Pilostyles rod je potpuno parazitskih, aklorofilnih kritosjemenjača iz porodice Apodanthaceae. Jean Baptiste Antoine Guillemin ustanovio ga je 1834. u Annales des Sciences Naturelles, Botanique, sér. 2, 2: 21. Kew danas prihvaća 11 vrsta, rasprostranjenih u tropskim i suptropskim dijelovima Amerike, kontinentalnoj Africi, od Turske preko Iraka do Irana te u jugozapadnoj Australiji. Sve su vrste endoparaziti stabljika biljaka iz porodice Fabaceae.
Tipska vrsta: Pilostyles berteroi Guill. Guillemin je rod 1834. ustanovio upravo na temelju čileanske biljke koju je prikupio Carlo Bertero. U dijelu starije literature tipska se vrsta pojavljuje kao P. berterii, dok Kew i suvremena revizija prihvaćaju oblik P. berteroi.Flora of Australia, pristupljeno 30. kolovoza 2026. Etimologija Ime roda izvedeno je od grčkog pileus, „kapa”, i stylos, „stupac”, prema karakterističnom središnjem cvjetnom stupcu.
Opis Predstavnici roda su holoendoparaziti bez klorofila, pravog korijena, stabljike i listova. Njihovo je vegetativno tijelo svedeno na sustav tankih niti parenhimskih stanica, nalik gljivičnom miceliju, koji se razgranava unutar tkiva stabljike domaćina i povezuje s njegovim provodnim sustavom. Veći dio života parazit izvana nije vidljiv; njegovu prisutnost otkrivaju tek cvjetovi i poslije plodovi koji probijaju koru domaćina.The systematics of the worldwide endoparasite family Apodanthaceae (Cucurbitales), with a key, a map, and color photos of most species, pristupljeno 30. kolovoza 2026.
Cvjetovi su sitni, uglavnom kraći od 5 mm, pojedinačni i sjedeći, a izbijaju iz malenih udubljenja na površini zaražene stabljike. Oko reproduktivnih organa nalazi se nekoliko pršljenova slobodnih, trajnih, tepaloidnih ljusaka; njihov broj, boja i raspored razlikuju se među vrstama. U muškim cvjetovima peludne vrećice raspoređene su u jednom ili više prstenova oko mesnatoga središnjeg stupca. Ženski cvjetovi imaju jednopretinastu plodnicu s brojnim sjemenim zametcima i prstenastu njušku. Plod je mala mesnata boba s brojnim vrlo sitnim sjemenkama.
Većina proučavanih vrsta ima jednospolne cvjetove i mogu biti jednodomne ili dvodomne. Rod ipak pokazuje zanimljive iznimke: P. boyacensis potvrđeno je jednodomna, dok P. maya ima dvospolne, kleistogamne cvjetove, što je pri opisu 2020. bilo prvi takav poznati slučaj u cijeloj porodici. Pilostyles boyacensis, a new species of Apodanthaceae (Cucurbitales) from Colombia], pristupljeno 30. kolovoza 2026.
Parazitizam i domaćini Za razliku od roda Apodanthes, koji napada uglavnom Salicaceae, Pilostyles je specijaliziran za Fabaceae. Među domaćinima su vrste rodova Adesmia, Astragalus, Bauhinia, Brachystegia, Dalea, Daviesia, Gastrolobium, Jacksonia, Julbernardia, Mimosa, Onobrychis i Psorothamnus. Pojedine vrste Pilostylesa mogu biti izrazito specifične prema jednoj evolucijskoj skupini domaćina.
Ta specijalizacija jedan je od korisnih znakova pri razlikovanju vrsta. Primjerice, geografski odvojene linije roda često su povezane i s različitim skupinama mahunarki domaćina, pa se smatra da je evolucija odnosa parazit–domaćin sudjelovala u raznolikosti roda.
Rasprostranjenost Rod ima neobično rastrgan areal. Predstavnici rastu od jugozapada SAD-a i Meksika preko Srednje Amerike i Kariba do velikog dijela Južne Amerike; druga skupina nalazi se u tropskoj i južnoj Africi, jedna linija doseže Tursku, Irak i Iran, a tri vrste nastanjuju jugozapadnu Australiju.
Zanimljivo je da taj golemi areal ne prati jedan tip staništa: vrste roda mogu živjeti u vlažnim tropskim šumama, suhim šikarama, pustinjskim i polupustinjskim područjima te visokim andskim dolinama. Njihova ekologija ponajprije ovisi o prisutnosti odgovarajućega domaćina.
Sistematika i povijest Guillemin je rod opisao 1834. na osnovi čileanske P. berteroi. Zbog ekstremno reducirane građe Pilostyles je dugo bio svrstan u široko shvaćenu porodicu Rafflesiaceae, zajedno s nizom drugih međusobno nesrodnih parazitskih biljaka. Molekularna istraživanja pokazala su da takve Rafflesiaceae u starom smislu nisu prirodna skupina te je Pilostyles smješten zajedno s Apodanthes u Apodanthaceae.
Afričke vrste bile su jedno vrijeme izdvajane u Berlinianche. Harms je 1935. predložio Pilostyles sect. Berlinianche, a Vattimo-Gil ju je 1955. pokušala podići na rang roda. Međutim, ime nije valjano objavljeno, a molekularni podaci pokazali su da je afrička P. aethiopica ugniježđena među ostalim vrstama Pilostylesa. Stoga nema opravdanja za zaseban rod Berlinianche.
Velika revizija Bellot i Renner iz 2014. svela je velik broj starih imena na samo devet tada priznatih vrsta Pilostylesa. Iste godine poslije njihove revizije opisana je kolumbijska P. boyacensis, a 2020. meksička P. maya, pa Kew danas prihvaća 11 vrsta.
Što se višega položaja tiče, Kew još prikazuje Cucurbitales → Apodanthaceae → Pilostyles. Novija nuklearna filogenomika taj položaj ozbiljno dovodi u pitanje i približava Apodanthaceae Rafflesiaceae/Malpighiales.
Genom Potpuni gubitak fotosinteze prati i ekstremna redukcija plastidnoga genoma. Istraživanje P. aethiopica i P. hamiltonii pokazalo je da njihovi plastomi zadržavaju svega pet ili šest mogućih funkcionalnih gena, što ih svrstava među najreduciranije poznate plastidne genome kopnenih biljaka.The Plastomes of Two Species in the Endoparasite Genus Pilostyles (Apodanthaceae) Each Retain Just Five or Six Possibly Functional Genes, pristupljeno 30. kolovoza 2026.
Vrste Pilostyles aethiopica Welw. Pilostyles berteroi Guill. Pilostyles blanchetii (Gardner) R.Br. Pilostyles boyacensis F.González & Pabón-Mora Pilostyles coccoidea K.R.Thiele Pilostyles collina Dell Pilostyles hamiltonii C.A.Gardner Pilostyles haussknechtii Boiss. Pilostyles maya P.Ortega, Gonz.-Martínez & S.Vázquez Pilostyles mexicana (Brandegee) Rose Pilostyles thurberi A.Gray Sinonimi roda Kew navodi tri heterotipska sinonima:
Berlinianche (Harms) Vattimo-Gil in Taxon 4: 212 (1955), — ime nije valjano objavljeno Frostia Bertero ex Guill. in Ann. Sci. Nat., Bot., sér. 2, 2: 19 (1834) Sarna H.Karst. in Linnaea 28: 414 (1857) Izvori
Kategorija:Rodovi Apodanthaceae