Juliette Gréco (Montpellier, 7. veljače 1927. – Pariz, 23. rujna 2020.) francuska šansonijerka i glumica.
Životopis Rodila se je u Montpellieru. Odrasla je u blizini Bordeauxa kod djeda i bake nakon rastave svojih roditelja. Poslije rata Nakon rata, nije imala ni 20 godina, a zadivila je svojom ljepotom intelektualce i umjetnike četvrti Saint-Germain-des-Prés u Parizu. Vodila je večere u mitskom kabareu "Le Tabou". Prijateljevala s Marguerite Duras, Jean-Paulom Sartreom, Simone de Beauvoir i inima.HRT: Preminula ikona francuske šansone Juliette Gréco HRT. 24. rujna 2020. . Pristupljeno 24. rujna 2020.
Kao glumica debitirala je u Parizu 1943. u Le Soulier de satin P. Claudela, pridružila se egzistencijalistima, a šansonijersku karijeru započela šansonom Les blancs manteaux (na tekst J. P. Sartrea). Ugled jedne od najboljih francuskih pjevačica stekla je potkraj 1940-ih u klubu St. Germain. Najčešće je izvodila šansone na stihove Apollinairea, Laforqua, Préverta i Francoise Sagan.
Od 1966. – 1977. bila je u braku s francuskim glumcem Michelom Piccolijem. Iz prvog braka s Philippeom Lemaireom ima kći Laurence Marie. Tijekom jednog nastupa Gréco je 2001. doživjela infarkt na pozornici. Živila je u blizini Pariza. Od 2004. ponovno je nastupala u zemlji i inozemstvu. Oproštajna joj je turneja bila na proljeće 2015. te je na pozornici proslavila svoj 89. rođendan. 2016. godine pretrpjela je moždani udar. Iste je godine ostala bez kćeri jedinice Laurence-Marie.
1982. objavljena je njezina autobiografija pod nazivom Jujube.
Filmovi Orfej, režija Jean Cocteau (1950.) Dobar dan, tugo (Bonjour tristesse), režija Otto Premineger (1958.) The Roots of Heaven, režija John Houston (1958.) Maléfices, režija Henri Decoin (1962.) Jedermanns Fest s Klaus Maria Brandauerom, režija Fritz Lehner (1996.) Belphégor, le fantôme du Louvre (2001.)
Šansone Si tu t'imagines Parlez-moi d'amour Paris Canaille Accordéon
Izvori
Kategorija:Francuski filmski glumci Kategorija:Francuski pjevači