Vinko Kužina (Šibenik, 2. travnja 1921. – New York City, 1. listopada 2016.)Vinko Kužina osmrtnice.dijaspora.hr. Pristupljeno 6. studenoga 2023. , hrvatski građevinski inženjer, radijski voditelj i kulturni djelatnik među Hrvatima u SAD-u.
Životopis U Hrvatskoj Gimnaziju je završio u rodnomu Šibeniku maturiravši 1939.Armanda, Ivan: KUŽINA, Vinko hbl.lzmk.hr. Hrvatski biografski leksikon. 2013. Do 1941. studirao je građevinu na Tehničkome fakultetu u Zagrebu. Tijekom 1941. i 1942. radio je kao namještenik u Šibeniku, a u rujnu 1944. pridružio se partizanima. Razvojačen je 1945. i postavljen za nadglednika cesta šibenskoga kotara. Jedan je od četvorice utemeljitelja građevinske tvrtke „Izgradnja” u Šibeniku, u kojemu radi do 1946. i ponovno nakon 1952. 1946. nastavio je studij na zagrebačkome Tehničkom fakultetu, na kojemu je diplomirao 1952. U Šibenik se vraća 1952. gdje u „Izgradnji” radi kao voditelj izgradnje hala u Tvornici elektroda i ferolegura.
Iseljeništvo u SAD-u Dana 11. rujna 1956. sa suprugom Nadom i desetogodišnjim sinom Zoranom iselio se u Italiju, u izbjeglički logor u kojemu je bio predsjednik logoraške organizacije. 1959., zahvaljujući američkim pilotima koje je spasio u II. svjetskom ratu, iz Italije odlazi u SAD te se zapošljava najprije kao radnik u čeličani u Pennsylvaniji, a 1962. u New Yorku dobiva posao u struci i uključuje se u društveni život američkih Hrvata. Postaje tajnik, a potom i predsjednik Ujedinjenih Hrvata Amerike te je jedanaest godina bio glavni tajnik i tehnički urednik Vjesnika Ujedinjenih Hrvata Amerike. Obnašao je dužnost predsjednika i glavnog tajnika Hrvatskog narodnog vijeća u New Yorku te od 1999. dopredsjednika Hrvatske akademije Amerike, čijim je članom od 1962. Vodio je Hrvatsko pučko učilište, a bio je osnivač i predsjednik Zavičajnoga kluba Šibenika u New Yorku te povjerenik iseljeničkih tiskovina Hrvatska revija, Zajednica, Nova Hrvatska i svih hrvatskih novina u SAD-u. 1969. je uz dvadesetoricu Hrvata osnovao Hrvatski radioklub u New Yorku, čijim je bio i predsjednikom, i pokrenuo „Glas slobodne Hrvatske”, prvu radijsku emisiju u SAD-u na hrvatskome jeziku. U „Glasu slobodne Hrvatske” prvo je bio spiker, potom urednik. Umirovljen je 1989., a u Hrvatsku i rodni Šibenik prvi se put vratio 1990. Tijekom Domovinskoga rata aktivno je sudjelovao u promidžbi Republike Hrvatske i organizirao prikupljanje humanitarne pomoći preko Hrvatskoga centra za pomoć za Zagreb, Zadar i Šibenik te Hrvate u Bosni i Hercegovini.
Spomen U suradnji s HRT-om snimljen je dokumentarni film Radijski dani Vinka Kužine scenaristice i redateljice Sandre Basso, na poticaj Nenada Bacha.Premijera filma o uglednom hrvatskom iseljeniku i Šibenčaninu o kojem se u rodnom gradu vrlo malo zna sibenski.slobodnadalmacija.hr. Šibenski. Objavljeno 26. rujna 2022. Osim premijere u Šibeniku krajem rujna 2022.Premijera filma „Radijski dani Vinka Kužine“ sibenik.hr. Grad Šibenik. Objavljeno 26. rujna 2022. , film je prikazan i u New Yorku.Celebrating a Croatian-American visionary: ‘Radio Days of Vinko Kužina’ premieres in New York croatiaweek.com. Croatia Week. Objavljeno 31. listopada 2023.
Izvori
Kategorija:Životopisi, Šibenik Kategorija:Hrvati u SAD-u Kategorija:Hrvatski radijski voditelji Kategorija:Hrvatski građevinski inženjeri