Ivo Jajić (Bristivica, 2. srpnja 1932. – Zagreb, 10. lipnja 2010.) bio je hrvatski reumatolog, sveučilišni profesor i redoviti član Hrvatske akademije medicinskih znanosti. Smatra se pionirom razvoja reumatologije u Hrvatskoj, gdje je značajno unaprijedio institucionalizaciju reumatologije u Hrvatskoj, kliničku praksu, znanstvena istraživanja i edukaciju u tom području. Jajić je autor više od 700 znanstvenih radova i približno 100 knjiga i poglavlja, uključujući prve sveučilišne udžbenike iz reumatologije u Hrvatskoj, od kojih su mnogi postali temeljna literatura hrvatske reumatologije. Osnovao je i vodio ključne nacionalne ustanove, registre, stručna društva i društva bolesnika te znanstvene časopise, uključujući Kliniku za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Medicinskog fakulteta u Zagrebu, Referentni centar za upalne reumatske bolesti Ministarstva zdravstva, Registar reumatskih bolesti i Hrvatsku ligu protiv reumatizma. Bio je međunarodno znanstveno aktivan u području imunogenetike, kliničke simptomatologije, dijagnostičke radiologije i epidemiologije reumatskih bolesti, prepoznat u međunarodnim stručnim krugovima, a njegovi rezultati su integrirani u međunarodnu znanstvenu literaturu. Međunarodna reputacija potvrđena je njegovim brojnim suradnjama, pozvanim predavanjima i članstvima u prestižnim društvima i uredništvima te počasnim članstvima nacionalnih reumatoloških društava. Njegovo nasljeđe kliničara, znanstvenika i učitelja u području reumatolgije živi kroz institucije, literaturu i učenike. Njegovi doprinosi prepoznati su u hrvatskoj i međunarodnoj akademskoj i medicinskoj zajednici.
Životopis
Obrazovanje Jajić je diplomirao na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1960. godine. Specijalizirao je fizikalnu medicinu i rehabilitaciju 1965., a doktorirao 1972. godine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu obranom disertacije o ekstravertebralnim promjenama u ankilozantnom spondilitisu. Bio je drugi liječnik u Hrvatskoj s doktoratom iz reumatologije.
Njegov rani klinički rad podudarao se s porastom interesa za reumatske bolesti, a zbog nedostataka edukacije iz reumatologije u Hrvatskoj u to vrijeme, stručno se usavršavao u nizu međunarodnih ustanova, među kojima su Westminster, Guy's i Middlesex bolnice u Londonu, Bolnica Cochin u Parizu, Karolinska bolnica u Stockholmu, Institut za reumatizam u Moskvi, kao i bolnice u Oslu, Budimpešti, Rigi, Varšavi, Vilniusu, Pragu, Bukureštu, Heinoli, Piešťanyju, Manchesteru, Leedsu i na NIH-u u Bethesdi, Maryland, SAD. Ova su iskustva oblikovala njegov interdisciplinarni pristup kliničkoj reumatologiji i istraživanju u području imunogenetike i dijagnostičke radiologije reumatskih bolesti.
Akademska i klinička karijera Godine 1981. Jajić je postao redoviti profesor (kumulativni radni odnos) na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a 1992. i redoviti profesor u trajnom zvanju. Godine 1988. Na istom Fakultetu utemeljio je i vodio Poslijediplomski specijalistički studij Fizikalna medicina i rehabilitacija (1988.-2001.), koji je sadržavao ključne module iz reumatologije te time oblikovao temelje sustavne edukacije iz reumatologije i liječenja reumatskih bolesti u Hrvatskoj.
Istovremeno, imao je ključnu ulogu u razvoju reumatološke službe u zdravstvenom sustavu Hrvatske. Godine 1985. osnovao je i bio predstojnik nove nastavne baze Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu – Klinike za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju pri Kliničkom bolničkom centru „Sestre milosrdnice“ u Zagrebu (1985.–2001.), koja je postala vodeći nacionalni centar za kliničku praksu, edukaciju i znanstvena istraživanja u području reumatologije. Godine 1999. osnovao je i Referentni centar za upalne reumatske bolesti pri Ministarstvu zdravstva Republike Hrvatske, koji je služio kao nacionalno središte za složene slučajeve, interdisciplinarna istraživanja i poslijediplomsko obrazovanje. U Klinici je Jajić bio prvo-izabrani nastavnik (redoviti profesor) Medicinskog fakulteta u Zagrebu u kumulativnom radnom odnosu.
Jajić je ostao aktivan u medicinskoj edukaciji i međunarodnoj znanstvenoj suradnji cijeli svoj život te je postao međunarodno prepoznat reumatolog. Bio je organizator i predsjedatelj brojnih međunarodnih i nacionalnih znanstvenih skupova, uključujući Deveti kongres reumatologa Jugoslavije (1984.), First European Conference on Epidemiology of Rheumatic Diseases (1990.), 18th European Osteoarthrology Symposium (1990.), te First i Second Hypertrophic Osteoarthropatic Symposium (1992. i 1995.) i Drugi hrvatski reumatološki kongres (1997.) i dr.
Također je vodio brojne nacionalne simpozije i edukativne događaje, kao što su simpoziji Psorijatični artritis (1966.), Epidemiologija reumatskih bolesti (1980. i 1985.), Antigeni HLA u reumatologiji (1981.), Lumbalni bolni sindrom (1984.), Liječenje i rehabilitacija ratnih ozljeda perifernih živaca (1992.), Novosti u dijagnostici reumatskih bolesti (1993.), Najčešće reumatske bolesti (1995.), Novosti u terapiji reumatskih bolesti (1995.) i dr.
Vodio je brojne tečajeve trajnog usavršavanja iz reumatologije za liječnika specijaliste u organizaciji Medicinskog fakulteta u Zagrebu i Hrvatskog liječničkog zbora. Bio je pozvani predavač i aktivni učesnik na više od 200 međunarodnih znanstvenih skupova u 60-tak zemalja na svim kontinentima svijeta, te član organizacijskih odbora kongresa reumatologa zemalja Srednje Europe i zemalja Mediterana.
Godine 1980. utemeljio je prvi hrvatski Registar za reumatske bolesti u okviru Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
Znanstveni doprinos Jajić je vodio više znanstvenih projekata Ministarstva znanosti i obrazovanja te sudjelovao kao glavni istraživač za Hrvatsku u međunarodnim znanstvenim projektima, uključujući:
EVOS (European Vertebral Osteoporosis Study, 1990.–1998.) Characteristics and Epidemiology of Primary Hypertrophic Osteoarthropathy Study, 1991-1996 EPOS (European Prospective Osteoporosis Study, 1998.–2001.) EUROAS (European immunogenetic familial study of ankylosing spondylitis and other spondylarthropathies, 1999.–2001.)
Također je bio uključen kao glavni istraživač za Hrvatsku u više značajnih međunarodnih kliničkih istraživanja vezanih uz terapiju upalnih reumatskih bolesti, uključujući primjenu bolesti-modificirajućih antireumatika (DMARDs) i bioloških lijekova.
Objavio je svoja izvorna istraživanja o kliničkim znakovima (npr. Jajićev test peta-koljeno za dijagnostiku sakroileitisa, 1999.), radiološkim promjenama i imunogenetici reumatskih bolesti. Među kliničkim opisima su tzv. "Znak plave kože" kod psorijatičnog artritisa (2000.), te "Izbočenje pupka" (1998.) i "Dijastaza mišića rektusa abdominisa " (1999.) kod ankilozantnog spondilitisa.
Njegovi opisi radioloških promjena sakroilijakalnih zglobova i kralježnice kod psorijatičnog artritisa smatraju se jednim od prvih doprinosa u toj kliničkoj problematici i citirani su u međunarodnoj literature te uvršteni u udžbenike, poput "Seronegative Polyarthritis" (Wright i Moll, 1976.).
Bio je među prvim istraživačima iz područja imuogenetike reumatskih bolesti koji su objavili podatke o povezanosti HLA antigena s ankilozantnim spondilitisom i psorijatičnim artritisom. (1975. i 1977.)
Također je bio koautor međunarodnog konsenzusa o hipertrofičnoj osteoartropatiji (1993.) te prvi opisao radiološke promjene ravnih kostiju u tom sindromu (1998.).
Publikacije Jajić je autor više od 700 publikacija, znanstvenih radova i 100 knjiga i poglavlja, uključujući niz sveučilišnih i prvih udžbenika, od kojih su mnogi postali temeljna literatura hrvatske reumatologije. Među istaknutijim djelima su:
''Klinička reumatologija'' (1981.) – prvi hrvatski sveučilišni udžbenik iz reumatologije, koji se koristio u poslijediplomskoj nastavi diljem Hrvatske i regije ''Reumatologija'' (1995.) – prva sveobuhvatna monografija o reumatskim bolestima od 680 stranica koja sintetizira suvremeno razumijevanje reumatskih bolesti ''Ankilozantni spondilitis'' (1978.) – prva monografija o toj bolesti na hrvatskom jeziku ''Razvoj reumatologije kroz dva tisućljeća'' (2008.) i ''The Development of Rheumatology through Two Millennia'' (2008.) – povijesni prikazi razvoja reumatologije od 450 stranica na hrvatskom i engleskom jeziku Udžbenici iz fizikalne medicine i rehabilitacije (1983., 1991., 1996., 2000., 2008.) – usvojeni su kao standardna referenca za poslijediplomsko obrazovanje na više medicinskih fakulteta ''Lumbalni bolni sindrom'' (1984.) ''Fizijatrijsko-reumatološka propedeutika'' (1994., 2004.) ''Hipertrofična osteoartropatija'' (1997.) ''Rentgenska dijagnostika reumatskih bolesti'' (2001.) ''Algodistrofični sindrom'' (2003.) ''Polimijalgija reumatika i arteritis divovskih stanica'' (2003.) ''Kronična zdjelična bol u žena'' (2004.) ''Izvanzglobni reumatizam i srodna stanja'' (2005.) i dr.
Bio je suradnik i autor više poglavlja u Hrvatskoj medicinskoj enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža.
Napisao je niz priručnika za bolesnike u izdanju Hrvatske lige protiv reumatizma koji promiču zdravstvenu pismenost i svijest o kroničnim reumatskim stanjima.
Njegova su djela citirana preko 4600 puta (Web of Science) i preko 5180 (Scopus) od 2025. godine, a imao je h-indeks 32. Citiran je i preko 50 puta u međunarodnim udžbenicima iz reumatologije.
Cjelovit popis njegovih radova dostupan je putem Hrvatske znanstvene bibliografije (CroRIS-CROSBI).
Stručna društva i uredništva Jajić je bio predsjednik Udruženja reumatologa Jugoslavije (1982.–1986.) i vodio razne sekcije Hrvatskog liječničkog zbora. Inicijator je osnivanja i predsjednik Hrvatskog društva za vertebrologiju (1986.–1989.) i predsjednik Hrvatskog reumatološkog društva (1996.–1998.), oboje pod okriljem Hrvatskog liječničkog zbora.
Osnovao je Društvo reumatskih bolesnika Hrvatske (1982.), usmjereno na edukaciju i podršku bolesnicima, te bio osnivač i predsjednik Hrvatske lige protiv reumatizma (1992.–2001.), organizacije orijentirane na javnozdravstvene aktivnosti edukacije bolesnika.
Utemeljio je i uređivao:
''Fizikalna medicina i rehabilitacija'' (1984.) – prvi nacionalni časopis u toj disciplini ''Reumatizam'' (1991.–1998.) – časopis Hrvatskog reumatološkog društva Hrvatskog liječničkog zbora ''Reumatičar/Reuma'' (od 1989.) – časopis Hrvatske lige protiv reumatizma namijenjen bolesnicima i promicanju svijesti o kroničnim reumatskim stanjima
Bio je član uredništva međunarodnih časopisa: ''Clinical Rheumatology'', ''New European Rheumatology'' i ''Acta Clinica Croatica''.
Članstva Jajić je bio član ili počasni član brojnih međunarodnih i domaćih znanstvenih i stručnih organizacija. Na međunarodnom planu bio je član:
British Society for Rheumatology (od 1983.) European League Against Rheumatism (EULAR) – član nekoliko stalnih odbora, uključujući Epidemiologiju i Istraživačku reumatologiju, pozvani predavač International League Against Rheumatism (ILAR) – pozvani predavač i delegat International Rehabilitation Medicine Association (IRMA) Osteoarthritis Research Society (OARS) European Society of Osteoarthrology (ESOA) British Osteoporosis Society Mediterranean Committee on Behçet’s Disease International Board of the Mediterranean of Rheumatology Mediterranean Tri-continental Medical Association
Počasni član nacionalnih reumatoloških društava u:
Češkoj (1985.) Slovačkoj (1986.) Mađarskoj (1986.) Bugarskoj (1989.) Njemačkoj (1990.) Poljskoj (1992.) Rusiji (1991.)
U Hrvatskoj je bio :
Redoviti član Hrvatske akademije medicinskih znanosti (1982.) Počasni član Hrvatskog liječničkog zbora Počasni član Hrvatskog reumatološkog društva Počasni član Hrvatske lige protiv reumatizma Aktivno uključen u brojne znanstvene, akademskie i javnozdravstvene organizacije i tijela
Nagrade i priznanja
Redoviti član Hrvatske akademije medicinskih znanosti (1982.) Državna nagrada Ruđer Bošković (1988.) – najviše nacionalno priznanje za znanost