Centar za zajedničko djelovanje i informiranje masonskih vlasti potpisnika apela u Strasbourgu (fra. Centre de Liaison et d'Information des Puissances maçonniques Signataires de l'Appel de Strasbourg, engl. Centre of Liaison and Information of Masonic Powers Signatories of Strasbourg Appeal), skraćeno CLIPSAS, međunarodni je savez velikih loža te nevladina organizacija koja okuplja slobodnozidarske velike orijente i velike lože koje se pridržavaju liberalnog i adogmatskog ustroja.
CLIPSAS, osnovan 1961. godine, smatra se krovnom organizacijom liberalnog slobodnog zidarstva, jasno se razlikujući od tradicionalnog, isključivo muškog slobodnog zidarstva anglo-američkog tipa. Pojam "liberalno" u ovom kontekstu označava punu slobodu savjesti, bez potrebe za prihvaćanjem određenih vjerskih uvjerenja ili dogmi kao uvjeta za pristup ili priznanje.
CLIPSAS okuplja brojne velike lože iz različitih zemalja koje djeluju na temelju načela potpune slobode savjesti i međusobne tolerancije. Za razliku od tradicije koju zastupa slobodu savjesti, CLIPSAS-ove velike lože ne zahtijevaju vjerovanje u "Vrhovno Biće" (Velikog arhitekta Svemira) niti korištenje određene "Svete Knjige" kao temelja svoga rada – ta pitanja prepuštaju autonomiji svake pojedine nadležnosti. Stoga su u CLIPSAS-u ravnopravno zastupljene i ženske lože te mješovite lože, dok su žene u regularnom slobodnom zidarstvu isključene.
Kao međunarodna organizacija, CLIPSAS nastoji poticati razmjenu i suradnju među slobodnim zidarima različitih zemalja i kulturnih krugova. Organizacija je registrirana kao udruga prema francuskom zakonu iz 1901. godine, sa sjedištem u Parizu. Službeni jezici CLIPSAS-a su francuski, engleski i španjolski. Od 2011. godine CLIPSAS ima savjetodavni status pri Ekonomskom i socijalnom vijeću (ECOSOC) Ujedinjenih naroda kao i UNESCO-u, što mu omogućuje sudjelovanje u međunarodnim raspravama s ciljem promicanja slobodnozidarskih vrijednosti – posebice poštovanja ljudskog dostojanstva i slobode savjesti.
Temelji Ciljevi Glavni ciljevi CLIPSAS-a usmjereni su na promicanje slobode, tolerancije i bratstva unutar slobodnog zidarstva na globalnoj razini. Ključni koncept u tom kontekstu jest izgradnja "univerzalnog bratskog lanca" (fran. Chaîne d’Union Universelle) među slobodnim zidarima svih zemalja. To znači da sve članice, unatoč različitim ritualima, tradicijama, jezicima i vjerskim uvjerenjima, surađuju na temelju zajedničkih vrijednosti. Na prvom mjestu tih vrijednosti nalazi se potpuna sloboda savjesti (Liberté absolue de conscience), koju članovi CLIPSAS-a smatraju velikim civilizacijskim postignućem i sredstvom za prevladavanje predrasuda i podjela među ljudima. CLIPSAS se također zalaže za ravnopravnost i humanizam unutar slobodnog zidarstva. Mnoge liberalne velike lože, u skladu s njegovim načelima, uz slobodu savjesti posebno naglašavaju slobodu okupljanja i vjeroispovijedi, ravnopravnost žena i muškaraca te poštovanje ljudskog dostojanstva.
Svoje ciljeve CLIPSAS ostvaruje kroz redovite međunarodne susrete, razmjenu informacija i zajedničke izjave. Svake godine održava se Generalna skupština na kojoj se raspravlja o aktualnim društvenim temama iz slobodnozidarske perspektive. Tijekom tih susreta članice predstavljaju rezultate godišnjih studija i rasprava o filozofskim, društvenim i humanitarnim pitanjima. CLIPSAS se ne vidi samo kao organizacija za unutarnje povezivanje slobodnih zidara, nego i kao platforma za izražavanje stavova o ključnim izazovima suvremenog društva. Putem svojih povjerenstava organizacija doprinosi temama poput ljudskih prava, obrazovanja, socijalne pravde i međukulturnog dijaloga. Pritom izričito ne slijedi političke ciljeve u stranačkom smislu, već nastoji praktično ostvarivati slobodnozidarsko načelo ljubavi prema čovjeku i tolerancije preko svih granica.
Jedan od konkretnih ciljeva CLIPSAS-a jest i međusobno priznanje te smanjenje podjela unutar slobodnog zidarstva. CLIPSAS omogućuje liberalnim velikim ložama da uspostave prijateljske odnose bez potrebe za formalnim priznanjem od strane regularnog, isključivo muškog, slobodnog zidarstva. Članice međusobno otvaraju svoje hramove na temelju uzajamnog poštovanja – čak i bez obveze recipročnosti, tj. i u slučajevima kada druga strana još ne uzvraća istom mjerom.
Strazburški apel (1961.) Idejna osnova CLIPSAS-a temelji se na tzv. Strazburškom apelu (Appel de Strasbourg), izjavi koju su 22. siječnja 1961. potpisale osnivačke velike lože. Ovaj apel, koji je poslužio kao povelja novog saveza, pozvao je sve "braću slobodne zidare" na stvaranje svjetske bratske povezanosti. Ta se povezanost trebala temeljiti na dvama ključnim načelima: apsolutnoj slobodi savjesti svakog pojedinca i potpunoj međusobnoj toleranciji. Strazburški apel imao je programski karakter. Jasno je naglasio da razlike u tradicijama, ritualima, simbolima i vjerskim uvjerenjima ne smiju biti razlog podjela, već se moraju smatrati duhovnim bogatstvom koje obogaćuje slobodno zidarstvo. Umjesto da budu izvor nesloge, te različitosti trebale bi biti poticaj za međusobno poštovanje. Sve velike lože članice CLIPSAS-a svečano su priznale pravo na različite puteve unutar slobodnog zidarstva i prihvatile tu povijesno oblikovanu raznolikost kao vrijednost.
Jedan od ključnih ciljeva Apela bio je ponovno uspostaviti jedinstvo slobodnog zidarstva, koje je bilo narušeno isključenjima i dogmatizmom. Konkretno, odluke donesene u Strasbourgu suprotstavile su se određenim doktrinarnim odredbama koje su, kako je navedeno, "u suprotnosti s načelima Andersonovih Konstitucija iz 1723. godine". Posebno se istaknulo da zazivanje "Velikog graditelja svih svjetova" u radu lože ili korištenje određene svete knjige (npr. Biblija) ne smije biti obvezujuće, već da to mora biti stvar slobodnog izbora svake lože i velike lože. Upravo je ova tema – koja je predmet rasprava još od 19. stoljeća – i danas glavni razlikovni element između liberalnog i regularnog isključivo muškog slobodnog zidarstva. Strazburški apel jasno se opredijelio za slobodu savjesti: ni vjera u Boga niti određena religijska knjiga ne smiju biti nametnute autoritetom.
Nadalje, velike lože i veliki orijenti okupljeni u Strasbourgu obvezali su se uspostaviti prijateljske odnose međusobno te otvoriti vrata svojih hramova svakom slobodnom zidaru koji je primljen u pravoj i potpunoj loži – i to bez obveze uzajamnosti, ako to dopušta struktura dotične velike lože (bilo da je riječ o muškim, ženskim ili mješovitim ložama). Ova široka otvorenost bila je revolucionarna jer je prekidala dotadašnja stroga pravila o međusobnom priznavanju.
Strazburški apel ima povijesno značenje jer predstavlja formalni početak djelovanja CLIPSAS-a. Statut organizacije izričito se poziva na ovu osnivačku izjavu i preuzima njezina načela. U povijesti kontinentalnog slobodnog zidarstva apel se smatra prekretnicom, jer je svjesno formulirao alternativu anglosaksonskoj regulativi. Potpisnici su istaknuli da ovim dokumentom brane izvorna liberalna načela slobodnog zidarstva, sadržana u Andersonovim Dužnostima iz 1723., prilagođujući ih potrebama suvremenog svijeta. Zaključno, tekst Apela potvrđuje uvjerenje da samo na temelju slobode savjesti slobodno zidarstvo može biti izvor intelektualnog, moralnog i duhovnog obogaćenja čovječanstva. Ovo opredjeljenje od tada predstavlja "temeljno načelo CLIPSAS-a" i obvezujući kodeks vrijednosti za sve njegove članice.
Temeljno načelo Dana 22. siječnja 1961. godine, jedanaest slobodnozidarskih velikih loža i velikih orijenata koje su djelovale suvereno u deset različitih zemalja, izradilo je u Strazburški apel temeljen na apsolutnoj slobodi savjesti, s namjerom da svoje međusobne prijateljske odnose prošire na sve slobodne zidare i lože diljem svijeta. Ovaj je apel uputio poziv svim slobodnim zidarima da se priključe ovom bratskom savezu. Tako je nastao CLIPSAS.
Putem redovitih radnih skupština, ova organizacija osigurava trajnu povezanost među svojim članicama. Velike lože koje su se tako povezale dijele uvjerenje da poštovanje slobode savjesti svakog pojedinca i potpuna, uzajamna tolerancija čine temelj slobodnozidarskog djelovanja. Svim članicama CLIPSAS-a, pristupanjem Strasburškom apelu, izražavaju se obveza i uvjerenje da razlike u tradicijama, ritualima, simbolima i vjerskim pogledima – bilo među velikim ložama ili unutar njih – predstavljaju plod povijesnog razvoja ljudske zajednice. Umjesto da budu izvor razdora, te raznolikosti treba smatrati moralnim poticajem i duhovnim bogatstvom.
Potpisnici Strasburškog apela smatraju da je njihovo udruživanje prirodan i autentičan izraz slobodnozidarskog duha. Ovo opredjeljenje za toleranciju i naglašavanje poštovanja prema različitim načinima mišljenja postavlja temelj ponašanja na kojem se slobodni zidari mogu prepoznati i ujediniti. Potpisnici vjeruju da univerzalni duh slobodnog zidarstva isključuje mogućnost nametanja bilo kakvih dogmi ili "apsolutnih istina" na autoritaran način. Uvjereni su da se bratski lanac može graditi isključivo na toleranciji, utemeljenoj na punoj slobodi savjesti i poštivanju ljudskog dostojanstva. Djelujući u skladu s tim načelima, Strasburška unija vjeruje kako time brani i ostvaruje Andersonova izvorna načela u suvremenom svijetu.
Sloboda savjesti predstavlja temeljno načelo slobodnog zidarstva. Samo tamo gdje se to načelo poštuje, slobodno zidarstvo može biti izvor intelektualnog, moralnog i duhovnog obogaćenja čovječanstva. Samo na toj osnovi, i samo na njoj, slobodni zidari – svjesni stalne mijene vremena – mogu gajiti nadu u stvaranje istinske svjetske humane bratske povezanosti.
Tekst Apela Suverene slobodnozidarske sile okupljene u Strasbourgu 22. siječnja 1961. godine, uzimajući u obzir da je nužno obnoviti bratski lanac među svim slobodnim zidarima, koji je bio prekinut zbog nesretnih isključivanja protivnih načelima Andersonovih Konstitucija iz 1723. godine; da je u tu svrhu potrebno zajednički, uz uvažavanje svih tradicija, svih obreda, svih simbola i svih uvjerenja, te uz poštivanje apsolutne slobode savjesti, utvrditi uvjete koji određuju što znači biti slobodni zidar: drže da postavljanje rada pod zaziv Velikog arhitekta Svemira, kao i zahtjev da jedna od Tri svjetla bude Sveta knjiga neke objavljene religije, treba biti prepušteno slobodnoj odluci svake pojedine lože i obedijencije odlučuju i izjavljuju da će uspostaviti međusobne bratske odnose te otvoriti vrata svojih hramova – bez uvjeta uzajamnosti – svakom slobodnom zidaru ili slobodnoj zidarki koji su primili Svjetlo u pravoj i potpunoj loži, pod uvjetom da to dopušta specifičnost te lože ili velike lože upoćuju poziv svim slobodnim zidarima da se pridruže ovom bratskom lancu, utemeljenom na potpunoj slobodi savjesti i savršenoj međusobnoj toleranciji.
Povijest Osnutak i rane godine