mini|120px|desno|Grčko slovo "psi", uobičajena oznaka koja predstavlja psihologiju općenito Psihologija je društvena znanost koja se bavi moždanim procesima i njihovim izražavanjem u ponašanju. Psihologija nastoji sustavnim empirijskim istraživanjima steći znanje o uzrocima i načinu ponašanja pojedinca, te o tome na koji način ljudi doživljavaju svijet u kojem žive. Među psihičke procese ubrajamo osjete, percepciju, pažnju, pamćenje, mišljenje, emocije i motivaciju.Medical Definition of Psychology Pristupljeno 19. ožujka 2021.
Izraz "psihologija" je sastavnica koja potječe iz grčkog psiha = duh, duša, život, um, dah i logos = govor, riječ, promišljanje, rasuđivanje. U doslovnom smislu, riječ psihologija znači promišljanje ili rasuđivanje o duhu ili duši. Pojam se, kao takav, prvi put spominje tijekom šesnaestog stoljeća, u djelima Philipa MelanchthonaEtimologija riječi psihologija Pristupljeno 19. ožujka 2021. i u naslovu izgubljenog rada Marka Marulića - Psichiologia de ratione animae humanae.Classics in the History of Psychology Pristupljeno 19. ožujka 2021.
Povijesno, psihologija je bila disciplina filozofije, iz koje se izdvojila 1879. godine osnivanjem prvog psihologijskog laboratorija u Leipzigu, pod vodstvom Wilhelma Wundta. Ovo je bio prvi laboratorij na svijetu koji se bavio originalnim istraživanjima i eksperimentima iz polja psihologije, iako je William James još 1875. održavao demonstracije i teorijska predavanja o psihologiji na Harvardovom sveučilištu.The First Experimental Psychology Lab Pristupljeno 18. ožujka 2021.
Discipline
Pod jedinstvenim imenom psihologija možemo naći mnoštvo povezanih disciplina. Neke od njih su:What Are the Branches of Psychology? Pristupljeno 19. ožujka 2021.What is psychology and what does it involve Pristupljeno 19. ožujka 2021. eksperimentalna psihologija – proučavanje reakcija čovjeka, u kontroliranim uvjetima, na namjerno inducirane podražaje, bilo fizičke, ili socijalne psihometrija – bavi se metodologijom i statističkom osnovom mjerenja psihičkih osobina pojedinca i grupe, te izradom i validacijom psihologijskih testova i upitnika socijalna psihologija – proučava ponašanje ljudi u grupama, ali i odnos pojedinca i grupe klinička psihologija – bavi se dijagnostikom i terapijom patoloških oblika ponašanja psihologija rada – jedna od grana u multidisciplinarnom pristupu ergonomije, proučava odnos pojedinca prema radu, te nastoji pronaći načine što boljeg prilagođavanja rada čovjeku psihologija životinja – istražuje ponašanje životinja u laboratorijskim i prirodnim uvjetima života, te veze između ljudskog i životinjskog ponašanja psihologija sporta – opisuje socijalne i emocionalne uvjete s kojima se susreću sportaši (najčešće profesionalni) prilikom obavljanja svojih aktivnosti, te pomaže u optimizaciji istih biološka psihologija i neuropsihologija – grane multidisciplinarnog pristupa neuroznanosti koje istražuju organske osnove psihičkih procesa i ponašanja organizacijska psihologija – istražuje procese povezane sa psihičkim životom u organizacijama psihologija komunikacije – istraživanje utjecaja verbalne, paraverbalne i neverbalne komunikacije na ponašanje pojedinca i grupe forenzička psihologija – proučava ponašanje i motivaciju pojedinaca koji su u procesu krivičnog ili prekršajnog pravnog postupka vojna psihologija – bavi se specifičnim problemima vezanim uz ponašanje vojnika (npr. nošenje sa stresom u borbenoj situaciji, utjecaj zapovjedne strukture na pojedinca, itd.) kognitivna psihologija – proučava spoznajne i intelektualne funkcije i njihovu vezu s čovjekovim ponašanjem psihopovijest – znanost o psihološkim motivima povijesnih događanjaPhilip Pomper (1973.) Problems of a Naturalistic Psychohistory History and Theory, 12, 4, str. 367.-388. https://doi.org/10.2307/2504699 Pristupljeno 19. ožujka 2021. razvojna psihologija – opisuje utjecaj odrastanja (fizičkog i emocionalnog) i starenja na ponašanje dječja psihologija – grana razvojne i kliničke psihologije usmjerena na razdoblje od rođenja do kraja adolescencije, uz dodatni naglasak na dijagnostiku i tretman poteškoća u razvoju psihologija odgoja i obrazovanja – bavi se školskom problematikom i utjecajem odgojno-obrazovnog procesa na ponašanje učenika psihologija prodaje – jedna od grana u multidisciplinarnom pristupu marketinga, opisuje ponašanje i sklonosti ljudi prilikom kupnje i prodaje psihologija ličnosti – istraživanje karakteristika (tzv. crte ličnosti) kojima se može opisati cjelokupno djelovanje neke osobe
Metode psihologije Svaka znanost određena je metodama kojima se u istraživanju koristi. Kao empirijska znanost psihologija istražuje samo ono što se može opažati i provjeriti, a do spoznaja dolazi sustavnim istraživanjima. Glavne metode psihologijskog istraživanja su eksperiment te primjena testova i upitnika. Osim njih koriste se studija slučaja, samoopažanje, opažanje u prirodnim uvjetima i anketno ispitivanje.Methods of Psychology Pristupljeno 19. ožujka 2021.
1. Samoopažanje ili introspekcija sustavno opažanje vlastitih psihičkih procesa vrlo subjektivna metoda, ovisi o iskrenosti ispitanika ne možemo uvijek točno opisati što želimo zbog naše velike psihološke slojevitosti
2. Opažanje u prirodnim uvjetima opažanje isključivo ponašanja često se koristi u dječjoj psihologiji dugotrajna metoda koja je pod prevelikim utjecajem interpretacije promatrača
3. Anketa za ispitivanje javnog mnijenja i tržišta postupak kojim se prikupljaju i analiziraju izjave ljudi kako bismo dobili podatke o njihovim interesima, stavovima itd. uvijek je anonimna, s jasnim, kratkim i nedvosmislenim pitanjima važno je uzeti reprezentativni uzorak ispitanika intervju – vrsta ankete u kojoj se pitanja postavljaju usmenim putem
4. Studija slučaja može biti previše subjektivna dubinsko proučavanje pojedinca i njegovog slučaja
5. Eksperiment vrhunac znanstvene spoznaje postupak u kojem se u kontroliranim uvjetima namjerno izaziva neka pojava radi opažanja i mjerenja točno znamo uzrok i posljedicu dijelovi eksperimenta: problem – pitanje koje traži odgovor hipoteza – pretpostavljeni odgovor na problem, na kraju se ili potvrdi ili odbaci zavisna varijabla – predmet proučavanja i mjerenja nezavisna varijabla – varijabla koju namjerno unosimo u eksperiment i variramo da provjerimo utjecaj na zavisnu
6. Testovi i upitnici standardizirane mjere kojima se ispituju sposobnosti, karakteristike i vještine primjeri – Wechslerova skala inteligencije za odrasle (WAIS), Wechslerova skala inteligencije za djecu (WISC), Eysenckov upitnik ličnosti (EPQ), NEO-PI-R, itd. ovise o statističkim parametrima kako bi bili primjenjivi, prije svega o pouzdanosti i valjanosti
Povijest psihologije
Početak psihologije kao znanosti mini|120px|lijevo|Wilhelm Wundt Početkom psihologije se smatra osnivanje Wundtovog laboratorija u Leipzigu 1879. godine, iako je, četiri godine ranije, na Harvardu, William James održavao demonstracije i predavanja s temama iz psihologije. Wundtov pristup naziva se strukturalizam, jer je pokušao opisati pojedine dijelove svijesti, uglavnom kroz treniranje ispitanika u metodi samoopažanja. Jamesov pristup nazivamo funkcionalizam, s obzirom na to da je on ljudskom ponašanju i mentalnim procesima prišao s gledišta Darwinove teorije evolucije.
Psihoanaliza i gestalt Početkom dvadesetog stoljeća, u Europi, Freud je postao jedan od prvih zagovaratelja kliničke psihologije i postavio osnovne ideje o utjecaju ranog djetinjstva na sveukupni razvoj čovjeka, kroz svoj pristup psihoanalize. Osim njega, psiholozi gestalt škole su također bili utjecajni na njemačkom govornom području, sve do dolaska nacizma na vlast, kad većina bježi u SAD. Ovaj pristup je bio važan na polju istraživanja percepcije, a osnovni princip glasi "cjelina je više od zbroja dijelova" (npr. pjesma je perceptivni doživljaj harmonije, melodije i ritma, više od zbroja individualnih nota).
Biheviorizam Biheviorizam se, kao najutjecajnija psihologijska teorija prve polovice 20. stoljeća, razvija iz rada fiziologa Ivana Pavlova u Rusiji i, kasnije, kroz karijeru Johna B. Watsona i B.F. Skinnera u SAD-u. Ovo je pristup usmjeren isključivo na vidljiva i mjerljiva ponašanja, kojim se detaljno može opisati proces učenja. Centralne ideje u biheviorizmu su klasično i operantno uvjetovanje, kojima se opisuje povezivanje podražaja s određenim ponašanjima, te postepena promjena u tom ponašanju, koja je pokazatelj učenja.History of PychologyPristupljeno 18. ožujka 2021.
Kognitivizam mini|120px|desno|Noam Chomsky Kognitivizam je odgovor na izrazitu usmjerenost biheviorizma na ponašanje i istovremeno ignoriranje mentalnih procesa. U ovom pristupu se osim veze između podražaja i ponašanja, naglašava obrada informacija, tj. kognicija. Jedan od glavnih predstavnika kognitivizma je Noam Chomsky. U Europi su Wundtov strukturalizam i gestalt teorija već bili usmjereni na mentalne procese, te je stoga prijelaz na kognitivizam bio lakši, ali u SAD-u je utjecaj biheviorizma bio značajan i tek je ključno istraživanje Edward C. Tolmana, tijekom 1930.-ih i 40.-ih godina, pokrenulo taj prijelaz. Tolman je dokazao da štakori mogu naučiti put kroz kompliciran labirint bez potrebe da inicijalno dobiju hranu kao nagradu na kraju. Ovime je dokazan mentalni proces latentnog učenja, odnosno stvaranje kognitivne prostorne mape u pamćenju štakora.Tolman - Latent LearningPristupljeno 18. ožujka 2021.
Humanizam U SAD-u se, 1930.-ih i 40.-ih godina, također razvija humanizam, uglavnom na polju kliničke psihologije. On je bio odgovor na pesimističan pogled koji je na ljudsku vrstu imala Freudova psihoanaliza i redukcionizam kojeg je iskazivala bihevioristička psihologija. U radovima Abrahama Maslowa i Carla Rogersa naglašava se slobodna volja, izbor, usmjerenost ponašanja, samopoštovanje, itd. Oni smatraju da je ljudsko djelovanje više od jednostavnog reagiranja na podražaje ili robovanja nesvjesnom, te da ima cilj koji svatko za sebe može odabrati. Jedna popularna, iako istraživanjima slabo potvrđena, hipoteza koju promovira Maslow je tzv. hijerarhija potreba. Potrebe dijeli na fiziološke, sigurnosne, socijalne, potrebe za poštovanjem i samoaktualizaciju, koja predstavlja prije spomenuto individualno ostvarenje ciljeva i mogućnosti pojedinca.
Multikulturalna psihologija Zbog izrazitog utjecaja američke i europskih kultura na razvoj psihologije, sustavno je došlo do određenih grešaka u pristupu ljudskom ponašanju, zbog čega se neke od psihologijskih teorija ne mogu primijeniti na sve ljude. Noviji pristupi (od 1990.-ih) pokušavaju to ispraviti, te je kulturalni utjecaj na ponašanje sve češća varijabla u istraživanjima, od jednostavnih reakcija do crta ličnosti. Ovaj pristup nazivamo multikulturalna psihologija i komplementaran je s prethodnima, tj. pokušava postojeća znanja proširiti i prilagoditi na što je moguće veću populaciju ljudi.
Povijest hrvatske psihologije Ramiro Bujas je 1920. godine osnovao naš prvi laboratorij eksperimentalne psihologije pri Medicinskom Fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a 1929. Katedru za psihologiju, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radovi kojima je posvetio najviše pažnje odnose se na psihogalvanski fenomen, tj. elektrodermalnu reakciju tijekom emocionalnih doživljaja, proučavanje procesa ispitivanja i ocjenjivanja učenika (dokimologiju) i čitljivost tiskanih slova, riječi i teksta.V. Kolesarić (ur.) (2019.) Prilozi povijesti psihologije u Hrvatskoj, Zagreb: FF Press