Tatjana Gromača (Sisak, 17. srpnja 1971.) hrvatska je književnica. Dobitnica je nagrade Vladimir Nazor za najbolje prozno djelo. Knjige su joj prevedene na više stranih jezika.
Životopis Rođena je u Sisku. Osnovnu školu i gimnaziju završava u rodnom gradu. Diplomirala je komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Do 2008. piše za Feral Tribune, uglavnom reportaže, književne oglede i druge tekstove s kulturnog i humanističkog područja.Tatjana Gromača, Hrvatsko društvo pisaca, hrvatskodrustvopisaca.hr, Zagreb (pristupljeno 31. prosinca 2017.) Od 2009. piše za Novi list. Od 2000. živi u Puli.Tatjana Gromača, Crnac, mvinfo.hr, Moderna vremena, Zagreb (pristupljeno 31. prosinca 2017.) Bila je stipendistica Akademije umjetnosti u Berlinu 2001.
Književnost U književnosti se najprije javlja kao pjesnikinja. Zbirkom "Nešto nije u redu?" (2000.) pozicionira se kao pripadnica mlade generacije stvarnosnih pjesnika koja se u hrvatskoj književnosti formirala na prijelazu tisućljeća. Zbirka je prevedena na češki, slovenski i makedonski jezik, a izbor pjesama i na brojne druge jezike. Uvrštena je u vodeće antologije suvremenog hrvatskog pjesništva.
Prozi se okreće romanom “Crnac” (2004.), utemeljenom na odrastanju u Sisku i ratnom razdoblju u Zagrebu prve polovice 1990-ih. Po njemu je u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana Zajca u Rijeci 2009. postavljena nagrađivana predstava. “Bijele vrane: Priče iz Istre” (2005.) zbirka je reportaža prvotno objavljivanih u Feral Tribuneu. Reportaže naoko jednostavnog ishodišta bilježe bogat svijet istarske svakodnevnice, sačinjen od priča malih ljudi i malih događaja širom poluotoka. Knjiga je prevedena i na slovenski jezik. Roman “Božanska dječica” jedno je od najzapaženijih proznih ostvarenja domaće književnosti 2012. godine. Pisano ekonomičnim, sažetim stilom problematizira temu žene u društvu koje ne prihvaća one koje su drugačije.
Članica je Hrvatskog društva pisaca. Sudjeluje na predstavljanjima hrvatske književnosti u regiji i svijetu. Potpisnica je Deklaracije o zajedničkom jeziku, u kojoj se tvrdi da se u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori govore nacionalne standardne varijante zajedničkog policentričnog standardnog jezika.
Djela "Nešto nije u redu?", zbirka pjesama, 2000. "Bijele vrane: Priče iz Istre", zbirka reportaža, 2005. "Crnac", roman, 2004. "Last & Lost" (koautorica), prvotno objavljeno u Njemačkoj 2006. "Božanska dječica", roman, 2012. "Ushiti, zamjeranja, opčinjenosti", zbirka kratkih priča/eseja, 2014.Tijana Živko, Recenzija - Ushiti, zamjeranja, opčinjenosti: kratki prozni zapisi obojani autoričinim intimnim svijetom, ziher.hr, 25. veljače 2015. (pristupljeno 31. prosinca 2017.) "Bolest svijeta", roman, 2016. "Carstvo nemoći", roman, 2017.Tatjana Gromača, Carstvo nemoći, najboljeknjige.com (pristupljeno 31. prosinca 2017.)
Nagrade 2012. Nagrada Vladimir Nazor Ministarstva kulture za roman “Božanska dječica” 2012. Nagrada Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo godine, za roman “Božanska dječica”
Izvori
Vanjske poveznice Digitalizirana djela, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu Utjeha kaosa, Antologjia suvremenog hrvatskog pjesništva
Kategorija: Hrvatski književnici Kategorija:Potpisnici Deklaracije o zajedničkom jeziku