Postoji osam apoena kovanica eura, u rasponu od jednog centa do dva eura (euro je podijeljen na stotinu centi). Kovanice su prvi put u uporabu ušle 1999. godine. Imaju zajedničko naličje, koji prikazuje kartu Europe, ali svaka zemlja u eurozoni ima svoj dizajn na licu, što znači da su u optjecaju kovanice s različitim dizajnima. Četiri europske mikrodržave koje nisu članice Europske unije (Andora, Monako, San Marino i Vatikan) koriste euro kao svoju valutu, a također imaju pravo i kovati kovanice s vlastitim dizajnom na licu.
Standardne eurokovanice, kao i razne prigodne kovanice, kovane su u brojnim nacionalnim kovnicama diljem Europske unije prema strogim nacionalnim kvotama. Dizajn lica odabire se na nacionalnoj razini, dok naličjem i valutom u cjelini upravlja Europska središnja banka (ECB).
Povijest
Euro je nastao 1. siječnja 1999. godine, a njegovo je stvaranje bio cilj Europske unije i njezinih prethodnika još od 1960-ih godina. Ugovor iz Maastrichta stupio je na snagu 1993. godine s ciljem stvaranja ekonomske i monetarne unije do 1999. godine za sve države EU, osim Ujedinjenog Kraljevstva i Danske (iako Danska ima politiku fiksnog tečaja s eurom).
Godine 1999. valuta je stvorena virtualno, a 2002. godine započela je cirkulacija gotovog novca, novčanica i kovanica eura i centi. Euro je ubrzo zamijenio bivše nacionalne valute država u eurozoni, koja se od tada dalje proširila na nove države pristupnice EU. Lisabonski ugovor je 2009. godine formalizirao eurozonu, zajedno s Europskom središnjom bankom .
Kovanje prigodnih kovanica od 2 eura dopušteno je 2004. godine u šest država. Do 2007. godine sve države, osim Francuske, Irske i Nizozemske, kovale su prigodno izdanje, a prva prigodna kovanica za cijelu eurozonu izdana je u čast proslave 50. obljetnice Rimskog sporazuma. Drugo izdanje prigodnih kovanica od 2 eura za cijelu eurozonu izdano je 2009. godine. Time je proslavljena deseta obljetnica Ekonomske i monetarne unije (EMU). Treće izdanje prigodnih kovanica od 2 eura za cijelu eurozonu, kojim se proslavila deseta obljetnica eurokovanica i euronovčanica, izdano je 2012. godine. Do danas samo Cipar nije samostalno izdao prigodnu kovanicu od 2 eura.
Kako se članstvo EU proširivalo 2004., 2007. i 2013. godine, s daljnjim predviđenim proširenjima, zajedničko lice svih eurokovanica u vrijednosti od 10 centi na više redizajnirano je 2007. godine kako bi se prikazala nova karta.
Slovenija se pridružila eurozoni 2007. godine, Cipar i Malta pridružili su se 2008., Slovačka 2009., Estonija 2011., Latvija 2014., Litva 2015., Hrvatska 2023. i Bugarska 2026., čime je u optjecaj uvedeno još devet dizajna na nacionalnoj strani. Andora je počela kovati kovanice 2014. godine, tako da od 2026. postoji 25 zemalja koje imaju kovanice sa svojim nacionalnim stranama.
Specifikacija Eurokovanice se kuju u osam različitih apoena: 1, 2, 5, 10, 20 i 50 centi, te 1 i 2 €.
Kovanice od 1 i 2 € su dvobojne. Dio zlatne boje je legura 75 % bakra, 20 % cinka i 5 % nikla. Dio srebrne boje je kupronikl. Kovanice od 10, 20 i 50 centi zaštićena su legura poznata kao nordijsko zlato, koja se sastoji od 89 % bakra, 5 % aluminija, 5 % cinka i 1 % kalaja . Kovanice od 1, 2 i 5 centi načinjene su od čelika obloženog bakrom. Legure bakra čine kovani novac antimikrobnim.
Kovanice od 1, 2 i 5 centi prikazuju Europu u odnosu na Aziju i Afriku u svijetu. Preostale kovanice prikazuju EU prije proširenja u svibnju 2004. ako je kovana prije, odnosno zemljopisnu kartu Europe ako je kovana poslije 1. siječnja 2007. godine. Kovanice iz Italije, San Marina, Vatikana, Austrije i Portugala prikazuju zemljopisnu kartu ako su kovane 2008. ili kasnije.
Zajedničke strane dizajnirao je Luc Luycx iz Kraljevske belgijske kovnice novca. One simboliziraju jedinstvo EU. Nacionalne strane osmislile su nacionalne središnje banke i eurozona u odvojenim natjecanjima. Postoje specifikacije koje se primjenjuju na sve kovanice, poput zahtjeva za uključivanjem dvanaest zvjezdica. Nacionalni nacrti nisu se smjeli mijenjati do kraja 2008. godine, osim ako monarh (čiji se portret obično pojavljuje na kovanicama) umre ili abdicira. Nacionalni dizajni doživjeli su neke promjene zbog novog pravila koje navodi da nacionalni dizajni trebaju sadržavati ime države izdavača.
Na zajedničkoj strani kovanica od 1, 2 i 5 centi lijevo je prikazan apoen, riječi EURO CENT pokraj apoena, dvanaest zvijezda i kontinent Europa istaknuta na globusu u odnosu na Aziju i Afriku. Zajednička strana kovanica od 10, 20 i 50 centi prikazuje apoen s desne strane, ispod njega riječi EURO CENT s dvanaest zvijezda i europskim kontinentom na lijevoj strani. Na kovanicama kovanim od 1999. do 2006. godine prikazane su samo tadašnje zemlje članice EU-a (EU15), a na kovanicama kovanim od 2007. čitav europski kontinent. Zajednička strana kovanica od 1 i 2 € prikazuje apoen na lijevoj strani, te valutu, kartu Europe i dvanaest zvijezda s desne strane. Kao i na kovanicama centa, do 2006. godine bio je prikazan EU15 umjesto cijelog europskog kontinenta.
+ Kovanice Eura, zajednička strana Vrijednost Slika(2007. – danas) Jezgraboja Prstenboja Promjer(mm) Debljina(mm) Masa(g) Sastav Oblik Obod 1 cent poveznica=kovanica od 1 eurocenta|107x107px bakrenocrvena nema 16,25 1,67 2,30 čelik obložen bakromokrugao mini|gladak 2 centa poveznica=kovanica od 2 eurocenta 18,75 1,67 3,06 mini|gladak s utorom 5 centi poveznica=kovanica od 5 eurocenta|137x137px 21,25 1,67 3,92 mini|gladak 10 centi poveznica=kovanica od 10 eurocenta|128x128px zlatna 19,75 1,93 4,10 nordijsko zlato mini|oblikovan, valovito nazupčan 20 centi 144x144px|poveznica=kovanica od 20 eurocenta 22,25 2,14 5,74oblik španjolskog cvijetamini|sedam uvlaka 50 centi poveznica=kovanica od 50 eurocenta|159x159px 24,25 2,38 7,8okrugaomini|oblikovan, valovito nazupčan 1 € poveznica=kovanica od 1 eura srebrnasta zlatna 23,25 2,33 7,5 prsten: nikal-mjedjezgra: tri sloja: bakar-nikal, nikal, bakar-nikal mini|prekinuto nazupčan 2 € poveznica= kovanica od 2 eura|167x167px zlatna srebrnasta 25,75 2,20 8,50 prsten: bakar-nikaljezgra: tri sloja: nikal-mjed, nikal, nikal-mjed. natpis na nazupčanom obodu
Dizajn
Zajednička strana Svaki apoen ima jedinstveno, zajedničko naličje na kojem je vidljiva apoenaža prema dizajnu belgijskog dizajnera Luca Luycxa. Dizajn kovanica 1, 2 i 5 centi prikazuje Europu u odnosu na svijet. Kovanice simboliziraju jedinstvo EU.
Izvorni dizajn Kovanice od 10 centi na više kovane do 2006. godine (do 2008. za kovanice iz Italije, San Marina, Vatikana, Austrije i Portugala) prikazivale su zemljopisnu kartu tadašnjih članica EU (EU15).
Trenutni dizajn Dana 7. lipnja 2005. godine Europsko vijeće odlučilo je da zajednička strana kovanica vrijednosti od 10 centi naviše treba biti ažurirana kako bi odražavala proširenje EU 2004. godine. Kovanice manjih apoena prikazuju Europu u odnosu na ostatak svijeta, te ih nije bilo potrebno mijenjati. Novi dizajn predstavljen je 2007. godine. Zadržani su svi elementi izvornog dizajna, uključujući dvanaest zvijezda, no karta petnaest država članica zamijenjena je onom koja prikazuje cijelu Europu kao kontinent, bez granica, što naglašava jedinstvo. Novi dizajn postao je obavezan za sve članice eurozone 2008. godine.
Počevši od 2017. godine, kovanice od 1, 2 i 5 centi iz pojedinih država članica počele su se prilagođavati zajedničkom dizajnu u novoj verziji, prepoznatljivom po manjim i zaobljenijim brojkama te dužim linijama izvan zvijezda pri obodu kovanice.https://en.numista.com/catalogue/pieces107.html
Cipar je prikazan nekoliko stotina kilometara sjeverozapadno od svog stvarnog položaja kako bi se uvrstio na kartu. Na kovanicama od 1 i 2 € prikazan je izravno istočno od kontinentalne Grčke; na kovanicama od 10, 20 i 50 centi pojavljuje se neposredno ispod Krete. Izvorni prijedlog Europske komisije bio je uključivanje i Turske na kartu, no Vijeće je ovaj prijedlog odbacilo.
Početni dizajn Izvorni nacrti kovanica od 10, 20 i 50 centi prikazivali su obrise svake od 15 država članica EU. Svaka je država prikazana kao odvojena od ostalih, što je Europi dalo izgled arhipelaga. Prikazane su i tadašnje države članice EU izvan eurozone (Ujedinjeno Kraljevstvo, Švedska i Danska). Države izvan EU nisu bile prikazane.
Na kovanicama od 1 i 2 € kopnena masa izgledala je skladnije iako su bile naznačene granice. Sve su kovanice u svom dizajnu imali 12 zvjezdica, što je element koji se zadržao do danas.
Godina prikazana na kovanicama može biti 1999. godina, kada je valuta formalno uspostavljena (s datumom 1999. godine kovani su samo belgijski, finski, francuski, nizozemski i španjolski novac). Te zemlje tradicionalno izdaju kovanice s godinom kovanja, a ne godinom puštanja u optjecaj.
Istraživači sa Sveučilišta u Zürichu upozorili su da vanjski metalni prsten koji okružuje unutarnju jezgru druge boje, kao na eurokovanicama, može dovesti do oslobađanja visoke razine nikla, što uzrokuje alergijske reakcije kod ljudi osjetljivih na metal. Istraživači su također upozorili da kovanice mogu sadržavati između 240 i 320 puta veću količinu nikla dopuštenu od EU direktive o niklu.
Nacionalne strane Aversna strana razlikuje se od države do države, a svaka članica može odabrati svoj vlastiti dizajn. Svaki od osam apoena može imati isti dizajn (poput irskih kovanica) ili se može razlikovati od kovanice do kovanice (poput talijanskih kovanica). U monarhijama se na nacionalnoj strani obično nalazi portret monarha zemlje, često u dizajnu prenesenom iz bivše valute (npr. belgijske kovanice). Republike imaju tendenciju prikazivanja nacionalnih spomenika, simbola ili stiliziranih dizajna (poput francuskih kovanica). Gravure (rezbarije) na obodu kovanice od 2 € također podliježu nacionalnom izboru.
Postoje, međutim, neka ograničenja u pogledu dizajna: on mora sadržavati dvanaest zvijezda, inicijale gravera i godinu izdanja. Iako nisu članice EU-a, Andora, Monako, San Marino i Vatikan također imaju kovanice eura s nacionalnom stranom, no znatan broj tih kovanica se ne stavljaju u opći promet, već se prodaju kolekcionarima po cijeni većoj od njihove nominalne vrijednosti. desno|mini|120x120px| Nacionalna strana Ciparske kovanice od 2 eura Nijedno područje koje je povezano sa zemljama eurozone ne izdaje vlastite kovanice eura. Francuska i Nizozemska imaju područja koja imaju vlastite valute.
Od 2015. godine postoje 23 zemlje koje izdaju kovanice sa svojim nacionalnim stranama, što čini 184 različite eurokovanice, ne računajući godišnje razlike ili prigodne kovanice.
Dana 4. veljače 2022. Vlada RH predstavila je hrvatski dizajn nacionalne strane kovanica eura i centa. Za kovanicu od 2 € odabran je dizajn geografske karte Hrvatske s natpisom u obodu „O LIJEPA O DRAGA O SLATKA SLOBODO”. Za kovanicu od 1 € odabran je dizajn s motivom kune. Za kovanice od 10, 20 i 50 centi odabran je dizajn s Nikolom Teslom, a za kovanice 1, 2, i 5 centi odabran je dizajn s ligaturno vezanim glagoljičkim slovima Ⱈ (H) i Ⱃ (R).
Naknadne promjene
Prema preporuci Europske komisije od 19. prosinca 2008. godine, nova izdanja moraju sadržavati naziv države izdavatelja ili njezinu kraticu. Aversna strana ne smije ponavljati apoen kovanice ili naziv valute (euro, cent) osim ako nije u drugom pismu (npr. na grčkim kovanicama). Ovog pravila se ne pridržava Austrija, koja na aversnoj, nacionalnoj strani i dalje prikazuje i apoen i naziv valute. Nacionalna strana također je trebala ostati nepromijenjena do kraja 2008., osim ako monarh prikazan na novčiću ne umre ili ne abdicira (kao što je slučaj s novčićima Vatikana ili monegaškim novčićima). Predviđeni rok za reviziju dizajna je 20. lipnja 2062.
Ova bi se Preporuka trebala primjenjivati na nacionalne strane i rubne natpise kako redovnih, tako i prigodnih eurokovanica. Ne bi se trebao primjenjivati na nacionalne strane i rubna slova normalnih i prigodnih eurokovanica koje su prvi put izdane prije usvajanja ove Preporuke.