mini|Aleksandar Belić Aleksandar Belić (Beograd, 15. kolovoza 1876. – 26. veljače 1960.) bio je srpski jezikoslovac i akademik.
Biografija Belić je rođen u Beogradu. Nakon studija slavenskih jezika u Beogradu, Odesi i Moskvi, doktorirao je na Sveučilištu u Leipzigu 1900. godine. Tijekom akademske karijere radio je na Sveučilištu u Beogradu. Bio je član i dugogodišnji predsjednik Srpske akademije nauka i umjetnosti. Belić se smatra vodećim srpskim jezikoslovcem prve polovice dvadesetog stoljeća. Istraživao je komparativnu slavistiku, opću lingvistiku, srpskohrvatsku dijalektologiju i sintaksu. Napisao je Pravopis srpskohrvatskog književnog jezika (1923.) koji se temeljio na fonološkom pravopisnom načelu. Cijeli život bio je dosljedni zagovornik ujedinjenog srpskohrvatskog jezika.
Belićeva prikupljena djela objavljena su u 14 svezaka 1999. godine. Umro je u Beogradu.
Istraživanje hrvatskih govora
Istraživao je čakavsko i kajkavsko narječje i dao značajan doprinos slavenskoj akcentologiji svojim otkrićem slavenskog neoakuta u čakavskom narječju.
Belić je prvi podijelio kajkavsko narječje na dijalekte. Njegova podjela temelji se na konsonantizmu, odnosno refleksima praslavenskih glasova * tj i * dj. Ova podjela je prvi put objavljena u Narodnoj enciklopediji srpsko-hrvatsko-slovenačkoj, a kasnije je opovrgnuta.
Izabrana djela
Dijalekti istočne i južne Srbije Dijalektološka karta srpskog jezika Akcentske studije O dvojini u slovenskim jezicima Galički dijalekt O jezičkoj prirodi i jezičkom razvitku (1941.) Pravopis srpsko-hrvatskog književnog jezika (1923.)
Izvori
Kategorija:Akademici SANU Kategorija:Srbijanski jezikoslovci Kategorija:Životopisi, Beograd