Nathan Freudenthal Leopold, Jr. (Chicago, 19. studenog 1904. – Adjuntas, 29. studenog 1971.) i Richard Albert Loeb (Chicago, 11. lipnja 1905. – Jolliet, 28. siječnja 1936.), poznatiji kao Leopold i Loeb, bila su dvojica bogatih studenata Sveučilišta u Chicagu koji su 1924. godine ubili četrnaestogodišnjeg Roberta "Bobbyja" Franksa, za što su osuđeni na doživotni zatvor.Homicide in Chicago 1924 Leopold & Loeb pristupljeno 14. studenog 2017.
Motiv za ubojstvo maloga Franksa duo je pronašao u ideji počinjenja savršenog zločina. U trenutku hapšenja, Leopold i Loeb su za svog branitelja unajmili Clarencea Darrowa, jednog od najboljih američkih branitelja. Darrowljeva završna riječ na suđenju ušla je u povijest zbog kritike smrtne kazne i osvetničke pravde, u odnosu na rehabilitacijsku pravdu.
Leopold i Loeb bili su inspiracije za velik broj fiktivnih djela, među kojima je svakako najzvučnija drama Patricka Hamiltona Rope iz 1929. te istoimeni film Alfreda Hitchcocka iz 1948. godine s Jamesom Stewartom u glavnoj ulozi.
Rani životi
I Leopold i Loeb su bili izrazito inteligentni. Leopold je bio wunderkind koji je svoje prve riječi izgovorio sa samo četiri mjeseca, a navodno je imao kvocijent inteligencije od čak 210,The Biography Channel "Notorious Crime Profiles: Leopold and Loeb, Partners in Crime", prikupljeno 5.I. 2009. iako su ti rezultati teško usporedivi sa suvremenim sustavima mjerenja. Nakon što je završio koledž, Leopold je vrlo rano postao student prava na Sveučilištu u Chicagu. Za sebe je govorio kako tečno može govoriti čak 27 jezika,Crime Library - "Freedom" by Marilyn Bardsley. Crime Library — Courtroom Television Network, LLC. prikupljeno 11.IV. 2007. i bio je stručnjak za ornitologiju. Loeb je bio najmlađi diplomac Sveučilišta Michigan te je planirao upisati pravo nakon nekoliko postdiplomskih studija. Nakon jednog putovanja kroz Europu, Leopold se planirao prebaciti na Harvard.
Obitelji Leopold, Loeb i Franks živjele su u predgrađu Kenwood, nekih 10 km od centra Chicaga. Loebov otac, Albert, započeo je karijeru kao odvjetnik da bi postao potpredsjednik kompanije Sears and Roebuck. Osim vlasništva nad luksuznom vilom u Kenwoodu, dvije ulice od Leopoldovih, Loebovi su bili vlasnici i ljetnikovca Castle Farms u Charlevoixu.
Leopold i Loeb su se kao tinejdžeri upoznali na Sveučilištu u Chicagu. Leopold je pristao biti Loebov pomagač.Leopold and Loeb's Perfect Crime by Denise Noe . prikupljeno 4.XI. 2007. Duo je započeo sa sitnim krađama, ali je s vremenom pojačavao intenzitet kaznenih djela, koja su, u konačnici, kulminirala ubojstvom.
U vrijeme ubojstva, Leopold je imao 19, a Loeb 18 godina. Sebe su smatrali ničeanskim nadljudima koji mogu počiniti savršen zločin (u ovom slučaju otmica s ubojstvom).The Leopold and Loeb Trial:A Brief Account by Douglas O. Linder. 1997. prikupljeno 11.IV. 2007. Prije ubojstva, Leopold je napisao Loebu: "Nadčovjek je... na temelju nekih njemu pripadajućih kvaliteta, izuzet iz običnih zakona koji upravljaju ljudima. On nije odgovoran za bilo što što bi mogao učiniti."Simon Baatz, For the Thrill of It. New York: Harper, 2008.
Ubojstvo Roberta Franksa thumb|left|220px|Robert Franks (lijevo) s ocem Jacobom (desno) snimljen 1920. godine, četiri godine prije ubojstva. Leopold i Loeb su čak sedam mjeseci radili na planiranju ubojstva, uklanjanja trupla i preuzimanju otkupnine s minimalnim ili bez ikakvog rizika da ih se uhvati.Statement of Nathan F. Leopold Northwestern University prikupljeno 30.X. 2007. Svoj plan su započeli ostvarivati u srijedu, 21. svibnja 1924. godine. Nakon potrage, za žrtvu su konačno odabrali Roberta Franksa, sina čikaškog milijunaša Jacoba Franksa. Kasniji holivudski producent Armand Deutsch, koji je tada bio jedanaestogodišnjak, unuk Juliusa Rosenwalda, bogatog trgovca odjećom i tkaninom, kasnije je rekao kako je on bio jedna od potencijalnih žrtava Leopolda i Loeba. Ipak, na dan ubojstva, iz škole ga je pokupio obiteljski šofer jer je imao dogovoreni pregled kod zubara. Deutsch je umro 13. kolovoza 2005. u dobi od 92 godine.
Dok se Franks vraćao kući iz srednje škole Harvard (zatvorene 1962.) kroz čikaški Hyde Park, Leopold i Loeb su četrnaestogodišnjaka, koji je bio njihov susjed i Loebov drugi rođak, namamili na suvozačevo sjedalo unajmljenog automobila. S dječakom u automobilu, jedan od njih je vozio dok je drugi otišao na stražnje sjedalo naoružan dlijetlom. Nije poznato tko je zadao prvi udarac s oružjem.Statement of Richard Loeb Northwestern University preuzeto 30.X. 2007. U dječakova su usta ugurali čarapu kako bi bio tih i onda nastavili s napadom dok ga nisu ubili. Usprkos brojnim govorkanjima kako je Franks i seksualno zlostavljan, sudac je, na temelju dokaza, zaključio kako seksualnog zlostavljanja ipak nije bilo.Leopold, Loeb & The Crime of the Century, str. 265
Ubojice su prekrile tijelo i odvezli se do udaljenog jezera Wolf u mjestu Hammond, Indiana. Svukli su Franksa i odjeću mu ostavili pokraj ceste. Tada su tijelo polili klorovodičnom kiselinomCrime Library – Enter Clarence Darrow . preuzeto 26.III. 2008. kako bi otežali identifikaciju. Nakon toga su večerali hotdog, što su ga kupili na štandu. Nakon jela, sakrili su tijelo u odvodnu cijev u blizini Pennsylvanijske željeznice kraj 118. ulice, sjeverno od jezera Wolf.
Po povratku u Chicago, nazvali su Franksovu majku i rekli kako joj je sin otet. Pismo s otkupninom su poslali poštom na adresu Franksovih. Nakon toga su spalili dijelove vlastite odjeće koji su bili prekriveni krvlju. Također su pokušali ukloniti krv s unajmljenog automobila. Ostatak popodneva su proveli igrajući karte.
Prije nego što su Franksovi platili otkupninu, Tony Minke, poljski imigrant, otkrio je tijelo. Kada su Leopold i Loeb saznali da je tijelo otkriveno, uništili su pisaću mašinu kojom je napisano pismo i zapalili plahtu kojom je tijelo bilo prekriveno.
Ipak, dok je detektiv Hugh Patrick Byrne tražio dokaze, kraj trupla je pronašao naočale, koje su bile potpuno uobičajene uz izuzetak specifičnog mehanizma. U cijelom Chicagu, samo su tri osobe kupile takve naočale, a među njima je bio i Nathan Leopold.The Glasses: The Key Link to Leopold and Loeb UMKC Law. Preuzeto 11.IV. 2007.
Tijekom ispitivanja, Leopold je policiji rekao da je naočale izgubio tijekom promatranja ptica.Chicago Daily News, 2.VI. 1924 Loeb je policiji rekao da je Leopold bio s njim u noći ubojstva. Njih su dvojica rekli kako su, u Leopoldovom automobilu, pokupili dvije cure i ostavili ih kod igrališta za golf bez da su saznali njihova prezimena. Ipak, Leopoldov šofer je tog dana popravljao njegov automobil te je šoferova supruga potvrdila da je automobil tu noć bio u garaži. frame|Poruka Leopolda i Loeba kojom su tražili otkupninu od Franksovih. Tijekom ispitivanja, njihov alibi se raspao. Prvi je priznao Loeb, a onda i Leopold.Chicago Daily News, 10.IX. 1924, str.3 Iako je priznanje gotovo u cijelosti potvrdilo činjenice, obojica su se međusobno optužila za samo ubojstvo. Većina analitičara, ipak, tvrdi kako je Loeb zadao fatalni udarac Franksu. Ipak, nikada nije dokazano koji je od njih nosio oružje kojim je ubijen Franks. Psihijatrijski vještaci na suđenju, impresionirani Leopoldovom inteligencijom, složili su se kako je Loeb ubio Franksa. Ipak, dokazi iznešeni tijekom suđenja, kao i svjedočenje Carla Ulvigha (koji je vidio Loeba kako vozi, a Leopolda na stražnjem sjedalu, samo nekoliko minuta prije otmice), upućivali su na to da je Leopold ipak bio taj koji je ubio Franksa.Leopold, Loeb & The Crime of the Century - Hal Higdon, str. 319
Otkupnina nije bila njihov primarni motiv; ipak su njihove obitelji imale dovoljno novca da zadovolje sve njihove potrebe. Obojica su priznala kako je glavni motiv za ubojstvo bila zabava (thrill killing) kombinirana sa željom počinjenja savršenog zločina.
Suđenje thumb|left|220px|Clarence Darrow je vrhunac svoje karijere doživio upravo kao branitelj Leopolda i Loeba. Suđenje je bilo medijski spektakl. Proces je održan u zgradi Courthouse Placea te je bio jedan od prvih sudskih procesa nazvanih "Suđenjem stoljeća".JURIST - The Trial of Leopold and Loeb , Prof. Douglas Linder. Prikupljeno 1.XI. 2007. Loebova obitelj unajmila je tada šezdesetsedmogodišnjeg Clarencea Darrowa, poznatog oponenta smrtne kazne, da brani dvojicu mladića od uptužbi za ubojstvo i otmicu.Gilbert Geis and Leigh B. Bienen, Crimes of the Century (Boston, 1998). Dok su mediji špekulirali kako će Leopold i Loeb koristiti obranu neuračunljivošću, Darrow je svoje klijente savjetovao da priznaju krivnju i tako izbjegnu suđenje pred porotom, što bi, po njegovom mišljenju, zasigurno rezultiralo osuđujućom presudom, a vjerojatno i smrtnom kaznom. Predmet je na okružnom sudu u Illinoisu saslušao okružni sudac John R. Caverly.
Tijekom poludnevnog saslušanja posljednjega dana suđenja, Darrow je održao završnu riječ koja se smatra najboljom u njegovoj karijeri.-The Clarence Darrow Home Page, The Leopold and Loeb Trial Home Page , Prof. Douglas Linder. Preuzeto 7.III. 2012. U završnoj riječi izrekao je, između ostalog i ovo: "Ovaj stravičan zločin bio je sastavni dio njegova organizma i potekao je od nekog pretka... Može li se netko smatrati krivim što je ozbiljno shvatio Nietzscheovu filozofiju i svoj život krojio po njoj?... Sumnjam da je pravedno objesiti devetnaestogodišnjeg dječaka zbog filozofije koja mu je predavana na sveučilištu."John Thomas Scopes, World's greatest court trial. Cincinnati : National Book Co., 1925, str. 178-179, 182.
Na koncu, Darrow je uspio. Sudac je i Leopolda i Loeba osudio na doživotni zatvor zbog ubojstva i svakog na 99 godina zbog otmice. Pravni temelj za ovo bila je njihova dob, s obzirom na to da su i Leopold i Loeb, koji su imali manje od 21 godine, pravno maloljetni.
Zatvor i kasniji život thumb|right|200px|Zatvorske slike Leopolda i Loebathumb|Nathan Leopold u zatvoru, 1931. Iako su izvorno smješteni u zatvor Joilet, Leopold i Loeb su prebačeni u kaznionicu Stateville gdje su držali nastavu u zatvorskoj školi.Life & Death In Prison by Marilyn Bardsley. Crime Library — Courtroom Television Network, LLC. Preuzeto 11.IV. 2007.
Dana 28. siječnja 1936. godine, zatvorenik James E. Day napao je Loeba britvom tijekom tuširanja, nakon čega je ovaj preminuo. Day je kasnije rekao kako ga je Loeb pokušao seksualno napastvovati. Day je iz borbe izašao neozlijeđen, dok je Loeb zadobio više od 50 rana, uključujući brojne samoobrambene rane na rukama. Također, Loeb je imao ozljedu na stražnjoj strani vrata.Leopold, Loeb & The Crime of the Century - Hal Higdon, str. 295 Ipak, interno ispitivanje prihvatilo je Dayjevu verziju priče. Zatvorski službenici su, osramoćeni javnim senzacionaliziranjem navodne zatvorske dekadencije,Leopold, Loeb & The Crime of the Century, str. 301 prihvatili da je Day napao Loeba u samoobrani. Prema jednom naširoko citiranom izvještaju, novinar Ed Lahey ovako je napisao za Chicago Daily News: "Richard Loeb je, usprkos svojoj učenosti, svoju kaznu završio propozicijom."
Stvarni motiv za Loebovo ubojstvo bio je, pretpostavlja se, novac. I Leopold i Loeb su u zatvoru dobivali izdašne džeparce kojima su sebi i drugim zatvorenicima kupovali duhan i ostale potrepštine. Nakon što je upravitelj reducirao sve džeparce na tek nekoliko dolara mjesečno, Day, koji je bio u istoj ćeliji kao i Loeb, zahtijevao je istu količinu darova kao i ranije, što mu Loeb nije mogao priuštiti.Leopold, Loeb & The Crime of the Century - Hal Higdon, str. 292