mini|Inačica jednodijelnog heksagrama koju je oblikovao Aleister Crowley, vjerojatno najpoznatiji i zasigurno jedan od najvažnijih simbola u Thelemi; ekvivalent je ankhu u kulturi drevnog Egipta i ružinu križu rozenkrojcera.
Thelema je ezoterični, okultni, socijalni i duhovni filozofski nauk, kao i novi religiozni pokret koji je početkom 1900-ih razvio britanski pisac, mistik i ceremonijalni magičar Aleister Crowley.Moore, John S. "Aleister Crowley as Guru" , Chaos International, br. 17. Riječ thelema transliteriran je oblik imenice θέλημα koja na grčkom dijalektu koine znači "volja", prema glagolu θέλω (thélō): "željeti, htjeti".
Crowley je tvrdio ili vjerovao da je prorok novog doba, eona Horusa, na temelju duhovnog iskustva koje je 1904. u Egiptu doživio sa suprugom Rose Edith. Izjavio je da mu se vjerojatno netjelesno ili "nadljudsko" biće pod imenom Aiwass obratilo (preko Rose) i naknadno mu diktiralo tekst poznat kao Knjiga zakona ili Liber AL vel Legis, koji je ocrtao glavna načela Theleme.Wilson, Robert Anton. The Illuminati Papers. And/Or Press, 1980.
Panteon Theleme čine bogovi i božice koji prema vjerovanju ili zaista postoje ili služe kao simbolični arhetipovi odnosno metafore. Ima ih nekoliko, ali ga uglavnom čini troje božanstava preuzetih iz egipatske mitologije koji su naknadno prilagođeni Thelemi i koji su govornici u Knjizi zakona: Nuit, Hadit i Ra-Hoor-Khuit. Crowley je barem jednom ulogu tih božanstava nazvao "zgodnim književnim postupkom".
Tri tvrdnje sažimaju praksu i etiku Theleme:
Thelema između ostalog opisuje i nešto što je nazvano "eon Horusa" ("okrunjeno dijete koje osvaja"), koji je odvojen od ranijih "eona Izide" (ideje majke božice) i "eona Ozirisa" (tipičan po arhetipskim religijama iz brončanog doba utemeljenim na otkupitelju, božanstvu posredniku ili ubijenom bogu – među njima su kršćanstvo, mitraizam, zoroastrizam, mandeizam, odinizam, Oziris, Atis, Adonis itd.). Mnogi sljedbenici (poznati i kao telemiti) ističu praksu magike (koju se uglavnom opisuje kao "znanost i umjetnost uzrokovanja promjena u skladu s voljom").
U Crowleyjevim se kasnijim spisima pojavljuju komentari i tumačenja povezanih tekstova, ali i dodatni "nadahnuti" tekstovi koje je skupno nazvao Svetim knjigama Theleme. Također je povezao duhovnu praksu Theleme s konceptima ukorijenjenim u okultizmu, jogi, misticizmu i ezoteriji, a posebno u hermetičkoj kabali.Crowley, Aleister.Aleister Crowley, Liber XIII vel Graduum Montis Abiegni: A Syllabus of the Steps Upon the Path, Hermetic website, pristupljeno 7. srpnja 2006.
Aspekti Theleme i Crowleyjeve filozofije nadahnuli su razvoj wicce i u određenoj mjeri doprinijeli su usponu neopoganstva, ali i magije kaosa i određenih inačica sotonizma. Neki učenjaci poput Hugha Urbana smatraju da je Thelema utjecala i na razvoj scijentologije, dok ostali poput J. Gordona Meltona negiraju takvu poveznicu.
Povijesni utjecaji Riječ θέλημα (thelema) rijetka je u starogrčkom jeziku, u kojem "označava apetitnu volju: žudnju, katkad i seksualne prirode",Gauna, Max. The Rabelaisian Mythologies, str. 90–91. Fairleigh Dickinson University Press, 1996. no česta je u Septuaginti. Katkad se u ranokršćanskim zapisima odnosi na ljudsku volju,npr. Iv 1, 12-13 a nekad i na volju Božjeg kušača vjere i inkvizitora, Đavla,npr. 2Tim 2, 26 no uglavnom se odnosi na Božju volju.Pocetto, Alexander T. Rabelais, Francis de Sales and the Abbaye de Thélème , pristupljeno 20. srpnja 2006.
Jedan poznat primjer nalazi se u "Očenašu"; "Dođi kraljevstvo Tvoje. Budi volja (θέλημα) Tvoja. Kako na nebu, tako i na zemlji." Pojavila se i u kasnijem dijelu Evanđelja po Mateju: "Opet, po drugi put, ode i pomoli se: "Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!" U petom stoljeću sveti Augustin dao je sličnu zapovijed:Sutin, str. 127. "Ljubi i čini što hoćeš." (Dilige et quod vis fac).The Works of Saint Augustine: A New Translation for the 21st Century, (Sermons 148–153), 1992., treći dio, vol. 5, str. 182.
Tijekom renesanse lik pod imenom "Thelemia" predstavlja volju ili želju u djelu Hypnerotomachia Poliphili dominikanca Francesca Colonne. Protagonist Polifil ima dva alegorijska vodiča, Logisticu (razum) i Thelemiju (volja ili želja). Kad je primoran izabrati jednu od njih, izabire ispunjenje vlastite seksualne volje nad logikom.Salloway, David. Random Walks, str. 203. McGill-Queen's Press, 1997. Colonnin je rad uvelike utjecao na franjevca Francoisa Rabelaisa, koji se u 16. stoljeću poslužio francuskim oblikom riječi (Thélème) i njome nazvao izmišljeni samostan u svojem djelu Gargantua i Pantagruel.Rabelais, François. Gargantua and Pantagruel. Everyman's Library. Jedino pravilo tog samostana glasilo je "fay çe que vouldras" ("Fais ce que tu veux" ili "Čini što želiš.").
Sredinom 18. stoljeća Sir Francis Dashwood taj je citat napisao na dovratak svojeg samostana u Medmenhamu, a služio je kao krilatica Hellfire Cluba. Na Rabelaisov samostan Theleme aludirali su i kasniji književnici; Sir Walter Besant i James Rice napisali su Redovnike Theleme (iz 1878.), a C. R. Ashbee napisao je utopijsko djelo Zgrada Theleme (iz 1910.).
Definicija "Theleme" U starogrčkom jeziku
U klasičnoj filologiji pretečom današnjeg koncepta volje smatra se grčku riječ boule (βουλή), a ne thelo (θέλω) ili 'thelema'.
U grčkom jeziku postoje dvije riječi za volju koje se u Novom zavjetu pojavljuju kao djelomični sinonimi: thelema i boule.
'Boule' znači 'volja', 'namjera', 'savjet', 'naum' (odnosno svrhovita volja) 'Thelema' se rijetko pojavljivala kao riječ u starogrčkom jeziku. Posvjedočena je u malom broju zapisa, a najraniji među njima pripada Antifontu Sofistu iz 5. stoljeća pr. n. e. U doba antike označavala je podjednako božansku volju koju čovjek izvršava i čovjekovu volju za seksualnošću. Nije se toliko odnosila na volju samog pojedinca koliko na volju apsoluta.Federico Tolli: Thelema im Spannungsfeld zwischen Christentum, Logentradition und New Aeon. Edition Araki, 1. Aufl., Leipzig, 2004., str. 6
Glagol thelo pojavljuje se prilično rano (u Homerovim djelima i ranim atičkim zapisima) i znači "pripremiti", "odlučiti" i "željeti" (Homer, 3, 272, također i u seksualnom smislu).
U Starom zavjetu U Septuaginti se ta riječ odnosi na volju samog Boga, religioznu želju onih koji se boje Boga i na kraljevsku volju sekularnih vladara. Zbog toga se koristi samo u smislu prikazivanja visoke etičke volje u vjeri, izvršavanje ovlasti autoriteta ili neljudske volje, ali ne i za žudnje svjetovne naravi.Federico Tolli: Thelema - im Spannungsfeld zwischen Christentum, Logentradition und New Aeon, Edition Araki, 1. Aufl., Leipzig, 2004., str. 11 U Septuaginti se također pojavljuju riječi boule i thelema, dok su u Vulgati ta dva pojma na latinski jezik prevedena kao voluntas ("volja"), zbog čega je različito značenje obaju koncepata izgubljeno u prijevodu.
U Novom zavjetu U Novom zavjetu na dijalektu Koine thelema se pojavljuje 62 ili 64 puta, dvaput u množinskom obliku (thelemata). Božju se volju uvijek i isključivo opisuje riječju "thelema" (θέλημα, uglavnom u jednini). Istu riječ rabe i apostol Pavao i Ignacije Antiohijski.
François Rabelais
mini|François Rabelais François Rabelais bio je franjevac, a kasnije i benediktinac iz 16. stoljeća. Naposljetku je napustio samostan kako bi studirao medicinu i 1532. preselio se u francuski grad Lyon. Ondje je napisao Gargantuu i Pantagruela, povezani serijal knjiga. Govore o dvama divovima – ocu (Garganutui) i sinu (Pantagruelu) i njihovim pustolovinama; stil pisanja je ekstravagantan i satiričan.
Većina današnjih učenjaka smatra da je Rabelais pisao s gledišta kršćanskog humanizma.Bowen, Barbara. Enter Rabelais, Laughing, str. 2. Vanderbilt University Press, 1998. Crowleyjev životopisac Lawrence Sutin ističe tu činjenicu pri usporedbi uvjerenja francuskog književnjika s Thelemom Aleistera Crowleyja.Sutin, Lawrence. Do What Thou Wilt: A Life of Aleister Crowley, str. 126. New York, NY: St. Martin's Griffin, 2002. . U serijalu se spominje samostan Thélème, za koji su kritičari izjavili da se djelomično odnosi na patnje kršćanskih reformista ili "evangelista""Rabelais, kao i njegova zaštitnica Marguerite de Navarre, bio je više evangelist nego protestant"; Catharine Randall, "Reformation," The Rabelais Encyclopedia, edited by Elizabeth Chesney Zegura. str. 207. Greenwood Press, Westport, CT. 2004. unutar francuske Crkve;E. Bruce Hayes, "enigmatic prophecy" entry in The Rabelais Encyclopedia str. 68. aludiranje na grčku riječ θέλημα "objavljuje da u ovom samostanu vlada Božja volja".Marian Rothstein, "Thélème, ABBEY OF" entry in The Rabelais Encyclopedia str. 243. Sutin je izjavio da Rabelais nije preteča Theleme; njegova su se uvjerenja sastojala od čimbenika stoicizma i kršćanske dobrote.
U prvoj knjizi (poglavljima 52–57) Rabelais piše o samostanu Thélème koji je izgradio div Gargantua. U pitanju je klasična utopija kojom se kritiziralo i preispitivalo stanje društva u vrijeme Rabelaisa, što je u suprotnosti s modernim utopijskim tekstovima koji pokušava stvoriti scenarij u praksi.Stillman, Peter G. "Utopia and Anti-Utopia in Rousseau's Thought" in Rubin & Stroup (1999.), str. 60 Riječ je o utopiji u kojoj se želje ljudi više ostvaruju.Stillman, Peter G. "Utopia and Anti-Utopia in Rousseau's Thought" in Rubin & Stroup (1999), str. 70 Budući da je djelo satirično, sažima ideale koji se uzimaju u obzir u Rabelaisovoj fikciji.Rothstein, Marian. "Androgyne, Agape, and the Abbey of Thélème" (PDF) str. 17, br. 23, in French Forum, V. 26, br. 1. Nad žiteljima samostana vladala je samo njihova slobodna volja i ugoda, a jedino je pravilo bilo "Čini što želiš". Rabelais je vjerovao da su časni oni ljudi koji su rođeni slobodni i dobro odgojeni, što ih prirodno vodi k časnim djelima. Ako ih se ograniči, njihova se plemenita narav posveti uklanjanju svojega ropstva jer ljudi žude za onim što im je zabranjeno.
Neki suvremeni Telemiti smatraju da je Crowleyjev rad utemeljen na Rabelaisovom sažetku instinktivno časne naravi Telemita. Rabelaisu se pripisuje stvaranje filozofskog nauka Theleme,Thelemu određene neutralne osobe smatraju filozofskim naukom, a ne religijom. Vidi u: Crowley, Aleister. Little Essays Toward Truth, str. 61–62 New Falcon Publications; 2 Rev Sub edition (1. svibnja 1996.) ; Vidi i: Thelemapedia, "Arguments against Thelema being a religion", dostupno na: http://www.thelemapedia.org/index.php/Arguments_against_Thelema_being_a_religion da je jedan od najranijih pojedinaca koji je upućivao na njuEdwards, Linda. A Brief Guide to Beliefs: Ideas, Theologies, Mysteries, and Movements, str. 478. Westminster John Knox Press, 2001. . ili da je bio "prvi telemit". Međutim, veliki majstor velike lože Ordo Templi Orientisa u SAD-u izjavio je:
Aleister Crowley u Prethodnicima Theleme (iz 1926.), nedovršenom djelu neobjavljenom za njegova života, govori da Rabelais ne samo da je uspostavio zakon Theleme na sličan način kao Crowley, nego da je predvidio i opisao Crowleyjev život i sveti tekst koji je primio, Knjigu zakona. Crowley je izjavio da je djelo koje je primio dubljeg značenja, da detaljnije opisuje praksu kojom bi se ljudi trebali baviti i da otkriva znanstvene misterije. Dodao je da se Rabelais ograničuje na oslikavanje ideala umjesto na razmatranja pitanja o gospodarskoj politici i sličnim temama – smatrao je da bi takvi problemi trebali biti riješeni kako bi se zakon mogao primijeniti u stvarnosti.Aleister Crowley, 1926., "The Antecedents of Thelema" u The Revival of Magick, urednici: Hymenaeus Beta & R. Kaczynski.
Rabelais se nalazi među svecima Gnostičke Katoličke Crkve.Crowley, Aleister. Liber XV, The Gnostic Mass.
Francis Dashwood i Hellfire Club mini|lijevo|Portret baruna Francisa Dashwooda koji je krajem 1750-ih izradio William Hogarth.