Ecliptinae Less. podtribus je biljaka iz porodice glavočika (Asteraceae), potporodice Asteroideae i tribusa Heliantheae. Predstavnici su pretežno rasprostranjeni u tropskim i suptropskim područjima, s najvećom raznolikošću u Amerikama. Iz Amerike su se pojedine razvojne grane tijekom evolucije proširile u Afriku, Aziju i Oceaniju.
Opis Podtribus obuhvaća jednogodišnje i višegodišnje zeljaste biljke,polugrmove i grmove, a u pojedinim rodovima i manje drvenaste biljke. Listovi su često nasuprotni, rjeđe naizmjenični, jednostavni ili različito urezani. Za podtribus su osobito značajne plojke s tri izražene glavne žile koje polaze pri osnovi ili blizu nje.
Cvjetovi su skupljeni u glavice koje su najčešće zrakaste, a rjeđe diskoidne. Ovoj je obično zvonast, građen od više redova ovojnih listića. Cvjetište je najčešće prekriveno pljevicama koje pridržavaju pojedine cvjetove. Rubni cvjetovi često su ženski i plodni, dok su cvjetovi diska većinom dvospolni. Krunice su najčešće žute, ali u pojedinim rodovima mogu biti bijele ili drugih boja.
Antere su u mnogih predstavnika tamne do gotovo crne. Plodovi su roške, često spljoštene, katkad krilate. Papus je najčešće prisutan i može biti građen od osati, čekinja ili ljuskica, a u nekih je rodova reduciran.
Molekularno-morfološka analiza iz 2024. kao zajedničke izvedene značajke Ecliptinae rekonstruirala je listove s tri glavne žile, ženske rubne cvjetove i roške s papusom. Molecular Phylogenetics and Historical Biogeography of Subtribe Ecliptinae (Asteraceae, Heliantheae), pristupljeno 22. rujna 2026.
Sistematika i povijest Ime Ecliptinae ustanovio je Christian Friedrich Lessing 1831. godine u časopisu Linnaea. Tipski rod je Eclipta L. Opseg podtribusa znatno se mijenjao tijekom povijesti. H. Robinson je 1981. Ecliptinae shvaćao vrlo široko, uključujući mnoge rodove koji su u drugim sustavima svrstavani u Engelmanniinae, Verbesininae i Zinniinae. Molekularna analiza Panera, Jansena i Clevinger iz 1999. pokazala je da je tako široko shvaćena Ecliptinae polifiletska te je izdvojila užu, monofiletsku Ecliptinae sensu stricto oko roda Eclipta.BHL, pristupljeno 22. rujna 2026.
Novija molekularna analiza iz 2024. potvrdila je monofiliju Ecliptinae i unutar nje izdvojila pet neformalnih razvojnih grana, nazvanih kladusi Monactis, Oblivia, Blainvillea, Wedelia i Melanthera. Kladus Monactis sestrinska je grana svim ostalim Ecliptinae. Granice pojedinih rodova još nisu potpuno riješene; osobito su problematični veliki rodovi Wedelia i Melanthera, za koje molekularni podaci pokazuju da u sadašnjem opsegu nisu potpuno monofiletski.Phylogenetic relationships of subtribe Ecliptinae (Asteraceae: Heliantheae) based on chloroplast DNA restriction site data , pristupljeno 22. rujna 2026.
Rasprostranjenost i evolucija Ecliptinae su uglavnom pantropski podtribus, s glavnim središtem raznolikosti u Neotropima. Prirodno su zastupljene u Sjevernoj i Južnoj Americi, Africi, Aziji i Oceaniji, dok u Europi nemaju prirodno središte raznolikosti.
Prema biogeografskoj analizi iz 2024., posljednji zajednički predak podtribusa živio je prije približno 8,2 milijuna godina, tijekom kasnog miocena, u suhim i vlažnim šumama Sjeverne i Južne Amerike. Glavne razvojne grane zatim su se razgranavale do pleistocena. Tijekom te povijesti više je puta dolazilo do širenja iz Amerike prema Africi, Aziji i Oceaniji te do prijelaza između suhih šuma, kišnih šuma, savana i planinskih travnjaka.
Rodovi
Izvori
Kategorija:Podtribusi Heliantheae