Laponska sova (latinski: Strix nebulosa) vrsta je ptice koja pripada redu sovke (Strigiformes) i porodici sova (Strigidae). Za razliku od šumske sove iz istoga roda, pripada velikima sovama, tijelo je dužine od 61 do 84 centimetara i raspon krila oko 140 centimetara u prosjeku. Ova zbijena sova sivog perja ima krupne oči s žutima bjeloočnicama i nema ušne ćube. Ima karakteristično lice, koje se sastoji od šest ili više sivih ili smeđih koncentričnih krugova na bijeloj pozadini. Zbog veličine i boje poznata je i kao velika siva sova.
Ova sova živi na sjevernoj polutci. U Euroaziji nastanjuje područja od sjeverne Skandinavije, sjeverne Rusije i sjevernoga Sibira južno do središnje Rusije, sjeverne Mongolije, sjeverne Mandžurije, Priamurja i Sahalina, dok je u Sjevernoj Americi prisutna u većem dijelu Kanade i sjevernima dijelovima Sjedinjenih Američkih Država.
Postoje dvije podvrste laponske sove – sjevernoamerička i euroazijska. Sjevernoamerička podvrsta neznatno je veća, tamnije boje i sive pruge na gornjim dijelovima tijela su joj manje izražene, a svijetli dijelovi krila su joj značajnije sivo išarani. Nacionalna je ptica države Manitoba (Kanada).
Laponska sova je i stanarica i selica, a glavni pokretač migracije je svakako plijen – ako ga ima u izobilju, laponska sova će najvjerojatnije zimu provesti u svojemu arealu gniježđenja, međutim, ako plijena nema dovoljno, izvjesno je da će se kretati k drugim područjima u potrazi za plijenom. Uglavnom lovi noću, a s obzirom na dobro razvijen sluh, laponska sova može uhvatiti plijen služeći se isključivo sluhom, što joj omogućava neometani lovi na male sisavce čak i tijekom zime, kada se oni nalaze ispod sniježnoga pokrivača. Glavni dio ishrane čine voluharice (Microtus) i džepni goferi (Thomomys).
Kada je riječ o oglašavanju, teritorijalni doziv ispuštaju jedinke oba spola i on predstavlja skupinu niskih, jednako razmaknutih „huu”-ova, s time da je oglašavanje mužjaka dublje. Ne nalazi se na IUCN-ovome crvenome popisu i procijenjene su kao „najmanja briga” jer je široko rasprostranjena.BirdLife International 2009. „Strix nebulosa (Great Grey Owl)” (engleski). In: IUCN 2010. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2010.2., pristzupljeno 17. siječnja 2029.
Razmnožavanje počinje udvaranjem i spajanjem parova, a jaja polažu od ožujka do svibnja. Ženka nakon parenja polaže obično tri bijela, ovalna ili eliptična jaja. Inkubacija u prosjeku traje 30 dana, a tijekom toga razdoblja ženka napušta gnijezdo samo na kratko kako bi izvršila nuždu i izbacila pelet. Nakon izleganja, mladunci su teški oko 35 grama i obloženi su paperjem. S mjesec dana starosti, mladi već polako izlaze iz gnijezda, kako bi tjedan-dva nakon toga već bili sposobni za let.
Opis Laponska sova jedna je od najvećih vrsta sova na svijetu. U usporedbi sa sovom ušarom ima neznatno duže tijelo, ali manji raspon krila. U prosjeku duga je 61 – 84 centimetara i teška je od 790 do 1.454 grama, s time da je, kao i kod ostalih sova, mužjak manji od ženke, pa je tako prosječna težina mužjaka 700 – 1.175 grama, dok ženka u prosjeku teži 925 – 1.700 grama.Duncan, J. R. (1992). „Influence of prey abundance and snow cover on Great Gray Owl breeding dispersal”. Winnipeg: Univ. of Manitoba. Ima velik raspon krila, do 152 centimetra, kod ženki u prosjeku 142 centimetra, a kod mužjaka 140 centimetara, a krila su duga 37 – 43 centimetra kod mužjaka, odnosno 39 – 45,5 centimetara kod ženke.Johnsgard, P. A. (1988). North American owls: biology and natural history. Washington, D.C.: Smithsonian Institution Press.
Perje je u većinom sivo, s finim kombinacijama bijelih, sivih i smeđih pruga. Gornji dijelovi tijela nepravilno su išarani tamnim i svjetlim bojama, a donji dijelovi su prošarani debelim prugama. Veliki kružni facijalni disk, uz pomoć finih pruga čini da glava izgleda kao da se sastoji od šest ili više sivih ili smeđih koncentričnih krugova na bijeloj pozadini. Također, ove facijalne šare čine sovin izgled „iznenađenim” ili „kao da se mršti”,Cramp, S. (1985). Handbook of the birds of Europe, the Middle East and North Africa. 4. terns to woodpeckers. New York: Oxford Univ. Press. dok neki to opisuju i kao „zastrašujući izgled”.Voous, K. H. (1988). Owls of the Northern Hemisphere. Cambridge, MA: MIT Press. Kljun je žute ili boje bjelokosti, s crnom šarom na perju ispod. Ima istaknute bijele šare između očiju i gornjega dijela kljuna, a oči su joj žute i velike, iako izgledaju male zbog velike glave i facijalnog diska.
Noge su jako operjale i teško se mogu zapaziti.Deane P. Lewis. „Great Gray Owl - Strix nebulosa” (engleski). OwlPages.com Pristupljeno 17. siječnja 2020. Nožni prsti su narandžasto-žuti, a kandže svetlosive u osnovi, prelazeći u crnu boju na vrhu. Rep je dug, klinastoga oblika, išaran sivom i smeđom bojom. Zbog veličine i boje poznata je i kao velika siva sova (engleski: Great Gray Owl).Bull, E. L.; Duncan, J. R. (1993). Poole, A. F.; Gill, F. B., ur. „Great Gray Owl (Strix nebulosa)”. The Birds of North America. Ithaca, NY, USA: Cornell Lab of Ornithology. doi:10.2173/bna.41.
Slične vrste Iako slična prugastoj sovi (Strix varia), od nje se razlikuje po tome što je mnogo veća, ima svjetle žute oči, neprošarane grudi, upadljive bijele šare na vratu i izraženije koncentrične prstenove na facijalnom disku.Godfrey, W. E. (1986). The birds of Canada. Ottawa: National Museums of Canada.
Sistematika Postoje dve podvrste laponske sove:König, C.; Weick, F.; Becking, J.-H. (2008). Owls of the World (2nd izd.). A&C Black Publishers Ltd., London, UK. .
Strix nebulosa nebulosa (Forster, 1772.) – živi na području Sjeverne Amerike. Strix nebulosa lapponica (Thunberg, 1798.) – nastanjuje Europu i Aziju.„Strix nebulosa (Great Grey Owl) - Avibase”. avibase.bsc-eoc.org. Pristupljeno 17. siječnja 2020. Sjevernoamerička podvrsta je tamnije obojena, sive pruge na gornjim dijelovima tijela su joj manje izražene, a svijetli delovi krila su joj značajnije sivo išarani. Sjevernoamerička laponska sova ima precizno i izraženo išarane donje dijelove tijela umjesto uzdužnih šara kod euroazijske podvrste, tamnomramorno obojena odozgo i ima manje istaknuto bijelo perje između očiju i gornjega dijela kljuna. Nominalna, sjevernoamerička podvrsta je oko 4% veća od euroazijske u težini i dužini krila, a jaja su joj za 10% veća.
Kada je riječ o srodnim vrstama, DNK analize su pokazale da su laponskoj sovi srodne šarena sova (Strix virgata), koja živi u otvorenim šumama od Meksika do sjeveroistočne Argentine, i prugasta sova (Strix varia), koja nastanjuje istočne dijelove Sjeverne Amerike.
Rasprostranjenost i stanište Vrsta je prisutna u Bjelorusiji, Kazahstanu, Kanadi, NR Kini, Litvi, Mongoliji, Norveškoj, Rusiji, Sjedinjenim Američkim Državama, Ukrajini, Finskoj i Švedskoj. Vrsta je povremeno prisutna, ili je migratorna vrsta u Njemačkoj i Poljskoj.
Amerika Laponska sova je holarktička vrsta i nejednako je rasprostranjena i varijabilna u svojem arealu rasprostranjenja. U Kanadi nastanjuje područja sve do granice drveća u sjevernome Yukonu, sjeverozapadnome i središnjem Mackenzieju (rijeka Lockhart, Veliko ropsko jezero), sjevernome Saskatchewanu, Manitobi (The Pas) i sjevernome Ontariju (rijeka Severn, Moose Factory), južno preko južnog Yukona i unutrašnjosti Britanske Kolumbije, sjeverne i središnje Alberte, Manitobe (jezero Dauphin, South Junction) i centralnog Ontarija. Vjerojatno nastanjuje i Quebec, ali su neophodne podrobnije studije i terenska istraživanja kako bi se to potvrdilo, a i preispitao cijeli kanadski dio areala.
U Sjedinjenim Američkim Državama prisutna je u središnjoj i južnoj Aljaski, u središnjem i južnom Washingtonu, sjevernome Idahu, zapadnoj Montani (Bitterroot i sjevernom dijelu Stjenjaka) južno preko Kaskadskoga gorja i Sierra Nevade do istočne i središnje Kalifornije, zapadne i središnje Nevade i sjeverozapadnoga Wyominga (Nacionalni park Yellowstone i Absaroka).
Južne populacije u zapadnim dijelovima Sjedinjenih Američkih Država su relativne stanarice i cijelu godinu provode u svojem arealu gniježđenja, dok su kanadske populacije nestabilnije i imaju sklonost zimskoj migraciji.
Areal zimovanja sličan je arealu gniježđenja, osim što pojedine jedinke imaju sklonost tijekom zime neredovno lutati u potrazi za plijenom, najdalje do Pennsylvanije i Long Islanda, New Yorka.Nero, R. W. (1969). „The status of the Great Gray Owl in Manitoba, with special reference to the 1968-69 influx”. Blue Jay. 27: 191-209.Brunton, D. E.; Jr. Pittaway, R. (1971). „Observations of the Great Gray Owl on winter range”. Can. Field-Nat. 85: 315-322.
Euroazija U Euroaziji, laponska sova nastanjuje područja od sjeverne Skandinavije, sjeverne Rusije i sjevernog Sibira južno do središnje Rusije, sjeverne Mongolije, sjeverne Mandžurije, Priamurja i Sahalina. Slično Sjevernoj Americi, gdje se areal spušta k jugu duž planinskih vijenaca na zapadu Sjeverne Amerike, i u Središnjoj Aziji areal se proširuje duž srednjoazijskih planina, gdje laponska sova nastanjuje četinjačke šume Salairskoga gorja i Kuzneckij Alataua u sjevernima Altajskima planinama, kao i četinjačke šume Hentijskih planina u sjeveroistočnoj Mongoliji.
Migracija Laponska sova može biti i stanarica i selica – u pojedinim delovima svog areala je stabilna, dok u drugima može biti veoma migratorna tijekom iruptivnih godina, a glavni pokretač migracije svakako je plijen – ako ga ima u izobilju, laponska sova će najvjerojatnije zimu provesti u svojem arealu gniježđenja, međutim, ako plijena nema dovoljno, izvjesno je da će se kretati k drugim područjima u potrazi za plijenom.Nero, Robert W. (1980). The Great Gray Owl: Phantom of the Northern Forest. Washington, D.C.: Smithsonian Inst. Press.Mikkola, M. (1983). The owls of Europe. Vermillion, SD: Buteo Books.Marti, C. D. (1986). „The owls of Utah”. Utah Birds. 2 (4): 81-94.Master, L. L. (1979). „Some observations on great gray owls and their prey in Michigan”. The Jack-Pine Warbler. 57 (4): 215-217.Volland, L. A. (1974). „Relation of pocket gophers to plant communities in the pine region of central Oregon”. Wildlife and forest management in the Pacific Northwest: Proceedings of a symposium. OR: Oregon State University, School of Forestry, Forest Research Laboratory: 149-166. osim toga, manja kretanja mogu izazvati i nepovoljne vremenske uvjete, pa je tako zabilježeno da se populacije koje žive na većima nadmorskima visinama tijekom zime spuštaju u niža područja, gdje snježni pokrivač nije toliko debeo.Franklin, A. B. (1987). Breeding biology of the Great Gray Owl in southeastern Idaho and northwestern Wyoming. Arcata, CA: Humboldt State Univ.Franklin, A. B. (1988). „Breeding biology of the great gray owl in southeastern Idaho and northwestern Montana”. The Condor. 90 (3): 689-696. U Sjedinjenim Amerikim Državama ova potonja kretanja su uglavnom kratka i populacije prelaze od 5 do 45 kilometara,Bull, E. L.; Henjum, M. G.; Rohweder, R. S. (1988). „Home range and dispersal of Great Gray Owls in northeastern Oregon”. J. Raptor Res. 22: 101-106. dok u Kanadi i Aljaski jedinke mogu prijeći i do 700 kilometara. U Skandinaviji se tijekom zime povremeno seli u južne dijelove areala gniježđenja. U Euroaziji laponska se sova, u zavisnosti od prisustva plijena, kreće kako južno, tako i sjeverno kroz svoj areal gniježđenja u hladnim sibirskim tajgama.