Ukrajina (ukr. Україна, Ukrajina, dosl. 'u zemlji') je država u istočnoj Europi. Po svojoj površini od km2, Ukrajina je najveća europska država, a na drugom je mjestu ako se uzme u obzir europska površina Ruske Federacije. Po državnom uređenju Ukrajina je republika, a zakonodavnu vlast obnaša Vrhovno Vijeće (izv. Verhovna Rada) – ukrajinski parlament s 450 zastupničkih mjesta.
Ukrajinska je himna Šče ne vmerla Ukrajina, a ukrajinska vjerska himna je Bože, Veliki, Jedini, Ukrajinu hrani ('Bože, Veliki, Jedini, čuvaj Ukrajinu').Vidmarović, Đuro. Đ. Vidmarović: Kijevski dnevnik 2015. (8). Posjet povijesnom muzejskom kompleksu Kaedrala Svete Sofije, Hrvatsko kulturno vijeće, 10. kolovoza 2015.
Povijest Ukrajine započinje stvaranjem istočnoslavenske države Kijevske Rusi u 9. stoljeću. Ukrajina tada predstavlja kulturno i političko središte srednjovjekovnog istočnoslavenskog stanovništva i sve do 12. stoljeća bila je najveća i najmoćnija država u Europi.ІСТОРІЯ УКРАЇНСЬКОЇ КУЛЬТУРИ; Державність і культура
Ukrajina danas predstavlja dom prve moderne demokracije, čiji se stanoviti začetak manifestirao u obliku Zaporoške republike, osnovane sredinom 17. stoljeća, nakon ustanka ukrajinskog hetmana Bogdana Hmeljnickog.Hetman state Encyclopedia of Ukraine
Nakon što se u 14. stoljeću današnji teritorij Ukrajine, tada Ruskog Carstva, našla na udaru Zlatne Horde, zapadni dijelovi zemlje našli su se u okrilju Poljsko-Litavske Unije. Podjelom Poljske u 18. stoljeću i Ukrajina je također podijeljena je između susjednih sila. Pretežni dio teritorija današnje Ukrajine je bio pod vlasti Ruskog Carstva, dok se ostatak našao pod vlašću Austro-Ugarske.
Nakon pokušaja uspostavljanja ukrajinske neovisnosti kroz stvaranje Ukrajinske Narodne Republike tijekom Prvoga svjetskog rata, 1922. stvorena je Ukrajinska Sovjetska Socijalistička Republika pod vlašću ukrajinskih boljševika i u sastavu SSSR-a. Ukrajina je 1945. bila jedan od osnivača organizacije Ujedinjenih naroda, gdje je kao članica zastupljena od samog osnutka. Nakon Drugoga svjetskog rata Ukrajina je obuhvatila svoje zapadne pokrajine Galiciju, Bukovinu i Zakarpatje u kojima su također živjeli etnički Ukrajinci, a 1954. formirane su današnje granice države koja uključuje i poluotok Krim koji je tadašnji predsjednik SSSR-a Nikita Hruščov dekretom iz Ruske SSSR pripojio Ukrajinskoj SSSR na sjevernoj obali Crnog mora.
Svoju potpunu nezavisnost Ukrajina stječe raspadom Sovjetskog Saveza 1991., nakon čega se prijelaz na tržišno gospodarstvo odrazio osmogodišnjom recesijom. Nakon 2000. godine ukrajinsko gospodarstvo počelo se stabilizirati, a potom do 2008. godine i rasti. Zbog problema u suradnji, a od 2014. godine praktično na razini ratnog stanja s ranije najznačajnijim gospodarskim partnerom Rusijom, bilježe se rastuće ekonomske teškoće.
lijevo|mini|400px|Panorama glavnog ukrajinskog grada Kijeva. Nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine, Ukrajina je postala članicom Zajednice neovisnih država, koja je radi čvrste suradnje u pitanjima sigurnosti, gospodarstva i drugih pitanja uključivala bivše članice te federacije, okupljene oko najveće i najsnažnije članice Rusije. Nakon pokušaja odvajanja, separatizma, proglašenjem nezavisnosti od Ukrajine, od strane lokalnih Ukrajinaca i Rusa, te rata otpočetog 2014. god. i koji do danas traje uz smanjeni intenzitet, bilježi se pad suradnje Ukrajine sa ZND-om te je Ukrajina 2018. godine najavila i formalno istupanje iz te zajednice; istodobno Ukrajina jača suradnju s Europskom unijom. Ukrajinski vrh radi na ulasku zemlje u Europsku uniju i NATO pakt, a sam NATO snažno podržava Ukrajinu izloženu pritisku susjedne Rusije, službeno naznačujući da je „suverena, neovisna i stabilna Ukrajina, čvrsto predana demokraciji i vladavini prava, ključna za euroatlantsku sigurnost” te je „odgovarajući na Rusko-ukrajinski sukob, NATO ojačao svoju podršku za razvoj spremnosti i sposobnosti Ukrajine”.
Bruto nacionalni proizvod po glavi stanovnika (prema paritetu kupovne moći) 2018. iznosio je 9232 dolara, znatno manje od susjednih i usporedivih zemalja u tom dijelu Europe (Bjelorusija , Poljska , a Litva USD.) Gospodarska i društvena kretanja zadnjih desetljeća popraćena su i padom stanovništva od oko godišnje, pri čemu broj novorođene djece pokriva svega oko 52 % broja umrlih.
Ime Govoreći danas o povijesnom terminu Rus’Term Rus' - Encyclopedia of Ukraine koji je najkasnije od 7. stoljeća prisutan u ukrajinskoj povijesti; zatim državama Kijevskoj Rusi (lat. Rutenija; prema nazivu Rus') – Zaporoškoj Republici – Ukrajinskoj Narodnoj Republici – Sovjetskoj Ukrajini, i neovisnoj Ukrajini kakvu danas poznajemo – govorimo o istom prostoru odnosno istoj državi koja je često pod različitim pritiscima i okolnostima drugačije imenovana, ponekad u političkom ili regionalnom kontekstu, ali u glavnini je obuhvaćala kulturološki isti slavenski narod kojeg danas poznajemo kao Ukrajince.Stariji ukrajinski etnonim - Русини
Neovisno o tome što su kroz povijest Ukrajinu u nekim zapadnim europskim izvorima (također jugoslavenskim) često poistovjećivali s današnjom Rusijom, oslovljavajući je pritom »Starom Rusijom«, »Zapadnom Rusijom« i sličnim terminima, hrvatske termine Rus' (Rusini) i Rusija (Rusi) ovdje treba razlikovati jer se odnose na dva različita naroda i dvije različite zemlje: današnja Rusija je nastavila koristiti ime koje je u prošlosti koristila Ukrajina.
Ukrajinski kulturni identitet od samih početaka razvijao se u nešto drugačijem okruženju od onog ruskog te je do danas ostao neprestano povezan s europskim kulturno-civilizacijskim mijenama, često u izravnom dodiru sa zapadnoslavenskim, baltičkim i drugim zapadnoeuropskim narodima. Ukrajinci svojim metalitetom i kulturnom baštinom pripadaju srednjoeuropskom (ujedno pribaltičkom) krugu naroda, a najsličniji narodi su im Bjelorusi, Poljaci, Balti i naravno Rusi s kojima intenzivno dijele povijesna zbivanja posljednjih 300 godina.
Zbog specifičnog zemljopisnog položaja, Ukrajinu kroz povijest često zovu «zemlja moćnih rijeka», jer je njima oduvijek povezivala vikinška i ukrajinska plemena – europski skandinavski sjever i toplo Crno more u koje se te moćne rijeke sljevaju. Također ju zovu «europska žitnica» jer je u velikom obimu blagoslovljena plodnom zemljom crnicom.
Mnogi europski posjetitelji Ukrajinu stoljećima imenuju melodičnom «zemljom slavuja», a u carskim krugovima Ruskog imperija imenovana je «slavenskom Italijom» radi svojega iznimnog doprinosa u razvoju unikatne slavenske kulture.
Državni grb i zastava mini|Znakovlje vladara iz prve ukrajinske državničke dinastije Rurik (9. – 14. st.)
mini|Srednjovjekovna država Kijevska Rus' (1220. – 1240.); prostor Ukrajine. Autohtoni ukrajinski prostor između Visle i Dona. mini|Teritorijalne granice federativne Poljsko-Litvanske države (1619.) s ucrtanim današnjim granicama država
Državna zastava Ukrajine sastoji se od dva položena polja plave i žute boje. Drevna kultura Ukrajine usko je vezana uz prirodne simbole te prema mitološkom tumačenju plava boja simbolizira vodu dok žuta boja simbolizira vatru. Prema nešto modernijem narodnom tumačenju plava boja simbolizira plavo nebo (otvorenost), dok žuta boja simbolizira zlatkaste stepske poljane (vrijednost) koje prožimaju središnju Ukrajinu.
Plavo-žuta simbolika na ukrajinskom prostoru snažno je prisutna od stvaranja Kijevske Rusi čiji su vladari često službeno koristili raznoliko plavo-žuto znakovlje. Nakon pada Kijevske Rusi 1240. godine, plavo-žuta simbolika ponovo je službeno ozakonjena u ukrajinskom parlamentu Centralnoj Radi 1918. godine.
Ukrajinski državni grb sastoji se od dva dijela: manji dio „Trizub“ koji se nalazi u središtu je glavni element velikog državnog grba te predstavlja kneževsku vlast Volodimira Velikog iz srednjovjekovne Kijevske Rusi. Zajedno s povijesnim grbom zaporoške vojske čini kompletan državni grb Ukrajine. Porijeklo grba Trizuba vrlo je staro i prema pronađenim primjercima u Ukrajini seže do 4. tisućljeća pr. Kr. Kijevski kneževi su kontinuirano koristili grb Trizub, a pojavljuje se i u ornamentici oružja zaporoških kozaka te u pučkom ritualnom rezbarenju.
O značenju znaka Trizuba postoji velika znanstvena literatura koja upućuje na praslavensko podrijetlo znaka jer se u različitim varijantama javlja na širokom prostoru sve do prastarih Indoarijaca. Između ostalih tumačenja, grb Trizub se često tumačio kao izraz sakralne ptice, kao monogram, geometrijski ornament.
Mnogi stručnjaci dovode službene zastave Švedske i Ukrajine u istu koleraciju makar kada je riječ o njihovim plavo-žutim tonalitetima, i često se tvrdi da su varjaški ratnici te boje prenosili sa sjevera na prostore današnje Ukrajine. Ipak, danas postoji znanstvena literatura koja tvrdi da je ta simbolika prenesena s ukrajinskih prostora na skandinavske s obzirom na to da je ukrajinska kultura u to vrijeme bitno prednjačila, posebno zahvaljujući utjecaju grčke kulture koja je dolazila s prostora Bizanta već stoljećima ranije.ІСТОРІЯ УКРАЇНСЬКОЇ КУЛЬТУРИ
Povijest Ukrajine
Pretpovijest Najstariji tragovi ljudske nazočnosti u Ukrajini vezani su uz početke evolucije čovjeka. Na području Ukrajine razvilo se više tipova prapovijesnih kultura od kojih je najraširenija bila tripiljska kultura iz brončanog doba (4. – 3. stoljeće pr. Kr.). Stepsko područje Ukrajine (Pontska stepa) kroz povijest je bilo izloženo čestim migracijama raznih naroda, a svaki od tih naroda ostavio je neki vrijedan kulturni trag koji današnju Ukrajinu čini jednom od arheološko najzanimljivijih država u svijetu.
Stari vijek Antički izvori na tom prostoru bilježe vladavine Kimerijaca (9. stoljeće pr. Kr. – 7. stoljeće pr. Kr.), Skita (7. stoljeće pr. Kr. – 3. stoljeća pr. Kr.), Sarmata (2. stoljeće pr. Kr. – 2. stoljeće), Gota (3. – 4. stoljeće). Obalu Crnog mora od 7. stoljeća pr. Kr. koloniziraju Grci. Gote su 375. god. pobijedili Huni koji pod Atilom stvaraju moćnu državu između Dona i Karpata (do 451.).
Ukrajinski narod svoju modernu povijest započinje u sklopu moćne antske zajednice tijekom 5. stoljeća, kada je i osnovan grad Kijev. Ukrajinska plemena tada su trajno nastanila prostore današnje istočne Poljske, sjeverne Ukrajine, južne Bjelorusije i zapadne Rusije, odnosno prostor između donjeg toka rijeke Visle i gornjeg toka rijeke Dona.
Iste prostore Ukrajinci su u većini naselili sve do 16. stoljeća, kada ispočetka kozačke skupine počinju aktivno naseljavati današnju jugoistočnu Ukrajinu, susjedne dijelove Rusije te konačno udaljenije ruske kolonije, posebno Daleki istok odnosno prostore Zelene Ukrajine.
lijevo|mini|Kijevska Rus' na vrhuncu moći u 11. stoljeću stvorena je uz pomoć ukrajinskog plemena Poljana i pridošlih Vikinga. lijevo|mini|Ukrajinska utvrda Kamjanec-Podiljskij iz 11. stoljeća Srednji vijek Kulturno najrazvijenije ukrajinsko pleme Poljana u savezništvu s Vikinzima tijekom 9. stoljeća imalo je ključnu ulogu u formiranju prve istočnoslavenske državne formacije Kijevske Rusi.Istočni Poljani
Pod navalom Mongola u 13. stoljeću Ukrajinci su svoje središte premjestili u grad Ljviv (Lavov) u sklopu Galičko-Volinjske države, nakon čega su u 14. stoljeću dospjeli pod vlast Poljsko-Litavske Unije. U 15. stoljeću pojavljuju se socijalni sloj ukrajinskih kozaka (u početku vojnici, lovci i seljaci, kasnije plemići), u čijem se okrilju oživljava volja za samostalnošću. Ukrajinski kozaci su preko tri stoljeća vodili iscrpljujuće borbe kako bi uspostavili ili očuvali ukrajinsku autonomiju na granicama moćnih država europskog istoka toga doba – Poljske i Rusije, koja postepeno suzbija moć tatarske Zlatne Horde. U 17. stoljeću stvorena je ukrajinska država Zaporoška Republika,Hetman state or Hetmanate koja je u 18. stoljeću ušla u sastav Ruskog Carstva.
Novi vijek