Aktivna islamska omladina (AIO), najradikalnija islamistička organizacija u Bosni i HercegoviniVečernji list Dragan Jurić: Kako danas djeluje nekad najradikalnija islamistička organizacija u BiH 13. studenoga 2017. (pristupljeno 1. veljače 2020.) Zabranjeni su zbog povezanosti s terorističkim napadom 11. rujna 2001. u SAD.
Jezgra ove selefističke organizacije iz koje se razvili AIO jest zloglasna postrojba Armije RBiH El Mudžahid. Što je odred El Mudžahid započeo u Srednjoj Bosni čisteći je od Srba i Hrvata, poslije rata nastavljeno je preko portala i časopisa Saff s kojih se širi netolerancija i mržnja prema neislamskom.Dnevnik.ba TVRDI GALIJAŠEVIĆ: Osnivači radikalnog islamističkog portala Saff bivši pripadnici odreda El-mudžahid 14. kolovoza 2018. (pristupljeno 1. veljače 2020.) AIO je skupina koja je izazivala najveću uzbunu nakon Daytona. Uz radikalni islam zagovarali su oružani borbu. Veterani El-Mudžahida, većinom Bošnjaci Muslimani, prihvatili su militantan put.Google Knjige John R. Schindler: Unholy Terror - Bosnia, Al-Qa'ida, and the Rise of Global Jihad, Zenith Press, 2007, St. Paul, USA, str. 257 Članovi AIO su tvrdili da je ideja o stvaranju organizacije Aktivna islamska omladina (AIO) nastala u proljeće 1995. godine, a da su nositelji ideje bili mladi Bošnjaci pripadnici odreda El Mudžahid "koji su vjerovali da primjetno islamsko budenje treba nastaviti i u miru na organiziran i pravilno usmjeren način" "kao plod želje da islam zauzme mjesto koje mu pripada u životu gradana, porodice i društva ukupno" te da je osnovni cilj vraćanje "izvornom islamu". Financijske kontrole u AIO i Al Furkanu pokazale su da je nakon rata dobila Aktivna islamska omladina dobila donacija u vrijednosti više od milijun KM.(boš.) Digitalni arhiv Infobiro Sarajevo Mirsad Fazlić: Aktivna islamska omladina nakon rata dobila je više od milion KM donacija! Slobodna Bosna, 9. siječnja 2003. (pristupljeno 1. veljače 2020.) Inspirirala ih je i financirala Saudijska Arabija. Prostorije najčešće su dobivali da nisu morali plaćati, a novci su stizali i s Istoka i sa Zapada. U Sarajevu im je pomogao Mustafa Mujezinović. U Sarajevu im je prostorije dala općina Stari Grad. Predavanja su držali po stotinu u mjesec dana. Predavali su u Šerićima kod Zenice, Doboj-Istoku, Bosanskom Petrovcu, Goraždu, Sanskom Mostu, Zavidovićima desetak... u mesdžidima ili prostorijama Organizacije. Gostovali su razni predavači, najčešće u Zuhdija Adilović, Šefik Kurdić, s Islamske pedagoške akademije i hafiz Efendić iz Zavidovića.
Sjedište Aktivne islamske omladine nalazilo se u Zenici. Imali su nekoliko tisuća članova diljem BiH. U prve tri godine članstvo se proširilo na nekoliko tisuća članova i imali su urede ogranaka u Travniku, Bugojnu, Zavidovićima, Visokom i Sarajevu. Prvih godina poslije rata u BiH bila je najglasnija islamistička organizacija. Zagovarala je talibanske standarde u bosanskohercegovačkom društvu. Simpatizirala je djelovanje radikalnih terorističkih skupina u svijetu. Propagirali su islamsko misionarstvo, šerijat i ono što su nazivali "izvorni islam", te su htjeli promijeniti "ljude, državu, školstvo, zdravstvo..." Držali su predavanja, tribine, šerijatske kurseve, ljetne kampove, zajedničke iftare u vrijeme ramazana... Regrutirali su mlade Bošnjake mlađe od 25 godina, većinom ratne veterane, pozivajući na džihad. Indoktrinacija je uključivala tečajeve šerijata i "izvornog" (selefijskog) islama. Izlijepili su plakate po Bosni da se ne slavi "nevjernički" Božić ni Nova godina, a 1996. godine nasilno su omeli ponoćnu misu u sarajevskoj katedrali. U početku nisu imali nadahnutog vođu. Sredinom 1997. preuzeo ga je Adnan Pezo, kadet zrakoplovstva u vojnoj akademiji JRV. Pridružio se El-Mudžahidu 1993. kad je imao 20 godina. S divljenjem je govorio o stranim dobrovoljcima u El Mudžahidu. Tvrdio je da nema suživota s katolicima ni s pravoslavnima niti s muslimanskim ateistima. Rođen je u Prijedoru 1973. godine u Prijedoru gdje je živio do 14. godine kad je otišao u Vazduhoplovnu gimnaziju Jugoslavenske narodne armije u Mostaru. Zatim je upisao Vazduhoplovnu akademiju JNA u Zadru. Htio je biti pilot, a radi lakšeg napredovanja u karijeri učlaniti se u SKJ. Malo se zna o ratnom putu dok je bio u Hrvatskoj u Zadru. Početkom agresije na Hrvatsku, Akademija je premještena u Rajlovac, a uoči agresije na BiH prebacili su ih u Žarkovo. Adnan je sve napustio i vratio se u Prijedor 30. travnja 1992. godine. Otac mu je odveden i ubijen u logor Omarsku, pa je s majkom i braćom otišao u Hrvatsku, "gdje se priključio postrojbi "Zmaj od Bosne" u Bosanskom Brodu". U BiH se vratio koncem '93. i od 20. listopada je pripadnik Odreda "El-Mudžahedin". Ranjen na Ozrenu deset dana nakon zauzimanja Vozuće. Za sebe tvrdi da nije znao obaviti namaz do 1992. godine.BH Dani Dženana Karup: ORGANIZACIJA AKTIVNE ISLAMSKE OMLADINE, BORCI ZA EKSTERITORIJALNI TALIBANSKI DISTRIKT U ZENICI I ALIPASINOM POLJU: KUR’AN JE NAS USTAV '' 30. ožujka 1998., br. 72. (pristupljeno 1. veljače 2020.) AIO nije ostao samo na retorici.
U Sarajevu je istu adresu s uredom AIO dijelio al-Furqan, organizacija koju su 1997. osnovali mladi bošnjački radikali i koju je djelimice financirao al-Haramayn. Financijski kanali bili su opskurni.Google Knjige John R. Schindler: Unholy Terror - Bosnia, Al-Qa'ida, and the Rise of Global Jihad, Zenith Press, 2007, St. Paul, USA, str. 259
Šokirali su Sarajevo 1998. izgredom izazvanim na osmoožujskoj tribini "Žena, religija i društvo", najavivši tad "slobodu bosanske šene poput one kakvu imaju Afganistanke".
U medijima su ih dovodili u svezu s poslijeratnim ubojstvima Hrvata po središnjoj Bosni, uključujući i atentatom na doministra unutarnjih poslova Jozu Leutara 1999. godine. Na sudovima se to nije odrazilo. Pripadnik AIO-a Muamer Topalović pobio je hrvatsku obitelj Anđelić u Kostajnici kod Konjica na Badnju večer 2002., no to je procesuirano kao čin pojedinca, a ne skupine. Ali, bh. i inozemne sigurnosne službe pokazale su zanimanje za AIO. Bh. SIPA je tvrdila da je AIO prestao djelovati.
2000. godine AIO je preselio glavni ured iz Zenice u Sarajevo, a umjesto Adnana Peze došao je mladi radikal sličnih gledišta Almir Fočo. To ih je dovelo bliže novcu saudijskih gospodara. Vrijeme su provodili u džamiji kralja Fahda, saudijski financirane ispostave u radničkoj četvrti Alipašinom Polju. U Sarajevu su ju smatrali po radikalizmu, a za AIO je bila idealna baza za operacije.
2001. godine sigurnosna situacija u BiH nije bila pod kontrolom, zbog čega su zatvorili svoje urede američko i britansko veleposlanstvo u BiH, te USAID-a i Britanski savjet. Zbog toga se 17. listopada 2001. tročlano predsjedništvo BiH sastalo s visokim predstavnikom, a u dan poslije s voditeljem UN-ove misije u BiH Jacques Paulom Kleinom. Američki predstavnici su bh. dužnosnicima predočili dokaze. Upozoreni na djelatnost Aktivne islamske omladine koja je autor plakata kojim se poziva na prosvjede u svim većim bosanskohercegovačkim gradovima zbog američko-britanske vojne akcije u Afganistanu. Prosvjedi su trebali biti 19. listopada 2001. i na njima bi se osudila vojna akcija u Afganistanu. Sadržaj plakata bio je znatno opasniji. Aktivna islamska omladina pozvala je na sveti rat protiv Amerike, a tekst poziva pratila je slika Osame bin Ladena, džamija i New York u plamenu. Plakate su polijepili po srednjoj Bosni, gdje je i bilo sjedište AIO. Policija ih je uklanjala i nije odobrila održavanje tih skupova. U to vrijeme neslužbeni izvori u BiH institucijama dojavili su medijma da je predsjedavajući Predsjedništva BiH Jozo Križanović dobio dva prijeteća pisma, od kojih je jedno poslano iz Berlina, potpisala ga je islamistička teroristička organizacije al-Qa'ida i u njemu se prijeti s više terorističkih akcija, među kojima i terorističkom akcijom na željezničkoj pruzi Sarajevo - Ploče, tj. napadom željezničkom kompozicijom na Mostar, SFOR-ovu bazu u južnom dijelu grada, a akcija bi krenula otimanjem teretnog vozila kod stare željezničke stanice u Divi Grabovici gdje je "smješten veći broj terorista".HSP1861 G.K.: BiH Nakon zatvaranja veleposlanstava SAD-a i Velike Britanije te USAID-a i Britanskog savjeta: Islamska omladina poziva na prosvjede, Križanoviću prijetnja s potpisom al-Qa'ide, Jutarnji list, 19. listopada 2001. (pristupljeno 1. veljače 2020.)
Pripadnik AIO-a Muamer Topalović pobio je 2002. hrvatsku obitelj Anđelić u Kostajnici kod Konjica na Badnju večer 2002., no to je procesuirano kao čin pojedinca, a ne skupine. Krivnju je priznao. Topalović je iz Oteležana kod Konjica, član AIO i i konjičkog ureda humanitarne organizacije "Džemijer el Furkan" koja ima sjedište u Sarajevu i financira ju Visoki Saudijski Komitet, a u Konjicu je radila poduku djece u učenju Kurana, te prodavala vjerske knjige.(boš.) Klix Onasa: Muamer Topalović priznao da je ubio Anđeliće 27. prosinca 2002. (pristupljeno 1. veljače 2020.) Topalović je osuđen na 35 godina zatvora.Bljesak.info Sa. M.: Obitelj Anđelić iz Konjica još uvijek traži pravdu na sudu 23. veljače 2017. (pristupljeno 1. veljače 2020.)Glas Srpske Ž. D.: Anđelići pred vratima pravde 23. veljače 2017. (pristupljeno 1. veljače 2020.)
Osnivači i službeno glasilo NVO Aktivna islamska organizacija 2004. godine zabranjeni su u BiH zbog povezanosti s terorističkim napadom 11. rujna u SAD. Aktivna islamska omladina je zabranjena jer ju je američki State Department označio kao terorističku organizaciju.
AIO je nastavio djelovati kroz druge još radikalnije organizacije, prema NATO-ovim izvješćima iz 2005. godine. To su organizacije Aaktiv i Interaktiv, koje su preuzele islamske omladinske centre, dotad pod okriljem AIO-a. Novinar Esad Hećimović pisao je o njihovu djelovanju i vezama s međunarodnim teroristima, kao i o djelovanju drugih radikalnih islamskih skupina u BiH. Ne zna se poduzimaju li sigurnosne službe i pravosuđe mjere prema organizacijama iza kojih se skriva AIO.
Tužiteljstvo BiH, niti bilo koja druga institucija u BiH nisu reagirali 2018. nakon što su u javnost dospjeli dokumenti kojim je nedvojbeno potvrđeno da su glavni urednik, direktor i osnivači radikalnog ekstremističkog islamističkog provehabijskog portala i časopisa Saff bili pripadnici zloglasnog odreda El Mudžahid. Ezher Beganović, Nasuf Bušatlić, Nedim Haračić i Adnan Pezo. Izvješće Ministarstvu obrane RBiH od 8. svibnja 1995. koje je podnio Sakib Mahmuljin, ratni zapovjednik Trećeg korpusa Armije RBiH pod oznakom "povjerljivo, vojna tajna", sadrži sve domaće i strane pripadnike odreda "El mudžahedin". Brane vehabizam, a za "negativnu propagandu" protiv vehabizma krive Homeinija i iranske uleme, dok za šijite, Irance kažu da su odstupili od izvornog islama i pretvorili se u sektu.
Dževad Galijašević, stručnjak za sigurnost i terorizam, izjavio je da glasilo Saff iznosi stavove mudžahedina i njega vode oficira Odreda El Mudžahedin. Beganović je bio sigurnjak, Bušatlić emir Odreda. Beganović i Bušatlić bili su u zapovjedništvu odreda El Mudžahid, dok su Pezo i Haračić bili vojnici, svi od `93. do kraja rata. Sveza je ne samo sa zločinima mudžahedinima nego i ubojstvima povratnika, a veza s napadom 11. rujna bila je dovoljan povod da pravosudne i policijske institucije povedu istragu protiv ovih osoba. Beganović je 1998. dovođen u vezu s ubojstvom policajca Ante Veljana u Travniku, a američki mediji i u vezu s terorističkim napadima u Parizu i Bruxellesu. Zbog toga je bio saslušavan i u pritvoru, i na koncu oslobođen, a SAF nije trpio posljedice. RTRS je prenio da uživa jaku podršku određenih bošnjačkih struktura prvenstveno u SDA, zbog čega nije procesuiran, a SAF nikad nije trpio posljedice. Iznesena je teza da je pokrovitelj Bušatliću i Beganoviću Šefik Džaferović.