mini|180px|desno|Marin Mandić u Arbanasima u posjetu Domovini 2008. godine Don Marin Mandić (Zakučac, 12. kolovoza 1926. – Meksiko, 7. ožujka 2011.), hrvatski rimokatolički svećenik, salezijanac, pisac i misionar.KTABKBIH kta/missio.ba: Umro meksički misionar don Marin Mandić Meksiko, 10. ožujka 2011. (pristupljeno 24. travnja 2020.)
Životopis Svećeničko djelovanje mini|desno|300px|Salezijanci Marin Mandić i Janez Jelen s mladima Rođen je u Zakučcu (Omiš) 12. kolovoza 1926. godine. Maturirao je 1947. godine na Klasičnoj gimnaziji u Splitu. U Salezijansku družbu stupio je 1938. godine na Knežiji, a nakon novicijata u Sloveniji (Škrljevo) položio je 1944. godine prve redovničke zavjete. Bogosloviju je prve dvije godine studirao u Ljubljani, a nastavio i završio u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 1953. Godine 1972. u Zagrebu je završio Filozofski fakultet. Bio je odgojitelj u Biskupskom sjemeništu u Zadru, trinaest godina odgojitelj i profesor salezijanskih sjemeništaraca u Križevcima i Rijeci.
U Križevcima je salezijance, koji su imali brojna duhovna zvanja iz cijele bivše Jugoslavije, 1959. godine u svoj biskupski dvorac primio grkokatolički biskup Gabrijel Bukatko. U to vrijeme salezijanci su prethodno bili gosti Zadarske nadbiskupije, koja je također imala mnogo svojih zvanja. U Križevcima je Marin bio kateheta; školski savjetnik bio je njegov bliski dalmatinski sunarodnjak, profesor grčkog i latinskog jezika Mirko Bajić, asistent Peter Bogataj, ispovjednik Karel Podkubovšek, te ravnatelj Anton Bajuk (1913.-1979.) iz Bele krajine, koji je do svoje smrti nosio znakove komunističkog poslijeratnog nasilja. U Marijinu Dvoru blizu Badljevine, 24. svibnja 1945. održana je naime tradicionalna procesija s kipom Marije Pomoćnice. Kada su se hodočasnici vraćali, dočekao ih je "špalir" partizanskih invalida i invalitkinja, koji su vjernike i svećenike tukli štakama i palicama. Između ostalog, teško su ranili i Bajuka u nogu. U procesiji je bio i njegov mlađi subrat Franjo Crnjaković, koji je jeftinije prošao.
Marin je bio nadalje župnik i kapelan te traženi ispovjednik po raznim mjestima u Hrvatskoj, a u Podsusedu od 1960. do 1963. Pastoralno je djelovao i u Njemačkoj. Držao je duhovne vježbe u Hrvatskoj i Sloveniji te pučke misije u Hrvatskoj i Srbiji. U vrijeme rata u Bosni i Hercegovini od 1991. do 1995. godine bio je duhovnik sestara Klanjateljica Krvi Kristove u Bosanskom Aleksandrovcu kod Banje Luke.
Misionar Nakon toga preuzima službu misionara u Meksiku, gdje je preko dvadeset godina bio misionar u plemenu Mixesu na jugu Meksika. Bavio se spisateljskim radom te je u vlastitoj nakladi izdao desetak knjiga, a u raznim časopisima i glasilima objavljivao članke, osvrte i rasprave. Umro je 7. ožujka 2011. u Meksiku u osamdesetpetoj godini života, šezdesetsedmoj redovničkih zavjeta i pedesetosmoj svećeništva. Pokopan je 9. ožujka u mjestu Tlahuitoltepecu, Mixe, Oaxaca, a sveta misa zadušnica slavljena je 10. ožujka 2011. u crkvi Marije Pomoćnice Kršćana – Kman, Split.
Njegove knjige Marin Mandić — Osmijeh : misionar ljubavi / likovna oprema Mato Andrić Don Marin Mandić — Molitvenik Duhu Svetomu | Sv. Antun Padovanski Rijeka Don Marin Mandić — Sedam meditacija sv. Ivana Boska | Sv. Antun Padovanski Rijeka DON MARIN MANDIĆ : OBITELJSKA SLAVLJA — AMOR CANTAT / LJUBAV PJEVA Don Marin Mandić — Antologija malog misionara | Sv. Antun Padovanski Rijeka Don Marin Mandić — Knjiga života | Sv. Antun Padovanski Rijeka (Kantrida)
Izvori
Vanjske poveznice Mandić, Marin - Hrvatski biografski leksikon
Kategorija:Hrvatski katolički svećenici Kategorija:Hrvatski katolički misionari Kategorija:Hrvatski salezijanci Kategorija:Hrvatski profesori Kategorija:Hrvatski književnici Kategorija:Hrvati u Meksiku Kategorija:Katoličanstvo u Meksiku