na pokretanje vlastitih pješaka.Faehndrich / Kaufmann vs Reti / Capablanca Chessgames. Pristupljeno 10. siječnja 2026.
Prvi susret s Laskerom Na velikom turniru 1914. godine u Sankt-Peterburgu, uz prisustvo većine svjetski poznatih šahista (osim onih iz Austro-Ugarske) Capablanca je prvi puta odigrao susret protiv Laskera. Capablanca je poveo za jedan i pol bod u preliminarnoj rundi i natjerao Laskera da se grčevito bori za remi. Ponovno je osvojio nagradu za ljepotu susretom protiv Bernsteina i ostvario vrlo cijenjene pobjede protiv Davida Janowskog, Nimcoviča i Aljehina. Međutim, Capablanca je zbog Laskerova povratka u drugom dijelu natjecanja završio tek na drugome mjestu, s 13 bodova i svega pola boda manje od prvoplasiranog Laskera. Ipak, pobijedio je Aleksandra Aljehina, koji je završio na trećemu mjestu.
Prema nekim je izvorima i mnogim šahovskim knjigama ruski car Nikola II. nakon turnira proglasio pet dobitnika nagrada za šahovske velemajstore (Laskera, Capablancu, Aljehina, Tarrascha i Marshalla), no nije pronađen izvor prije 1940. koji bi sugerirao da se takav događaj uistinu dogodio.5144. Tsar Nicholas II
Život i karijera Meč s Kostićem u Havani Kao preludij za prvenstvo svijeta, Capablanca je u proljeće 1919. u Havani odigrao meč sa srpskim majstorom Borislavom Kostićem. Do tog meča njih su dvojica odigrali svega četiri partije i sve su završile remijem. Iako se meč trebao sastojati od osam partija, nakon pete je partije Kostić predao meč. Zanimljivo je da je Sava Gerdec Kostiću jednom rekao: „Señor Capa igra poput Boga i, moj dragi Borise, nije moguće učiniti ništa.” Kostić je odgovorio: „Čini se, Sava, da si u pravu.” Pobjedivši svih pet partija Capablanca će kasnije tvrditi da je bio na vrhuncu upravo u meču protiv Kostića.
Meč za svjetski naslov Uvidjevši da Capablanca postaje odviše dobar, Emanuel Lasker, tadašnji svjetski prvak, prepustio mu je 1920. godine naslov prvaka rekavši mu:American Chess Bulletin, srpanj-kolovoz 1920., str. 126, str. 109
Sudeći po šahovskim publikacijama toga vremena, nije bilo prihvatljivo da Capablanca postane prvak na ovaj način: osjećalo se da bi Lasker mogao odustati od naslova svjetskog prvaka, ali smatralo se da nije imao pravo imenovati Capablancu prvakom. Kasnije je Lasker, 1920. godine, pristao odigrati meč kao izazivač. Odigrali su susret u Havani 1921. godine i Capablanca je pobijedio Laskera s četiri pobjede uz deset remija i bez poraza (+4 –0 =10). Takav podvig osvajanja titule svjetskog prvaka bez izgubljenog susreta nije se ponovio gotovo osam desetljeća, sve dok Vladimir Kramnik 2000. godine nije pobijedio Garija Kasparova (+2 –0 =13).
thumb|Capablanca u lipnju 1921. godine.
Aktivnosti poslije osvajanja naslova