Obrubljena čančara (lat. Testudo marginata) vrsta je kornjače iz porodice Testudinidae. Endemična je u Grčkoj, Italiji i Balkanskom području, to jest pripada Južnoj Europi. Najveća je europska kornjača. Obrubljena čančara je biljojed i hibernira tijekom zime.
Taksonomija mini|Obrubljena čančara kao kućni ljubimac
Obrubljenu čančaru prvi je put službeno opisao njemački prirodoslovac Johann David Schoepff 1789. godine; specifični epitet marginata izravna je derivacija latinskog naziva za 'specifičnu i naglašenu struktura nekog reljefa'. Pri čemu je naravno riječ o izgledu pločastog oklopa same životinje, koji je na rubovima naglašeno izražen.
Podvrsta joj je grčka obrubljena čančara, Testudo marginata marginata. A uz nju imenovane su i tri dodatne podvrste obrubljenih čančara.
Sardinijska obrubljena čančara (T. m. sarda) je naziv kojim se izdvaja ovo reptilsko stanovništvo na otoku Sardinije. Ove čančare imaju manje savijene pločice na stražnjem dijelu oklopa, a stražnji dio oklopa gotovo je gladak u usporedbi s T. m. marginata kojima oklop ima pilasti oblik. S jasno vidljivim razlikama prema morfologiji i potpuno alopatričan, ali ne može se razlikovati analizom sekvence mtDNA citokroma i nDNA ISSR.Fritz et al. (2005) Nema dokumentacije o razvrstavanju ove vrste te možemo zaključiti da je geografski izoliranija reptilska populacija Sardinije sasvim nedavnog podrijetla.
Odista, čini se da potječe od planiranog unošenja od strane ljudi.Fritz et al. (2005) Iako nije jasno je li se to dogodilo u prapovijesti ili u novije vrijeme, to bi se moglo riješiti datiranjem subfosilnih ostataka. Evolucija sekvenci u mtDNA odvija se mnogo sporije u ovim kornjačama kopnicama i vodenim kornjačama nego u drugima;Avise et al. (1992) stopa mitohondrijskog 12S rRNA gena u Testudu je prilično niska 1,0 – 1,6 % na milijun godina (što najbolje opisuje njihovu paleobiogeografsku situaciju), ograničavajući rezoluciju pružanu od molekularnih sistematika.van der Kuyl et al. (2002)
Izumrla podvrsta pod nazivom T. m. cretensis održavala se na Kreti prije kraja posljednjeg ledenog doba, vjerojatno je bila veća od sadašnjih kopnenih kornjača toga područja.Georgalis et al. (2013) Međutim, brojni dodatno pronađeni fosili su opovrgli validnost ove podvrste.
Populacija malih, svijetlo obojenih obrubljenih čančara postoji na jugozapadnoj obali Peloponeza, između Kalamate, južno od Stoupe. Takozvana "patuljasta obrubljena čančara" imenovana je novom vrstom Testudo weissingeri, ali filogenetski nema razlika u prepoznatljivosti. Za razliku od populacije s Sardinije, zauzima izuzetno ograničeno područje s vrlo suhim staništem, a njezine apomorfije čine se povezane s tim. Razmatrajući klimatske promjene povezane s ledenim dobom i promjene razine mora, ova populacija vjerojatno nije starija od nekoliko tisuća godina; budući da nije geografski izolirana, trebala bi se smatrati lokalnom formom, čak ni podvrstom T. m. weissingeri. Zanimljivo je da se slična situacija može uočiti i kod čančara koje žive na istom području.Fritz et al. (2006)Fritz et al. (2005)
Testudo marginata također je blisko povezana s grčkom ili običnom čančarom (Testudo graeca). Obe imaju vrlo slične tjelesne karakteristike - izdužene oklope, velike ljuske na prednjim nogama, velike tvrde površine glave i stožaste pločice na gornjim bedrima, tvrde površine repa, pomične ploče na trbuhu i nedostatak bodlji na repu. Pretpostavlja se da se Testudo marginata razdvojila od pretka Testudo graeca, te se kao populacija prilagodila životu u planinskim područjima. Dokaz tome jest široko geografsko područje i izuzetno veliki broj podvrsta Testudo graeca, uključujući podvrstu u Turskoj s jako savijenim pločicama oklopa, poput obrubljene čančare. S druge strane, Testudo marginata, unatoč dvijema podvrstama, predstavlja mnogo ujednačeniji izgled, što ukazuje na raniju pojavu u evolucijskoj povijesti. U zarobljeništvu se ove dvije vrste često križaju, no to bi trebalo izbjegavati.
Prema podacima sekvenciranja DNK iz 2005. godine. Ove vrste se ne križaju u divljini u značajnoj mjeri, iako su očito vrlo bliski srodnici, te kako pokazuje morfologija, još uvijek dolazi do nekog protoka alela, ali sporije. Egipatskačančara čini se da predstavlja liniju koja se odvojila od istog pretka prema jugu u sjeveroistočnu Afriku otprilike u isto vrijeme kada su se pretci obrubljene čančare razdvojili u Grčkoj. Ove dvije vrste zapravo su međusobno sličnije prema podacima sekvenciranja DNK nego u usporedbi s T. graeca, ali uzimajući u obzir biogeografiju, ovo je zbog (prilično malo vjerojatnog) rasprostiranja preko Sredozemlja, to jest pretpostavljeno je da im "klad" nije valjan te da im je sličnost zbog konvergentne evolucije.
Opis Obrubljena čančara je najveća europska kornjača, koja može doseći maksimalnu težinu do 5 kg i duljinu od 35 cm. Njihov oklop je izdužen i ima značajno izbočenje oko sredine tijela. Stražnji dio oklopa ima oblik nalik latica cvijeta, izbočen poput zvona. Oklop odraslog primjerka jako je tamno smeđe-sive boje lagano plavkastog odsjaja na neizravnom suncu, s žutim do narančastim uzorcima. Donji dio oklopa je svjetlije blijedo žučkaste boje i ima parove trokutastih obilježja s vrhovima okrenutim prema stražnjem dijelu životinje. Prednje strane udova prekrivene su velikim pločastim ljuskama. Kod starih ženki, stražnji pokrovi donje strane njezinih oklopa donekle se mogu pomicati. Rep je značajan po uzdužnom obilježju i zbog nepodijeljenog oklopa iznad repa. Mužjak ima duži rep, koji je deblji u bazi od repa ženke. Donja strana je izraženije udubljena. Mužjaci su veći od ženki, naspram Testudo Hermanni, kod kojih je mužjak manji od ženke. Ženke polažu svoja jaja s tvrdom ljuskom u tlo tijekom svibnja i lipnja. lijevo|mini| Krupni plan prednjih udova i glave, pokazujući posebno velike pločaste ljuske Prirodni raspon obrubljene čančare je južna Grčka, od Peloponeza do planine Olimp. Također se nalaze u izoliranim područjima Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, Srbije, Slovenije i Italije, te sjeveroistočnoj Sardiniji.
Obrubljena čančara živi u planinskim područjima više nego čančara. Može se naći na visinama do 1600 m. Kopnice su poput ostalih kornjača hladnokrvni reptili. Stoga im tamno smeđe-siva boja oklopa pomaže u preživljavanju u ovom okruženju jer im omogućuje da brzo upiju veliku količinu topline, prirodno im održavajući tjelesnu temperaturu. Oko 7-8 sati ujutro se obrubljene čančare bude i sunčaju kako bi podigle svoju tjelesnu temperaturu, a zatim traže hranu. U prirodi ih se često može vidjeti kako pasu razno bilje. Nakon hranjenja, obrubljene čančare se vraćaju u svoja skloništa tijekom vrućih podnevnih sati, da bi se opet izlagale suncu od oko 5 sati popodne do zalaska sunca.
Ponašanje Obrubljene čančare prilično su mirne i opuštene, iako u divljini mogu biti donekle teritorijalne. Ako im se u zarobljeništvu ne pruži odgovarajuća prehrana, postat će agresivne i u rijetkim slučajevima mogu napasti kad se osjećaju ugroženo.
Dijeta Obrubljene čančare su biljojedi, njihova prehrana se sastoji uglavnom od biljaka iz njihovog autohtonog područja.
Najvažnije jelo im je tamno zeleno lisnato bilje i sijeno bogato vlaknima. U to spadaju: maslačci, uskolisni i širokolisni trpuci, djetelina, sljez, slak (umjereno), cvijet i list hibiskusa, cvijet tikvice (umjereno), maćuhica, ljubičice, listovi ruže, listovi jorgovana, trubasti jasmin i njegovo lišće, jaglac, opuncija, gorki radić, obični matovilac (umjereno), murva (dud), čuvarkuća (umjereno), list vinove loze (umjereno), petunija, smilje, zdrobljeni puževi, pustinjska ruža, afrička ljubičica, bromelije, zelenkasta lesandra, zijevalica, astilbe, ječam ozimac, primog, monarda, obični ostak, nephrolepis, čapljan, zvončić, šaš, mačji repak, jastrebljak, hutujnija, atlasov cvijet, sobna metvica, različak, djevojačko oko, paprika (rijetko), poljski osjak, pšenica, obična trava, kufeja, kopriva i ukrasna kopriva te pustinjska vrba.
Nikako ne smiju jesti biljke koje sadrže višak šečera, meso (bilo koje vrste), ribu i morske plodove, mlječne proizvode i jaja. Također, kruh, tjesteninu, pekarske proizvode, slatkiše, čips, čokolade, kekse, grickalice, konzerviranu hranu.
Voće poput jabuka, banana, grožđa, dinje itd. im može biti opasno po život. Ne hraniti povrćem punim vode: kristal ili ajsberg salata, dugi krastavci, kiseli krastavci, rajčice... ono nema dovoljno nutritivne vrijednosti, a može dovesti do brzog rasta (eng. "pyramidinga") jer ne sadrži dovoljno vlakana. Isto tako povrće bogato oksalnom kiselinom: špinat, blitva... spriječava apsorpciju kalcija, što dovodi do mekanog i deformiranog oklopa. Ostale štetne namirnice: argumi (limun, naranča, mandarina, grejp). Svi orašasti plodovi. Gljive i biljke tretirane pesticidima ili herbicidima.
Razmnožavanje Neposredno nakon buđenja iz hibernacije, počinje nagon za parenjem. Mužjaci prate ženke s velikim interesom, okružuju ih, grizu ih za udove, nabijaju se na njih i pokušavaju se spariti. Tijekom kopulacije, mužjak otvara usta, pokazuje svoj crveni jezik i ispušta glasne krikove. Ton kopulacijskog krika gotovo je jecajući s dugim, dubokim tonovima, za razliku od obične čančare, koja koristi znatno viši, piskutavi zvuk.
Tijekom parenja, ženka stoji mirno i okreće glavu na stranu, gledajući prema gore kako bi vidjela otvorena usta mužjaka. Čini se da crveni jezik služi signalnoj funkciji. Ženka pomiče glavu s lijeva na desno u ritmu mužjakovih krikova.
Nakon toga, ženka traži odgovarajuće mjesto za polaganje jaja. Kada pronađe takvo mjesto, ženka stoji mirno, čvrsto oslanjajući oba prednja stopala na tlo. Zatim kopa rupu svojim stražnjim nogama, izmjenjujući lijevu i desnu, počevši jednostavno grebati tlo, ali na kraju premještajući velike količine zemlje koje se nagomilavaju pokraj rupe. Dubina rupe određena je duljinom njezinih stražnjih nogu. Ako je tlo pretvrdo za kopanje, ženka oslobađa vodu iz svoje analne žlijezde kako bi ga omekšala.
Kada je rupa iskopana, započinje polaganje jaja obrubljene čančare. Svako jaje nježno polaže u rupu. Nakon posljednjeg jajeta, ženka odmah počinje puniti rupu zemljom, ponovo koristeći svoje stražnje noge. Naposljetku, utisne zemlju svojim nogama tako da tlo ponovo dobije svoju prirodnu tvrdoću. Veće životinje mogu polagati jaja čak tri puta tijekom ljeta, s otprilike 15 jaja po leglu. desno|mini|242x242px| Obrubljena čančara izlazi u svijet. Razdoblje inkubacije u prosjeku traje oko 100 dana pod prirodnim uvjetima, što je relativno kratko s obzirom na ostale vrste kornjača. Mnoge tropske kornjače imaju razdoblja inkubacije do 200 dana. Relativno kratko vrijeme prilagodba je suptropsko-mediteranskoj klimi gdje ljeto nije tako dugo. U inkubatoru, ovo vrijeme je primjetno kraće: s temperaturom inkubacije od 31,5 °C jaja će početi izlaziti iz inkubacije nakon 60 dana.
Za razliku od jaja ptica, žumanjak i bjelančevina jaja gmazova nije odvojena membranom. Nakon nekoliko dana, teške komponente žumanjka tonu prema dnu jajeta. Na vrhu toga pluta embrionalni disk, okružen bjelančevinom, tako da se jaja kornjača ne mogu okretati nakon što se žumanjak slegne, bez oštećenja ili uništenja embrija.
Moguće je golim okom vidjeti razvijaju li se jaja zdravo. Svježe položena jaja imaju sivobijelu boju. Malo nakon toga, na najvišoj točki jaja formira se svijetlo bijela točka. Ta točka postupno raste dok cijelo jaje ne postane svijetlo bijelo.
Nakon što se embrij potpuno razvio u jajetu, mlada životinja lomi ljusku svojim jajnim zubom iznutra, stvarajući mali otvor, te prvi put napuni pluća zrakom. Zatim se povuče natrag u jaje i trga ljusku svojim kljunom dok je potpuno ne otvori. U prirodi, životinja ostaje ispod zemlje dva tjedna, gdje je sigurna od grabežljivaca, i gdje joj je omogućen rast, budući da je hrane ostatci tekućine žumanjka. Mlade životinje vode oprezan i skriven život, obično ostajući u hladu. Izbjegavaju puno sunčeve svjetlosti zbog velike opasnosti od pregrijavanja.