Pravilo Jakubinski-Meyer, također poznato kao zakon Jakubinskoga i Meyera je pravilo glasovnih promjena koje je djelovalo unutar čakavskog dijalekta hrvatskoga jezika u 12. i 13. st. Pravilo je dobilo ime po Lavu Jakubinskom koji ga je otkrio 1925.Jakubinskij, Lav. 1925. Die Vertretung des urslav. ě im Čakavischen. Zeitschrift für slavische Philologie 1, str. 381–396 i Karlu H. Meyeru koji je nadopunio pravilo 1926.Meyer, K.H. 1926. Beiträge zum Čakavischen. Archiv für slavische Philologie 40, str. 222–265
Pravilo Jakubinski-Meyer objašnjava "mješoviti" ostvaraj slavenskog jata u čakavskim ikavsko ekavskim dijalektima:Brozović, Dalibot. 1988. Čakavsko narječje, u separatu Jezik srpskohrvatski / hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski, JLZ Miroslav Krleža: Zagreb.
ispred dentalnih suglasnika (t, d, s, z, l, r, n) ako iza njih slijede stražnji samoglasnici (a, o, u) ili ako su na kraju riječi, jat prelazi u e (leto, koleno, mera) u svim drugim slučajevima, jet prelazi u i (dica, vrime, rika, brig).
Ovo pravilo također vrijedi za kajkavske ikavske govore Duge Rese, Ogulina, Karlovca i Žumberka.Mihaljević, Milan. 2002. Slavenska poredbena gramatika, 1. dio, Uvod i fonologija, Zagreb: Školska knjiga, 2002.
Izvori
Kategorija:Čakavsko narječje Kategorija:Kajkavsko narječje Kategorija:Povijest hrvatskoga jezika Kategorija:Dijalektologija