mini|Sučeljeni leopardi iznad scene banketa u Grobnici leoparda. Grobnica leoparda (talijanski: Tomba dei Leopardi) je etruščanska grobna komora, tako nazvana zbog sučeljenih leoparda naslikanih iznad scene banketa. Grobnica se nalazi u okviru nekropole Monterozzi i datira oko 480–450. pr. Kr.Fred S. Kleiner, A History of Roman Art (Wadsworth, 2010), p. xxxv; Otto J. Brendel, Etruscan Art (Yale University Press, 1995), p. 269; Luisa Banti, Etruscan Cities and Their Culture (University of California Press, 1973), p. 79. Slika je jedan od najbolje očuvanih freski iz Tarquinije,Kleiner, A History of Roman Art, p. xxxv. i poznata je po "živahnim bojama i animiranim prikazima bogatim gestama".Stephan Steingräber, Abundance of Life: Etruscan Wall Painting (Getty Publications, 2006), p. 133. mini|lijevo|Plesač i glazbenici mini|Psikter pronađen u Grobnici leoparda, na kojem su prikazani sportaš, dječak sluga, mladić i pas. Banketeri su "elegantno odjeveni" muško-ženski parovi koje poslužuju dva gola dječaka koji nose pribor za posluživanje. Žene su prikazane svijetle puti, a muškarci tamnopute, u skladu s rodnim konvencijama uspostavljenim na Bliskom Istoku, Egiptu i arhaičnoj Grčkoj. Raspored tri para predočava triklinij rimske blagovaonice.Kleiner, A History of Roman Art, p. xxxv. Glazbenici su na zidovima s lijeve i desne strane banketa. S desne strane, ovjenčanih likova i glazbenika prilazi banketu; slijeva se šest glazbenika i nosača darova pojavljuje u još veličanstvenijoj povorci.Steingräber, Abundance of Life, p. 133. Tekst na zideovima se čita s desna na lijevo, jer je pisan na etrurskom jeziku.
Čovjek na krajnjem desnom kauču drži jaje, simbol regeneracije,Kleiner, A History of Roman Art, p. xxxv. a ostali banketeri drže vijence.Steingräber, Abundance of Life, p. 133. Ovakvi prizori obično predstavljaju pokojnikov pogrebni domjenak ili obiteljski objed koji bi se održavao na godišnjicu njegove smrti. Predstavlja se kao slavlje života, dok su etrurski prizori banketa u ranijim grobnicama imali sumorniji karakter.Brendel, Etruscan Art, p. 269. Čini se da se prizor odvija na otvorenom, među vitkim drvećem i raslinjem, možda pod krošnjama.Kleiner, A History of Roman Art, p. xxxv; Brendel, Etruscan Art, p. 269.
Iako su likovi izrazito etrurski,Kleiner, A History of Roman Art, p. xxxv. umjetnik središnjeg banketa oslanja se na trendove u grčkoj umjetnosti i označava prijelaz iz arhaičnog u ranoklasični stil u etrurskoj umjetnosti.Brendel, Etruscan Art, p. 270. Povorke slijeva i zdesna izrazitije su arhaične i izvodili su ih različiti umjetnici.Steingräber, Abundance of Life, p. 134. Grobnica je otkrivena 1875. godine. Dvadesetih godina 20. stoljeća David Herbert Lawrence je sliku opisao u svojim putopisnim esejima Skice etrurskih mjesta: Zidovi ove male grobnice ples su pravog užitka. Čini se da u sobi još uvijek žive Etruščani iz šestog stoljeća prije Krista,Lawrence's date is a century earlier than current scholarly consensus, as noted above. živopisni ljudi koji prihvaćaju život i koji su zacijelo živjeli u stvarnosti. Dolaze plesači i svirači glazbe, krećući se u širokom frizu prema prednjem zidu grobnice, zidu okrenutom prema nama dok ulazimo s tamnih stepenica i gdje se banket odvija u punom sjaju. ... Dakle, sve je u boji, a čini se da uopće nismo pod zemljom, već u nekoj veseloj komori prošlosti.D.H. Lawrence, Sketches of Etruscan Places and other Italian Essays in The Cambridge Edition of the Works of D.H. Lawrence, edited by Simonetta de Filippis (Cambridge University Press, 1992), pp. 47–48.
Umjetnički se slika smatra manje sofisticiranom i gracioznom od one koja se nalazi u Grobnici Bigasa ili Grobnici Tricliniuma.Steingräber, Abundance of Life, p. 133.
Povezani članci Grobnica plesača
Izvori
Kategorija:Arheološki lokaliteti u Italiji