Sveti Lino (Volterra, ? – Rim, 23. rujna oko 76.), drugi papa, nasljednik svetog Petra, od 67. do 76. godine.
Životopis
Rođen je u nepoznatom mjestu u Toskani, a umro je vjerojatno u Rimu. Prema drugim izvorima, Lino je podrijetlom iz mjesta Volterra u Toskani.Tomašević, Silvije: Pape kroz povijest, Adamić, Rijeka, 2003., , str. 67
Gotovo ništa nije poznato o Linovom životu. Stari spis, Apostolske konstitucije, spominje da je Lina za biskupa zaredio sveti Pavao, te da ga je Petar odredio za svoga nasljednika. U istom spisu kaže se da mu se majka zvala Klaudija (neki kasniji spisi držat će da mu je to bila sestra). Sv. Irenej Lionski (oko 135. – 202.) ističe da na ovog papu misli i pisac Druge poslanice Timoteju, kad na kraju toga pisma prenosi pozdrave koje šalju »Lino, Klaudija i sva braća« (2 Tim 4 21).
Proglasio je prvih 15 biskupa, uveo je predaju palija, organizirao unutarcrkveni svećenički raspored i uveo pravilo da žene smiju ulaziti u crkvu pokrivene glave, koje je trajalo sve do 1960-ih godina.Pape kroz povijest
Prema nekim izvorima (npr. Liber pontificalis) Lino je umro mučeničkom smrću. Ipak, oko toga se ne slažu svi povjesničari, jer u to doba nije bilo progona Crkve, a ubio ga je konzul Saturnin odrubivši mu glavu 23. rujna 76. godine. Prema predaji, pokopan je na Vatikanskom brežuljku, a postoji zapis iz 7. stoljeća o nalasku natpisa uz Konfesiju svetoga Petra na kojem se vidi i ime svetoga Lina pa je prema tome bio pokopan uz svetog Petra.
Spomendan ovoga sveca slavi se 23. rujna.
Izvori
Literatura
Matthews, Rupert, Pape, odgovori na sva pitanja, Mozaik knjiga, 2016.
Kategorija:Pape Kategorija:Talijanski sveci