Aurantioideae (ponekad i Citroideae, sin. Spathelioideae) potporodica je porodice rutovki (Rutaceae), kojoj pripadaju agrumi (Citrus) i njihovi bliži srodnici. U starijoj literaturi za ovu su skupinu rabljena i imena Citroideae i Limonoideae, ali je Aurantioideae ispravno ime. Molekularna istraživanja više su puta potvrdila da potporodica čini prirodnu, monofiletsku skupinu, a u opsežnoj klasifikaciji rutovki iz 2021. bila je jedina od tradicionalno priznavanih potporodica čija je monofilija nedvojbeno potvrđena.Phylogenetic relationships of the Aurantioideae, pristupljeno 21. kolovoza 2026. Ime Ime dolazi po rodu Aurantiam što je sinonim za rod Citrus.
Opis Pripadnici potporodice većinom su grmovi i stabla, a rijetko drvenaste penjačice, kao u rodu Luvunga. U tkivima imaju brojne sekretorne uljne šupljine, zbog kojih listovi i plodovi pri oštećivanju često ispuštaju karakterističan aromatičan miris. Listovi su naizmjenični ili spiralno raspoređeni, jednostavni, jednolisni ili neparno perasti te su kod mnogih vrsta vazdazeleni. Cvjetovi su najčešće četvero- ili peteročlani, uglavnom bijeli i mirisni. Androecij je najčešće diplostemonan ili ima mnogo prašnika, dok se u rodu Glycosmis pojavljuju i cvjetovi s jednim krugom prašnika.A new subfamily classification of the Citrus family (Rutaceae) based on six nuclear and plastid markers, pristupljeno 21. kolovoza 2026.
Plodnica je sinkarpna, sastavljena od dva do mnogo plodnih listova, a u svakom pretincu nalazi se jedna do više sjemenih zametaka. Plod je mesnat, boba ili hesperidij, pri čemu pojedini rodovi imaju kožast ili drvenast perikarp. Za hesperidije je osobito karakterističan razvoj sokom ispunjenih mjehurića koji ispunjavaju pretince ploda. Novije filogenetske analize upućuju da se hesperidij evolucijski razvio iz obične bobe. Sjemenke su bez endosperma, a osnovni broj kromosoma iznosi x = 9.
Rasprostranjenost Aurantioideae su prirodno rasprostranjene u Africi, Aziji i Australaziji, a najveća raznolikost vezana je uz tropska i suptropska područja južne i jugoistočne Azije te zapadnog Pacifika. Prema tradicionalnoj obradi Swinglea i Reecea, većina tada priznatih rodova potječe iz monsunske regije koja se pruža od područja današnjeg Pakistana i Kine preko Malajskog arhipelaga do Nove Gvineje, Australije, Nove Kaledonije i zapadne Polinezije. Nekoliko rodova razvilo se u tropskoj Africi, dok je Clausena zastupljena i u Africi i u azijsko-australazijskom području.
Sistematika i povijest klasifikacije Klasifikacija Aurantioideae dugo je bila nestabilna. Engler (1931.) uključivao je rodove u jedno pleme, Aurantieae, podijeljeno na podplemena Hesperethusinae i Citrinae. Tanaka (1936.) otišao je u drugu krajnost i 28 rodova rasporedio u osam plemena — Micromeleae, Clauseneae, Aegleae, Lavangeae, Meropeae, Atalantieae, Microcitreae i Aurantieae — oslanjajući se na građu lista, trnove, broj prašnika, plodnih listova i sjemenih zametaka te osobine kore i pulpe ploda.
Najutjecajnija je postala klasifikacija Swinglea i Reecea (1967.), prema kojoj su 33 roda bila podijeljena u dva plemena: Clauseneae i Citreae. Clauseneae su obuhvaćale podplemena Clauseninae, Merrilliinae i Micromelinae, a Citreae podplemena Balsamocitrinae, Citrinae i Triphasiinae. Clauseneae su smatrane morfološki manje specijaliziranom skupinom, dok su Citreae uglavnom povezivane s pojavom pazušnih trnova, jednostavnijih listova i specijaliziranijih mesnatih plodova.
Molekularna istraživanja pokazala su, međutim, da takva podjela ne odgovara potpuno evolucijskoj povijesti skupine. Mortonova analiza iz 2009. snažno je potvrdila monofiliju cijelih Aurantioideae, ali ni Citreae ni Clauseneae, kao ni svih šest tradicionalnih podplemena, nisu ispali monofiletski. Zbog toga je zaključeno da plemenska i podplemenska klasifikacija zahtijeva temeljitu reviziju.
Appelhans i suradnici 2021. zadržali su Aurantioideae kao jednu od šest potporodica Rutaceae i u svojem tretmanu naveli 27 odnosno 28 rodova ako se Severinia prihvati kao zaseban rod, s približno 206 vrsta. Istodobno nisu predložili novu formalnu podjelu na plemena jer unutarnje grane filogenetskog stabla još nisu bile dovoljno dobro razriješene. Njihov tretman uključuje rodove Aegle, Aeglopsis, Afraegle, Atalantia, Balsamocitrus, Bergera, Burkillanthus, Citropsis, Citrus, Clausena, Feroniella, Glycosmis, Limnocitrus, Limonia, Luvunga, Merope, Merrillia, Micromelum, Monanthocitrus, Murraya, Naringi, Pamburus, Paramignya, Pleiospermium, Swinglea, Triphasia i Wenzelia, uz dvojbeni status Severinia.
Filogenomska analiza objavljena 2024. ponovno nalazi dvije velike linije, približno odgovarajuće Citreae i Clauseneae, ali premješta Murraya caloxylon i M. paniculata prema Citreae. Autori istodobno nalaze znatna neslaganja između nuklearnih i kloroplastnih stabala, pa unutarnja sistematika Aurantioideae'' još nije sasvim zaključena.Subfamily evolution analysis using nuclear and chloroplast data from the same reads, pristupljeno 20. kolovoza 2026. Rodovi
Izvori
Kategorija:Potporodice rutovki