Meksički bijeli bor (latinski: Pinus ayacahuite), također zvan ayacahuite bor, vrsta je borova porijeklom iz planina južnog Meksika i zapadne Srednje Amerike, u Sierra Madre del Sur i na istočnom kraju transverzale Eje Volcánico, između 14° i 21° sjeverne širine u meksičkim državama Guerrero, Oaxaca, Puebla, Veracruz i Chiapas, te u Gvatemali, Salvadoru i Hondurasu. Raste na relativno vlažnim područjima s ljetnim kišama, međutim primjerci s istočne i južne rasprostranjenosti žive u doista vlažnim uvjetima; treba puno sunca i dobro drenirana tla. Zahtijeva godišnji prosjek temperature između 10 i 19°C. Ovo drvo prihvaća od suptropske do hladne klime.
Opjs Pinus ayacahuite je veliko stablo, redovito naraste do 30–45 m i izuzetno visoko do 50 m. Član je skupine bijelog bora, podvrsta Pinus Strobus, a kao i svi članovi te skupine, i lišće ("iglice") su u svežnjevim od pet, s listopadnim omotačem. Iglice su fino nazubljene i duge 9-16 cm. Češeri su dugi i vitki, dugi 15–40 cm i 4–6 cm široki (zatvoreni), odnosno 6–10 cm kad au otvoreni. Ljuske su tanke i savitljive. Sjemenke su sitne, 6-8 dužine mm, a imaju dugačko vitko krilo dugo 18–25 mm.
Nametnici Umjereno je osjetljiv na hrđu bijelog bora (Cronartium ribicola), ali u uzgoju se pokazao nešto manje osjetljiv od većine ostalih američkih bijelih borova (vidi npr. Zapadni bijeli bor, šećerni bor).
Uzgoj i namjene Posađena je s ukrasnim i komercijalnim svrhama za papirnu industriju na različitim geografskim širinama i nadmorskim visinama u različitim dijelovima svijeta:
Komercijalna proizvodnja: U ekvatorijalnim i tropskim regijama: Na visokim nadmorskim visinama u Keniji, Tanzaniji i Angoli. U umjerenim suptropskim regijama : Sadi se u gorju Južne Afrike, na najvišim uzvišenjima južnog Brazila i u sjevernoj Indiji. U umjerenim regijama na srednjoj i maloj nadmorskoj visini: argentinske provincije Salta, Tucuman i Cordoba ; na 500 do 1500 m nadmorske visine. Na malim visinama u blizini razine mora: Australija (Queensland i Novi Južni Wales), Novi Zeland. Kao ukras: Uspješno je zasađen na Britanskom otočju. Najveće drvo u Njemačkoj (visina 2013: 20,5 m) raste u arboretumu Sequoiafarm Kaldenkirchen.
Unatoč tropskom podrijetlu (prirodni domet je potpuno južno od rakove obratnicea), iznenađujuće je tolerantan na hladnoću, preživjevši temperature do gotovo -30 ° C u uzgoju u Škotskoj i Pennsylvaniji, u SAD-u. Uzgaja se kao ukrasno drvo u parkovima zbog atraktivnog lišća i vrlo dugačkih češera, među najdužim koji se mogu uzgajati u mnogim umjerenim područjima.
Drvo je vrijedno, koristi se za opće unutarnje građevinske radove.
Izvori
Literatura Dvorak, WS, GR Hodge, EA Gutiérrez, LF Osorio, FS Malan i TK Stanger. 2000. Pinus tecunumanii. U: Očuvanje i ispitivanje tropskih i suptropskih šumskih vrsta od strane zadruge CAMCORE. Visoka škola za prirodne resurse, NCSU. Raleigh, NC. SAD. Richardson DM (Ed) 2005. Ekologija i biogeografija Pinusa. Konzervatorski odjel. Strategija četinjača divljih divljih otoka Južnog otoka. Novi Zeland. Chandler, NG Plantaže pulpe u Južnoj Africi. Proc. Aust. Papirnati Indus. Teh. Dupe. Conifer Specialist Group (1998). " Pinus ayacahuite ". Crveni popis IUCN-a ugroženih vrsta. 1998. Pristupljeno 12. svibnja 2006.
Kategorija:Borovi